Bio sam na prvom poslijeratnom derbiju Želje i Sarajeva

Stadio Grbavica bio je porušen u ratu (FK Željezni?ar)
Stadio Grbavica bio je porušen u ratu (FK Željezni?ar)

Prije dvadeset i jednu godinu odigrana je historijska utakmica na Grbavici, popularnoj Dolini ćupova. Naime, 2. maja 1996. godine sastali su se vječiti rivali – Željezničar i Sarajevo. To je bio i konačni povratak “plavih“ u svoj dom nakon gotovo četiri godine, jer tokom agresije stadion je bio okupiran, odnosno na prvoj liniji. Mnogi Željovci, Sarajlije su sanjali taj dan povratka na Grbavicu. Sudbina je htjela da nekolicina nas, koji smo bili u blizini stadiona tokom agresije, na Trgu heroja, na „11 plavih“, i koji smo kao u Tifinoj pjesmi svakodnevno sa borbenih položaja gledali Željin stadion – ponos svoj, svjedočimo tom historijskom sportskom događaju, u različitim ulogama na tribinama i terenu.

Sprečo sa Izetbegovićem na centru

Edin Sprečo,  legenda Željezničara, član prve šampionske generacije, od prvog dana aktivan u odbrani grada Sarajeva i države BiH, izašao je prije početka utakmice sa prvim predsjednikom Republike Bosne i Hercegovine Alijom Izetbegovićem, koji je i izveo početni udarac. Upravo ka rahmetli Izetbegoviću, koji je tada sjedio na sjevernoj tribini, prvi strijelac na toj utakmici, dijete Grbavice, Bulent Biščević je preko cijelog terena trčao i pozdravljajući ga, proslavio vodeći pogodak za Željezničar.  Bio je to 33. minut. Slobodan udarac izveo je  Admir Adžem, loptu je samo nakratko odbio Mirsad Dedić, a popularni Buki je glavom pospremio u neodbranjenu mrežu prema južnoj tribini najvjernijih navijača Želje. Na odmor se otišlo sa minimalnim, ali zasluženim vodstvom plavih.

U nastavku utakmice, nošeni velikom podrškom svojih navijača na istočnoj i dijelu sjeverne tribine, bordo tim je uspio da izjednači. U 57. minuti sjajan kontranapad gostiju preko Aldina Ćenana i Emira Granova. Uslijedit će pas ka Dženanu Ušćupliću, također djetetu Grbavice, koji preciznim udarcem sa vrha kaznenog prostora maestralno pogađa gol domaćeg golmana Adnana Guše za 1:1. To je bio i konačan rezultat 66. prvenstvenog meča dva najtrofejnija bosanskohercegovačka  kluba.

U tom historijskom meču, Željo je igrao u sastavu Gušo, Biščević, Adžem, Fatić, Memić, Kurt, Jahić, Muharemović, Kunić, Žerić i Pehlivanović, a Sarajevo Dedić, Elkaz, Uščuplić (Selimović), Hošić, Dalipagić, Mujkić, Gogalić, Džaviti (Granov), Ćenan (Ferhatović), Hrvat i Herco. Sudija je bio Marko Mrkić iz Tuzle, sa pomočnicima Mijom Maričevićem iz Živinica i Izetom Čejvanovićem iz Tuzle.

Radost, ponos i zadovoljstvo

Tog 2. maja 1996. godine na skoro srušenoj Grbavici okupilo se blizu 20 hiljada gledalaca iz cijele Bosne i Hercegovine. Mnogi su satima putovali do Doline ćupova gdje su odigrane mnoge historijske utakmice, a posebno ona 24. aprila 1985. protiv kobnog Videotona. Jedanaest godina poslije, čuvena zapadna drvena tribina nije više postojala, jer je bila potpuno izgorila još ratnog 4. maja 1992. godine. 

Sjeverna tribina je bila nekako u funkciji, mada, također, devastirana, posebno krov, ali je uz velike napore organizatora pripremljena da primi vjerne plave i bordo navijače, koji su još do vrha napunili i južnu, odnosno istočnu tribinu. Navijalo se i prije prvog i poslije posljednjeg sudijskog zvižduka.

Na kraju su svi tog majskog dana zadovoljni napustili razorenu Grbavicu.  Jeste da su ratni ožiljci bili vidljivi u svakom kutu Doline ćupova, no  radost, ponos i zadovoljstvo osjetili su se u zraku. Jer, gradski derbi opet živi vječno, kao i pjesma Grbavica, koja se pjeva uoči svake utakmice u Dolini ćupova, a bez muzike idu stihovi…

A onda Željin, stadion gledam, vidim ponos svoj, život ću dati, al’ tebe ne dam, jer ti si život moj...

Nakon dvije decenije velike tenzije

Dvadeset i jednu godina poslije, opet jednog majskog dana, 20. maja 2017. na Olimpijskom stadionu Asim Ferhatović Hase, odigrat će se još jedan vječiti derbi, 111. po redu.

Prethodni 110. izazvao je velike tenzije, možda i največe do sada i to ne samo između dva kluba, nego i između dva brata, oca i sina, dajdže i sestrića, amidže i bratića, rođaka, najboljih prijatelja, komšija… Epilog je bio, da navijači Sarajeva nisu došli na Grbavicu, bojkotovali su derbi zbog nezadovoljstva brojem ulaznica za tribinu sjever. Definitivno, uprave oba kluba trebaju da sjednu i da jednom za sva vremena, posebno kada je riječ o derbiju na Grbavici, nađu najbolje rješenje na obostrano zadovoljstvo bordo i plavih navijača, koji žele da u sigurnosnim uvjetima uživo svjedoče najpopularnijoj bh. utakmici.

I Željo i Sarajevo moraju biti odlični domaćini, primjerni gosti, pa neka pobjedi fudbal na terenu, uz fer i sportsko navijanje i po tome da se pamte vječiti derbiji, ponos glavnog grada i države Bosne i Hercegovine.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike Balkan
POPULARNO