Grbavička dvorana bez imena časnog Sarajlije

A da zaista postoji dobra volja da se to i završi, sve je moglo biti davno gotovo (Arhiva)
A da zaista postoji dobra volja da se to i završi, sve je moglo biti davno gotovo (Arhiva)

Proteklih dana sam na nekoliko portala pročitao izvještaj Općinskog vijeća Novo Sarajevo vezano za imenovanje nove dvorane na Grbavici. Naime, 18.0 marta 2016. godine, uz prisustvo velikog broja zvanica i uvaženih ličnosti iz Sarajeva, Bosne i hercegovine, ali i regije, uz “tradicionalni” vatromet, otvorena je novoizgrađena sportska dvorana u blizini stadiona Grbavica.

Građena je punih šest godina i otvorena je na dan reintegracije Grbavice, i tu je trebala da bude i neka simbolika. Prema nekim izvještajima, cijena izgradnje je bila oko devet miliona konvertabilnih maraka (4,5 miliona eura). Osim što se povremeno u toj dvorani održavaju neka takmičenja, dvorana još nije u pravoj funkciji, jer se čeka imenovanje firme i ljudi koji će njome upravljati.

Skoro svaki dan prođem pored dvorane najmanje jedanput i ono što vidim tokom toplijih dana jedino je aktivan šareni vodoskok ispred dvorane i parking za nekoliko automobila. Veoma rijetko ili skoro nikako da vidim mladost sa sportskim torbama na ramenima, kakvu obično viđam u blizini sportskih objakata.

Ni na dnevnom redu

Dvorana još uvijek nema zvanično ime. Iako je vijećnica Naše stranke Sanja Lazar još 30. maja 2013. godine predlagala da se dvorana nazove po heroju, sportisti i čovjeku koji je izgubio život u pokušaju da spasi život svog komšije Goranu Čengiću, od tada pa do danas to pitanje nije bilo na dnevnom redu Općinskog vijeća Novo Sarajevo.

U odgovoru odgovornih može se zaključiti kako je tada još bilo rano za imenovanje, jer je dvorana tek bila u izgradnji, pa da treba poštovati proceduru i da nije baš tako lako samo predložiti inicijativu, nego i ispoštovati razne komisije, pa da te komisije donesu pdluku, pa da o toj odluci raspravlja Kolegij. A prije svega toga da se neko odluči da ovu inicijativu uopšte uvrsti u dnevni red.

A da zaista postoji dobra volja da se to i završi, sve je moglo biti davno gotovo. I da jedan heroj, sportista i ljudina dobije posthumno čast da jedna lijepa dvorana nosi njegovo ime.

Dakle, treba poštovati demokratske procese i ne donositi ishitrene odluke, nego dobro raspraviti o svakom imenovanju ulice ili dvorane prije nego dobije zvanično ime. I za pune četiri godine od inicijative još se nije našlo vrijeme da se imenovanje stavi na dnevni red sjednice Općinskog vijeća i konačno donese odluka.

Vrhunac licemjerja

Pa ne mogu da se sjetim tih silnih procedura i demokratije kada je trebalo imenovati brojne ulice po Sarajevu. Zaista se ne sjećam da su poštovane tolike procedure kada se gotovo svim sarajevskim ulicama promijenjeni nazivi. Zar je stvarno neophodno da se, nakon šest godina gradnje i godinu dana rada dvorane, još uvijek nije došlo da se na dnevni red uvrsti i tačka o imenu čovjeka koji je svojom hrabrošću, ljudskošću i svojim časnim životom zadužio svakog stanovnika Sarajeva?

Dok se u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine vrlo brzo i lako dogovore da se ulice zovu po četničkim vojvodama i ustaškim poglavarima, a studentski domovi po imenima ratnih zločinaca, kod nas je problem da jedna dvorana dobije ime po jednom časnom i poštenom čovjeku, koji je svoj život dao da pokuša spasiti komšiju.

I, što je još gore od svega, da se medijima plasiraju informacije da je “zapelo” upravo kod one stranke koja je još 2013. godine i dala prijedlog za imenovanje dvorane po Goranu Čengiću, a ne kod većine Stranke demokratske akcije u Općinskom vijeću. E, to je tek vrhunac licemjerja i bezobrazluka.

P.S. Ne sumnjajući u ispravnost odluke da se na tom mjestu pravi dvorana, ne mogu a da, kao građanin Sarajeva i stanovnik naselja Grbavica, ne pomislim kako bih bio puno sretniji da je na mjestu dvorane otvoren naprimjer olimpijski bazen, kao što je na Otoci. Bilo bi sigurno lakše da se 400.000 hiljada građana ovog grada nekako rasporedi bar na dva olimpijska bazena, umjesto da se „gužva“ na jednom.

A možda ne bi ni koštao više od devet miliona maraka?

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO