O zecu i farbanju jaja

Simboli plodnosti: jaje, pilići, zec su stariji od kršćanskog simbola uskrslog boga (EPA)
Simboli plodnosti: jaje, pilići, zec su stariji od kršćanskog simbola uskrslog boga (EPA)

Uslijed ovolike potražnje za jajetom i komercijalizacijom Uskrsa/Vaskrsa, mnogi zaboravljaju izvorne povijesne činjenice o ovom prazniku. Mišljenje vjernika, istoričara i stručnih poznavaoca Biblije su posve drugačija.

Za vjernike Uskrs/Vaskrs je autentičan, za ove druge nije. Historijski izvorno, Uskrs je predhrišćanski praznik plodnosti zemlje koja se obnavlja i to svako proljeće.

Simboli plodnosti: jaje, pilići i zec su dolaze do izražaja u pre-korizmenom karnevalu Mardi Gras i faličkom simbolu stupa i križa.

Tema uskrsnuća postojala je kod mnogih drevnih naroda. Uskrs je izvorno paganski praznik koji je prenijet u novu eru preko historije i imperija kakve su bile Vavilon, Persija, Grčka i Rim.

Otkud riječ Easter (Uskrs)? Ovaj oblik riječi se povezuje sa imenom vavilonske božice plodnosti Ištar ili Aštarti. Jer, Eastar nije ništa drugo do Asterte, jedna od titula Beltise, čije se ime Ninivije izgovaralo kao Ištar. Njeno ime preživljava i spominje se u imenu jedne od knjiga Starog zavjeta, knjizi koja sadrži reference o Bogu – knjizi o Esteri. Kršćanska crkva ga je reinterpretirala i dala mu novi smisao.

Podjele oko Vaskrsa će i dalje biti. Danas će sekularna kultura proslavljati proljetni ekvinocij, a religiozna uskrsnuće.

Običaji paganskog porijekla

Praznik Easter je uvezen i prilagođen hrišćanstvu, a simbol ove božice – jaje – uzet je kasnije kao kršćanski. Također je i četrdesetodnevni post pozajmljen od sljedbenika vavilonske boginje.

Nekada davno u Egiptu je postojao 40-dnevni post, a održavan je isključivo u znak sjećanja na Adonisa ili Ozirisa, velikog boga posrednika.

Među paganima ovaj post je bio neophodan u velikom godišnjem prazniku kojim se naizmjeničnim plakanjem i radovanjem obilježavala smrt i uskršenje Tamuza.

Sama tema smrti i uskrsnuća prisutna je u mitologiji. A i priče o nastanku svijeta, babilonski mit Enuma, Eliš, baza su glavnih tema o rođenju Tamuza, Adonisa, Romula i Rema. To su priče i o nadmudrivanju, utakmice između ljudi i bogova u borbi za prevlast.

Mitovi o Tamuzu, Adonisu

I tako je priča evoluirala, a stigla je iz sumerske legende Tamuz i njegove supruge Inanna (Istara). To je zapravo epski mit poznat pod nazivom “Silazak Inanne”.

Dio ovog mita postojao je u kasnijoj akadskoj verziji, što je umetnuto u okviru epa o Gilgamešu.

Različite su interpretacije i verzije mita.

Jedna od njih kaže da kada je Tamuz (Damuzd) umro da je Ištar bila pogođena bolom i da ga je pratila u podzemni svijet. Da je u podzemnom svijetu kod svakog čuvara sedmero vrata, ostavljala jedan od svojih ukrasa. Damuzd je uskrnuo, vratio se na zemlju kao „svjetlost sunca“ i na njoj je boravio šest mjeseci. Poslije tih mjeseci provedenih na zemlji, opet se vraća u podzemlje, gdje ostaje šest mjeseci. Ištar ga progoni.

Zapravo, mit o Tamuzu predstavlja ciklus zimske smrti i proljeća života. Čak i sumerska lista kraljeva spominje dva kralja po imenu Tamuz.

Prvi je Bad-tibira, peti kralj prije potopa, pastir, drugi kralj na listi je Damuzid od Kuara, neposredno prije Gilgameša. Opet u Grčkoj, Ištar i Tamuz su inspirirane pričom o Afroditi i Adonisu.

Simbolika jajeta kroz prošlost

Gledajući očima kršćanske perspektive, jaje simboliše Hristovo uskrsnuće. Istorija simbolike jajeta je posve drugačija od tradicionalne vjerske. Mitovi o jajetu potiču iz daleke prošlosti. Jaje je tako postalo univerzalni simbol mnogima: Keltima, Starim Grcima, Feničanima, Egipćanima, Kaanancima, Tibetancima, Vijetnamcima, Japancima, stanovnicima Sibira i mnogim drugim narodima.

Veliki duhovni učitelji, poput Isusa, Budhe, Krišne…, bili su i ostali majstori svijesti i duha. Poruka njihove transcendencije je vječni život koji se može analogno povezati sa jajetom koji simboliše sam život. Kad jaje pukne narušava se siguran život, počinje novi u kojem ni duša nema garanciju na putu svog razvoja, sve je stvar izbora.

Postoji više priča o nastanku svijeta u mitologijama mnogih drevnih naroda. Zanimljivo je da se u Čandogja upanišadi sreće, priča o početku (agra) kao bića (sat) i kao nebića (asat). Prema tom hindu mitu, svijet je prvo bio ne-biće, da bi postalo biće. Tako je i jaje nastalo iz ne-bitka, nakon što je plutalo godinu dana, raspuklo se i iz njega je nastala Zemlja i Nebo.

Opet po kineskim predanjima od teških elemenata jajeta nastala je Zemlja, a onda čisto Nebo. Kod Inka je jedno od njihovih najviših božanstava, Huirakoša prikazan u obliku jajeta, kroz ovalne pločice sa slikom sunca s jedne i mjeseca s druge strane. U Rusiji i Švedskoj su u grobnicama pronađena glinena jaja, kao znamenja besmrtnosti i simboli uskrsnuća. Vjernici zoroastrizma su bojili pisanice na Norvuz, iransku Novu godinu.

Drevni Druidi su nosili jaje kao simbol idolopokloničkog reda. U starom Rimu nije se mogla zamisliti procesija koja je bila posvećena boginji Ceres bez nošenja jajeta. Dok se u sjevernoj Evropi jaje uglavnom koristi kao simbol boginje proljeća, u Kini i danas se upotrebljavju jaja u nekim njihovim religijama.

O Korizmi i Uskrsu/Vaskrsu

Četrdesetodnevno razdoblje priprema za Uskrs naziva se Korizma. Odgovara razdoblju od 40 dana koje je Isus proveo posteći u pustinji prije no što je počeo svoju javnu službu.

Veliki petak je svečani tužni praznik, sjećanje na Isusovo razapinjanje na krst i smrt. U pravoslavnim crkvama zvona ne zvone nego se čuje klepalo (čekić kojim se udara u drvenu ploču).

Opet, Jehovini svjedoci, izdižu ovaj praznik u svečanu radosnu komemoraciju jer je Isus završio uspješno svoju misiju. Dani od ponedjeljka do Velikog petka nazivaju se ‘velikim’. On je pokretan praznik i uvijek pada na nedjelju.

Tog dana se slavi Isusovo uskrsnuće i njegova pobjeda nad paklom i smrću.

U sadašnjem vidu Uskrs/Vaskrs je simbioza više ritualnih praznika.

Prvo, vezan je za semitske praznike oslobođenja – Pesah, jer se na njega objeduje korban-pashalno janje, u potpunosti odgovara muslimanskom prazniku Hadžijskom Bajramu. To je sjećanje na Mojsijevo oslobođenje Jevreja, kao i na Abrahamovu žrtvu sina koji je zamijenjen životinjom.

Drugo, ovaj praznik je preuzet iz egipatske civilizacije i simbolizuje Ozirisov kult mrtvih.

Treće, i najbitnije i najstarije vjerovanje je vezano za šaranje jaja. Uzima se da je Uskrs jedan od najstarijih praznika civilizacije, daleko prije visokih civilizacija Egipta, Kuša i Aksuma.

Žrtvovanje kod Kartuma

Naime, na sastavljanju rijeka Plavog i Bijelog Nila kod grada Kartuma, dolazilo je u kišnom periodu do poplava. A, trebalo je Velikog Boga umilostiviti da poplave sljedeće godine budu manje. Odluka je pala da se svake godine žrtvuju najljepši mladić i djevojka.

Od poplave do poplave, taj par bi imao sve što poželi, ana sam dan Uskrsa mladić i djevojka su obredno bacani sa kartumskog platoa u pobješnelu rijeku. No, poplave su dolazile i dalje.

U slijedećem periodu se žrtvuju životinje bez mane. Ali, ni to ne daje efekta. Slijedi bacanje cvijeća u pobješnjelu rijeku. Sve ritualne žrtve su se pokazale uzaludne. Tada je dobri Bog savjetovao čovjeka da boji jaja. Ta žrtva je urodila plodom i rijeka je nadolazila, ali više nije bila stihijska.

Današnji Sudan (muslimanska zemlja) slavi kao nacionalni praznik Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista ili Vaskrs, poznatiji kao Praznik šarenih jaja.

Bez obzira na izvornost porijekla, Uskrs/Vaskrs, jaje i sva ostala simbolika oko njega će i dalje biti voljena i slavljena.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike Balkan
POPULARNO