Nema dugo kako su se turistički poduzetnici požalili kako nemaju koga zaposliti, a već je nestalo radne snage za drugo zanimanje važno za funkcioniranje posrnulog društva i ekonomije – četnika.
Bulevarska štampa već danima javlja da nitko od statista ne želi glumiti četnika na Velebitu u novom filmu režisera Antuna Vrdoljaka General, koji se plaća javnim novcem i obrađuje lik i djelo penzioniranog generala Ante Gotovine. Prije je bilo lako kad se snimao Winnetou, svi su htjeli biti Indijanci i kauboji.
A gdje su nestali svi ti četnici? Traženje četnika vrlo je isplativ posao u Hrvatskoj, do jučer ih se moglo naći u gotovo svakoj hrvatskoj novinskoj redakciji, političkoj stranci, nevladinoj udruzi, za šalterom u banci, ma čak i kod susjeda kad pušta glasnu muziku, a sad odjednom, kad domovina zove, nitko ne staje u četverored kako bi se upisao za statista-četnika u ovom megaspektaklu.
Rješenje staro k'o Feničani
Hrvatskih vojnika ima koliko ti duša želi, gotovo pa ih ima više nego u Registru branitelja, ali četnika moraš svijećom tražiti. Vrdoljak je, međutim, pronašao rješenje, staro k'o Feničani: “Oni dolaze na zadatak. Uostalom, otkako su Feničani izmislili novce to se i tako rješava“.
Vrdoljakova računica tu je jasna: tko hoće glumiti četnika, platit će mu se više. Ekonomska zakonitost ponude i potražnje tu je potpuno logična jer i školarac zna da cijena pada robi koje ima i previše na tržištu, a raste onoj koje ima premalo, a vrlo je tražena.
Trgovačka logika iznevjerila je, tako, sve hrvatske domoljube: njima je cijena pala, dok je neprijateljima značajno narasla.
Jasno, stali su se javljati pojedini čelnici nekih od brojnih udruga boraca, kako bi uravnotežili cijenu, pa pozivaju sve da se jave Vrdoljaku jer svaki domoljub treba biti spreman na žrtvu, pa glumiti i četnika ako treba pronijeti istinu o posljednjem ratu. Ali avaj, nitko ne želi da mu na ulici kasnije čestitaju da je bio dobar četnik, gotovo pa k'o pravi, s bradom starom k'o Feničani.
Kako susjedu objasniti da brada nije prava i da zapravo više voliš popiti pivu pred trgovinom nego šljivovicu koju si prema scenariju trebao piti u šumi u ogromnim količinama?
Pjesma za odjavnu špicu
Ajde, Mate, reci opet ono „bre“, zadirkivali bi susjedi, a Mati čak niti uspješno otplaćena rata kredita nakon statiranja u šumi ne bi godila. Nije Mate Hardy Kruger koji je postao najpoznatiji jugošvabo na planeti, glumeći njemačke oficire što su ganjali partizane po brdima i dolinama.
Onako plav k'o Barbie, dobro plaćen, trezvenog pogleda, zvijezda filma – vidiš odmah da je naš čovjek, lako mu oprostiš ulogu neprijatelja, dok je Mate samo četnik po Vrdoljakovom zadatku, u prljavoj uniformi, duge kose i brade pune lažnih uši mora ponavljati ono „bre“ nekoliko puta da zvuči dovoljno pijano. Uostalom, danas bi manje opasno bilo glumiti nacističkog generala, nego četnika. U ova moderna vremena bi čak i Orson Welles dobro razmislio prije nego bi prihvatio ulogu četničkog vojvode.
Ako se slučajno i posvadiš sa susjedom zbog međe, reći će ti da si četnik, a pa se ti brani kad su svi vidjeli da jesi.
I nije Mate kriv što inflacija domoljuba smanjuje njihovu cijenu, a neprijatelji postaju sve bolje plaćeni. Danas su na tržištu traženi konobari, sobari, četnici i medicinske sestre koje se danas radije bave aktivnostima u SUBNOR-u, filmskom kritikom i produkcijom, nego njegovanjem bolesnika.
Kad je već država odlučila dati veliki novac za produkciju Generala, u kojem je glavna zvijezda redateljev zet, što ne bi i Mate uzeo neki novac, kad već tržište tako želi.
Nevoljko doduše, ali tko kaže da se povijest ne ponavlja? Još je Zabranjeno pušenje pjevalo: „Neću da budem Švabo u dotiranom filmu“ u vremenima kad se također pronosila istina o još jednom ratu. Tko zna, možda se pjesma referira na jedan od prijašnjih Vrdoljakovih filmova, a sjajno bi legla kao pjesma odjavne špice Generala, dok se nižu imena statista: Neću da budem okupator/ ima neki đavo u mojoj psihi/neću da budem Švabo/kad ne mogu biti Prle niti Tihi/neću da budem Švabo/Švabo da budem neću./ Glavni glumci bi htjeli da su na pravoj strani/ ja da budem Švabo, a oni partizani.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera