Biti političar u BiH: Puno para za malo truda

Bh političare je birao narod i narod treba da poštuje njihov nerad (Al Jazeera)
Bh političare je birao narod i narod treba da poštuje njihov nerad (Al Jazeera)

Kada sam davne 1982. godine došao prvi dan na posao, od starijih kolega sam dobio nekoliko savjeta. Nevezanih za posao koji treba da radim, nego za pravila i kulturu ponašanja na poslu. Pa su mi tako rekli:

  • Nemoj kasniti na posao, to je ružno zbog starijih kolega a i posao može da trpi.
  • Budi ljubazan prema strankama koje nam dolaze u agenciju. Ipak od njih živimo.
  • Ako se ne daj Bože razboliš, ili iz nekog zaloga budeš spriječen da dođeš na posao,obavezno se javi da znamo.
  • Radno vrijeme je od 07:15 do 15:15 svaki dan samo četvrtkom radimo do 17:15 dva sata duže, tako da za četiri četvrtka imamo dovoljan broj sati da ne radimo jednu subotu.
  • Imaš pauzu za doručak od 30 minuta i treba da poštuješ to vrijeme, da bi sve naše kolege mogli da iskoriste pauzu za obrok.

I onaj jedan savjet koji sam najviše zapamtio:

  • Ukoliko tri dana ne dođeš na posao a ne javiš se nikome, slijedi ti otkaz i teško da te može i Radnički savjet spasiti tog neopravdanog izostanka sa posla.

I gdje god sam radio, trudio sam se da poštujem ta pravila ponašanja. Jer ipak, treba poštovati firmu u kojoj zarađuješ za život, firmu koja mi je dala hljeb u ruke i firmu koja mi je omogućila da se osjećam koristan i uostalom firmu koja mi je omogućila solidan život.

Blokada obavljana posla

A onda, umjesto da kao svaki pametan čovjek gledam utakmice Lige Evrope, mahinalno ruka ode na daljinski i prebacim da čujem vijesti. I saznam po ko zna koji put u zadnjih 22 godine, da opet imamo krizu vlasti, ovaj put izazvanu revizijom presude Republici Srbiji. Ta kriza vlasti kao i obično znači blokadu rada Parlamenta, blokadu donošenja neophodnih zakona i nedolazak na posao onih koji su se u ovom slučaju našli nešto kao uvrijeđeni.

I naravno njih niko ne pita zašto nisu došli na posao za koji su više nego dobro plaćeni. Uvrijedili se ljudi i neće da rade. Pitam se kako bi to izgledalo da se u ovom tajkunsko-kapitalističkom sistemu neko od običnih ljudi uvrijedi i kaže svom gazdi:

  • Izvini jarane ja se malo ne slažem sa politikom firme, malo sam se uvrijedio i do daljnjeg neću dolaziti na posao.

Vjerovatno već ujutro bi predavao papire na Biro za zapošljavanje. Ali to za naše vladare ne važi. Oni neće na Biro. Njima niko neće odbiti od plate ovaj nerad, niti će im vjerovatno ni topli obrok umanjiti za dane kada su bili uvrijeđeni i nisu radili. Jer zašto bi? Oni nisu obični ljudi. Za njih ne važe ni zakoni ni pravila ponašanja. Oni nemaju potrebu da se nekome pravdaju. Jer birao ih je narod i narod treba da poštuje njihov nerad. Jer i taj nerad pravdaju dobrobitom naroda.

Ljetni odmor od kriza

Ne mogu se oteti utisku da smo od rata do danas imali bezbroj kriza. I uvijek u mjesecima kada bi trebalo da se najviše radi, stvori se neka nova kriza. Interesantno je kako nikad kriza nema u julu i avgustu kada suvereni i legitimni vladari odmaraju i troše po primorskim destinacijama svoj novac koji su zaradili ne radeći. Mada mi samo mislimo da oni tada odmaraju. Oni se provode i duboko razmišljaju koja kriza bi se mogla napraviti na jesen, kada bi trebalo da opet sve radi punom parom.

A mi koji inače sve znamo u svojim komentarima sa ljudima, pa i na društvenim mrežama sve to gledamo i po starom dobrom običaju –šutimo. Ne šutimo mi, nego mi psujemo, mi kunemo, mi im želimo sve najgore, jer troše naše pare. A onda opet svoje povjerenje damo njima. I tako već decenijama.

Pretpostavljam da će februar proći u krizi oko ove revizije. U martu bi se mogla stvoriti neka kriza oko proslave Dana nezavisnost, i koji se ionako slavi samo u polovini polovine jedne suverene države. Za april i maj se ne brinem, već će se oni sjetiti nečega. Juni je već malo vruć i nezgodno je raditi i misliti na takvim temperaturama, a sljedeća dva mjeseca treba ljudi i da se malo odmore. Onda slijedi septembar koji je veoma pogodan za krizni period, sa mogućnošću da se kriza prenese i na sljedeći mjesec. Novembar je malo problematičan ali ako se ne sjete oni, sjetiće se za njih priroda i poplave. Decembar i januar su rezervisani za raznorazne proslave i prijeme svih mogućih vrsta i dezena.

I samo neka mi neko kaže da nije dobro biti političar?

A posebno biti političar u BiH. Vjerovatno niko na svijetu ne zarađuje više para sa manje truda.

Hajte molim vas, odbijte im bar topli obrok za nerad. Bar to.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike Balkan
POPULARNO