Sigurno da će čitalac ovog teksta pomisliti kako primjer koji slijedi nema nikakve veze sa izborima u Crnoj Gori. Ali ako se stvari postave kao apsolutno besmislene, to smo bliže onome što se u Crnoj Gori naziva glasanjem. Izbori su uvijek na ivici apsurda. Moglo bi se umjesto termina glasanje iskoristiti izlizana fraza „volja naroda“, ali se narod u Crnoj Gori stalno pravda kako ne glasa vlast, kako nikad u istoriji Crnogorci nisu ljubili lance, s toga čudi ko to glasa i održava jednu partiju na vlasti sve ove najbolje godine naših života. Strani faktor ili alter ego pojedinca koji pokušava od sebe sakriti razliku između kabine i stvarnog života?
Primjer koji nema veze sa izborima, a usko je povezan sa glasanjem glasi ovako:
čuveni lanac supermarketa targetirao je prije nekoliko godina i Cetinje. Svečano su otvorili divan market u centru grada, sve je bilo čisto i radnici dobro izbrifovani i ljubazni, ali nakon manje od pola godine, uprkos činjenici da je novi supermarket bio najjeftiniji u gradu i da je imao najbolju ponudu, bili su prinuđeni da ga zatvore.
Samo onima koji ne znaju kako funkcioniše grad pod Lovćenom nije bilo jasno šta se tu zapravo dešava. Inside informacija je sledeća, i ona je ključna za razumijevanje ovog izuzetka od pravila tržišta i ekonomije. Naravno, sva istraživanja tržišta ukazuju da bi prema svim pretpostavkama supermarket tog tipa i cijena morao poslovati dobro, odnosno, odlično.
Međutim, to se nije desilo. Razlog je jednostavan, ali donekle prikriven. Supermarket je morao da se zatvori jer je dio lanca supermarketa ozbiljne kompanije koja naravno ne dozvoljava da se kupuje na veresiju, ili na crtu, kako se to današnjim rečnikom kaže.
A veliki mačak se zadovoljno smije
Ako nema veresije u radnji, ako se komšije ne upisuju na crtu, ta radnja na Cetinju mora da propadne. Razlog je jasan. Još od zatvaranja čuvenih pet fabrika u Cetinju, narod je navikao da kupuje na veresiju, što nije rijetka praksa u malim mjestima, jer se svi znaju i nema šansi da izbjegava pogled prijekora zbog neplaćanja. Svi znaju i potencijale porodica kojima odobravaju kupovinu na veresiju, koliko ko može da se pruži, što bi u prevodu značilo, zna se i kome je sin moreplovac i kad se vraća i koliko para će otprilike da zaradi, kome ćerka radi u banci ili se dobro udala, kome se sin bavi kriminalom kao unosnom granom novoprivrede i koliko para šalje familiji.
Za detalje potrebno je znati kako diše grad, ulica i pipnuti puls narodu. Svi veliki stratezi i majstori oglašavanja, advertajzinga i propagande, najčešće su dolazili od vani u Crnu Goru pred izbore i obično bi kampanje bile sterilne i ne bi pogađale u kapislu. Do sad se znalo kako funkcioniše sistem, međutim, u poslednje vrijeme, sve se izokrenulo, baš kao u priči koja nema pravila, kao kad se otvorio novi supermarket na Cetinju.
Izgleda da su Crnogorci preuzeli stvar u svoje ruke, i sada kampanje izgledaju potpuno drugačije. Ne govori se više o planovima, nema velikih obećanja, ali zato ima pljuvanja, podmetanja, opanjkavanja, zamjene teza i potpuno suludih promotivnih spotova koji ili maše ciljnu grupu, ili su toliko prizemni da im je upravo prizemnost najveći adut kojim privlače pažnju.
Nekad su političari znali da obećaju pet bazena glavnom gradu, ili žičaru od Lovćena do Kotora, ili otvaranje fabrike čokolade u Cetinju. Sve to okačeno je mačku o rep. Velikom mačku koji se zadovoljno smije dok narod pada na velika obećanja.
Ono što je interesantno kad su posrijedi izbori jeste sistem kako se koriste mediji u predizbornoj kampanji, a kako društvene mreže u kombinaciji sa provjerenim prizemno-tradicionalnim metodama. Nije dovoljno što su članovi pojedinih partija obišli skoro sve kuće u Crnoj Gori, već je sve to propraćeno adekvatnim promovisanjem na Facebooku. U Crnoj Gori obići nečiju kuću nije mala stvar, jer mu činite čast, sjetili ste ga se, on zapravo postoji kao domaćin iako prazan frižider radi na prazno, a i njemu izgleda kao da ste mu na noge došli. Naravno, u političkom smislu je obrnuta situacija. Ako političar na vrijeme krene sa kampanjom tog tipa, obići će svih 600 000 ljudi bez problema.
Posjete kućama i izborni spotovi
Posjete kućama su toliko omasovile da su ih iz suprotstavljenih partija smatrali provokacijom i dolazilo je do verbalnih i manjih fizičkih sukoba.
Ali sve incidente prevazilaze bizarni spotovi. Jedan od njih je promotivni spot Alekse Bečića u kom se on pojavljuje, ali samo pojavljuje, skoro i da ne trepće. Neku su tvrdili da čovjek i ne diše tokom trajanja spota. Čist spoj jezivog i bizarnog.
Njegova poza i ćutanje nadvladalo je djevojku koja od početka do kraja priča bez prestanka, i niko ne zapamti skoro ni riječ njenog storytellinga. Bizarnost je donijela preglede i popularnost na društvenim mrežama, ali posle izbora premjeriće se valjanost ovakvog poduhvata i znaće se da li lajk i šer znači isto što i glas.
Jedan od čudnijih spotova je video građanskog pokreta URA u kom su vatrogasci predstavljeni kao junaci sa supermoćima. Valja ponoviti da „avoid overpromising“ očigledno pred izbore ne važi kao pravilo advertajzinga, jer u spotu možemo vidjeti kako mladi političari pogledom obnavljaju nekad čuvenu fabriku Obod koja je bila motor privrede na Cetinju i kako vatrogasci koriste supermoć za gašenje drveća koje plamti. Na kraju se pojavljuje i lik koji ustaje iz kreveta, bunovan neodoljivo podsjeća na aktuelnog gradonačelnika i rečenica: „Sanjaćete nas“ koja navodno govori kako vlast neće imati mirnog sna dok postoji takva opozicija.
Dirljivo spontan je i promotivni video u kom Dritan Abazović, Ulcinjanin, drži govor u vjetrovitom Mojkovcu. On doslovno kaže na početku izlaganja: „Mojkovac ima sve pretpostavke da bude mjesto gdje će živjeti ljudi sa visokim životnim standardom“. E, sad, imajući u vidu da je primorac, a da se po kosi vidi da vjetar nemilosrdno piči u Mojkovcu na sjeveru, čini se da je zamijenio termine te da je možda trebalo umjesto „Mojkovac ima sve pretpostavke“ da kaže: „Mojkovac ima sve predispozicije“.
Zasigurno da je bilo i snimatelju hladno pa ga nije ispravio kako bi se snimanje završilo što prije. Uglavnom, zna se da je oduvijek na snazi izreka: „Pretpostavka je majka svih zajeba“.
Upravo zato su DPS i Milo Đukanović išli na sigurno, prepadajući narod da će nestati država ako odu oni sa vlasti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera