Oslobađajuća presuda u predmetu ‘Orić’ pred Sudom Bosne i Hercegovine vratila je ponovo na sto priču o povlačenju Srba iz pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine, intenzivne propagandne naslove tabloidnih medija s obje strane Drine te poziva na linč mene i svih drugih koji se u javnosti prepoznaju kao glasovi bošnjačke povratničke zajednice u bh. entitetu Republici Srpskoj.
U tome prednjače osvjedočeni proruski elementi u srbijanskoj politici, koji preko spin-mašinerije pokušavaju naći svoje mjesto u javnosti tako što će širiti govor mržnje protiv mene i organizacije koju predvodim, koji se u ovom trenutku prepoznaje kao ključna probosanska alternativa u RS-u.
Međutim, niko od mene ne može napraviti srbomrsca. Ja sam čovjek koji je osudio logor Čelebići kod Konjica, znam ko je srušio Pravoslavni hram u Mostaru, slušao sam priče Srba iz Žitomislića i Bradine, znam koje je krvavo naslijeđe Kazana kod Sarajeva.
Ja nemam problem sa tim da se ogradim od pojedinaca koji su u ime mog naroda i u ime Armije Republike Bosne i Hercegovine počinili zločine u posljednjem ratu.
Zato čista obraza mogu reći da je priča o ubijenih 3.500 Srba u Podrinju laž. Znam da se 28. divizija borila časno, kao i svi naši hrabri borci u enklavama od Srebrenice i Žepe do Goražda. Znam jer sam opsadi Srebrenice svjedočio i genocid preživio.
Vrijeme je da se prekine lanac laži
Znam isto tako da smo za svako ime koje spomenemo i svaki broj ubijenih u Srebrenici morali naći dva ili tri izvora, niz nepobitnih dokaza, pa reći: jeste, i on je nevin ubijen u genocidu. Zašto se isto ne traži od onih koji govore o hiljadama ubijenih Srba, kada to priča novosadski student Aleksandar Vulin?
Kako to da se u predmetu Orić jedva sastavila optužnica za smrt samo tri ratna zarobljenika, ako ih je hiljade nevinih ubijeno? Pa gdje su ta imena, gdje su ti dokazi i velike priče?
Ime Nasera Orića provlači se godinama u srbijanskim medijima kao simbol navodno prešućenih srpskih žrtava ratova devedesetih. To nema nikakve veze sa žrtvama i ubijenim Srbima, već sa potrebom da se nađe opravdanje, balans, osnova za samoopravdanje stravičnog genocida u Srebrenici.
I zato mislim da je vrijeme da se prekine lanac laži. Vrijeme je da se naši lideri poklone pred srpskim civilnim žrtvama, tamo gdje su se oni zaista dogodili. Ali je vrijeme i da srpski ekstremisti prestanu stigmatizirati branioce Srebrenice kao zločince i širiti laži o ubijenim Srbima Podrinja. Ima li snage da se stvari pomjere i promijene?
Preživio sam genocid da bih ispružio ruku pomirenja. Aleksandar Vulin je preskočio služenje vojnog roka da bi bio ministar odbrane i huškao nove generacije u rat.
Danas on linčuje mene po srbijanskim medijima. Ja hoću da budem bolji. Ja čuvam obraz mog naroda i tražim među drugim srpskim liderima šansu za razgovor, suočavanje, i jednog dana trajno pomirenje.
Izvor: Al Jazeera