Ima nešto iracionalno u problemu koji dio Hrvata ima s Rusijom. Na primjer, početkom devedesetih godina, usred rata, na jadranskoj obali izbilo je niz velikih požara koje vatrogasci nisu uspijevali „staviti pod kontrolu“, kako se to kaže.
Slučaj je htio da je baš tada u Istri ljetovao prilično moćni ruski poslovni čovjek, inače veliki zaljubljenik u Hrvatsku. Kad je shvatio da se vatra otima kontroli i da su ugrožene i kuće, sredio je da se u Hrvatsku dopreme helikopteri za gašenje požara.
Rečeno, učinjeno! Helikopteri su stigli, požari ugašeni, kuće ostale čitave, a hrvatski domaćin nije odolio a da se ne pohvali medijima kako bismo trebali zahvaliti Rusima na pomoći.
Međutim, ne lezi vraže, jedne od tada najčitanijih novina objave kako su Rusi poslali helikoptere da ispuštaju gorivo na vatru kako bi što više obale izgorjelo!? Ovaj je u zemlju propao nadajući se da taj članak neće Rusu doći u ruke.
Uzalud mu nada, priča se proširila s obzirom da su dežurni teoretičari zavjere odmah „prozreli“ pravoslavnu alijansu Rusa i Srba kojoj je cilj uništiti Hrvatsku. Čovjek se, koliko je poznato, nije više vraćao na Jadran.
Najapsurdniji primjer
Takav stav prema Rusima nije se puno promijenio kroz ova dva i pol desetljeća. Štoviše, čini se da je dodatno ojačao i stekao nove pristalice. U ratu s Ukrajinom Hrvatska je bespogovorno stala na stranu protiv Rusije, baš kao i u Siriji, a predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uporno gura stvaranje „uspravnice“, političke alijanse koja bi išla preko baltičkih zemalja i Poljske, preko Češke do Hrvatske, kao svojevrsni koridor prema Rusiji. Do kuda to zna otići svjedoči i činjenica da se avionska nesreća u kojoj je poginuo zbor Crvene armije jedva spomenula u Dnevniku Hrvatske televizije.
Možda je najapsurdniji primjer biste Jurija Gagarina, prvog čovjeka koji je daleke 1961. godine bio u svemiru. Njegova bista postavljena je na zagrebačkoj Trešnjevci, nedaleko od šetališta Jurija Gagarina. Inicijativa je došla prije četiri godine od koordinatorice Savjeta udruga ruskih sunarodnjaka u Hrvatskoj, Elene Pilić Čorko, koju je podržao i Grad Zagreb.
Cilj je bio da se Hrvatska uključi među 55 država koje će tako obilježiti 55 godina od povijesnog Gagarinovog leta. Bistu je izradio još jedan ruski kozmonaut, Aleksej Leonov, prvi čovjek koji je u svemiru izišao izvan letjelice zadržavši se vani 12 minuta. Troškove je pokrila zaklada „Etnomir“, na hrvatskom „Etnosvijet“ za dijalog kultura iz Moskve.
I zaista, krajem prošle godine bista se postavila. Doduše ne na Gagarinovom šetalištu, nego u Parku Stara Trešnjevka. Problem je bio u tome što se uz „Gagarinac“, kako Zagrepčani nazivaju šetalište, nalazi zgrada u kojoj je smješteno Ministarstvo branitelja iz Domovinskog rata.
Kako šefovi braniteljskih udruga ne gledaju blagonaklono kada u Hrvatskoj na vlast dođe SDP, organizirali su prosvjed ispred zgrade Ministarstva. I nisu na tome stali, nego se prosvjed pretvorio u kampiranje na trgu ispred zgrade. Branitelji su tražili smjenu Vlade, pa su jednom čak donijeli i plinske boce zaprijetivši da će ih aktivirati.
Slučaj je htio da jedna od prosvjednica prvih dana demonstracija premine baš na tom trgu, koji je kasnije dobio njeno ime, pa se ni Rusima ni lokalnim vlastima nije više činilo zgodno da se bista prvog astronauta, koji je, eto, bio Rus, postavi tamo. Službeno je rečeno da se traži nova lokacija, jer ova nije odgovarajuća, a neslužbeno da se boje da bista ne bi dugo preživjela u onakvom društvu.
Sudbina je, međutim, htjela da prvi čovjek koji se uspješno vinuo u svemir, ne može preživjeti ni u parku kilometar dalje koji inače služi za šetnju djece i pasa. Nepoznat netko je u novogodišnjoj noći plinskom lampom spržio dio natpisa na postolju biste. Vjerojatno bi spržio i samu bistu da nije previsoko postavljena.
Mržnja iz istog šinjela
Odmah je reagiralo rusko veleposlanstvo koje je preko agencije Tass o događaju obavijestilo cijeli svijet, policija je napravila očevid, a Grad Zagreb je hitno najavio obnovu postolja.
“Možemo govoriti o političkim konotacijama, ali pitam vas – nose li Leonardo da Vinci ili Faust Vrančić, kao izuzetne osobe u našoj povijesti, političke konotacije? Bojim se da se ipak radi o organiziranoj akciji, s malograđanskim predznakom, čiji je jedini stav provokacija prema Rusiji. Nikako ne bih željela da zbog politike Rusi, koji su donedavno bili tretirani kao sjajni potrošači, sada postanu problem u Hrvatskoj. Nema razloga za to, premda je ovaj vandalski čin napravljen u centru Zagreba”, izjavila je Elena Pilić Čorko.
Ipak, sramota je ostala, i to ne samo sramota za Zagrepčane i zagrebačke Ruse, nego za sve koji vide prst dalje od vlastitog nosa. Sramota zbog onih koji su u Gagarinu vidjeli prijetnju i čovjeka koji se nešto silno zamjerio Hrvatskoj dok je u Vostoku 1 gotovo dva sata letio svemirskim prostranstvima.
Isti su to umovi, nema sumnje, poput onih koji u Beogradu na nogometnoj utakmici kliču Vladimiru Putinu kao onomad Titu oduševljeni što ih je ovaj počastio svojim posjetom. Iz istog šinjela su izašli i ova hrvatska mržnja i ona srpska ljubav.
A Gagarin? Ma koga zapravo briga za njega! Imamo mi i prečih stvari.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera