Premijeru Kantona Sarajevo Elmedinu Konakoviću napokon je pukao film. Evo, sasvim jasno i otvoreno, upro je mladi premijer prstom u bezdani bunar koji guta sve pred sobom. Bunar se zove Kantonalno javno komunalno preduzeće “Vodovod i kanalizacija”, čiji se rukovodioci već godinama ponašaju tako da se običnom čovjeku čini da bi napajanje bilo redovnije kad bi svako imao svoj bunar.
Kako i ne bi prekipjelo ako je Vlada u prošloj godini ubrizgala u ovo preduzeće oko 3,2 miliona eura? A ono ispadne da su imali skoro dvostruko manje otklonjenih kvarova nego godinu ranije. Da se čovjek uhvati za glavu. A opet da se nasmije, grohotom, jer kaže premijer: “Ustanovili smo da šef te službe u toku radnog vremena prodaje med na pijaci.” I još da se čovjek smije: “U ‘Vodovodu’ nemaju mjerača protoka, ali zato i tehnički direktori imaju službeno vozilo i ličnog vozača.”
Filmovi pucaju kao vodovodne cijevi
Građanima Sarajeva filmovi pucaju već godinama, baš kao vodovodne cijevi u ovom gradu. Treba podvući: zahrđale vodovodne cijevi, kao što je sve, izuzev automobila rukovodioca, zahrđalo u ovom preduzeću. Tako zahrđale da, kada nestane vode, pa dođe nakon nekoliko sati, iz česme pokuljaju glib, mutna žabokrečina i crveni talog željeza, koji se tek najjačim sredstvom za pranje može zguliti s površine lavaboa.
Građanima, koji već godinama trpe redukcije i bahat odnos rukovodilaca “Vodovoda”, nije pukao samo film nego im je i mrak pao na oči. Hajde što je u gradu redukcija kada se održavaju neke važne kulturne ili sportske manifestacije ili usred turističke sezone, hajde i što je dugo najavljivana baletna predstava na ledu odgođena zbog toga što nije bilo vode da se na vrijeme zamrzne, ali kad je usred zime vidio sliku na kojoj se raja s kanisterima tiska oko cisterne, naš čovjek, spreman da sve predura, udario je šakom o sto: “E, svugdje nas možeš, ali tamo, u vrijeme opsade, NE.”
Ali kako smijeniti direktore i odgovorne ljude u ovom preduzeću, u koje će, kaže premijer, ove godine biti ubrizgano novih 12,5 miliona eura? I premijer nemoćno širi ruke. Ni on im ne može ništa. Teško je shvatiti da Vlada ne odlučuje o tome ko će voditi javna preduzeća i raspolagati tolikim novcem građana. Ali, ovdje, u ovoj zemlji, ima i gorih apsurda. Eto, premijer je odradio svoje, opomenuo je rukovodstvo svoje stranke (SDA) i iznio primjedbe na rad direktora javnih preduzeća.
Na potezu je Stranka demokratske akcije, koja apsolutno vlada ovim gradom. Poruka premijera jasna je: ili ja ili oni! Ako je vodećim ljudima ove stranke stalo do mladog, hornog i pesrpektivnog premijera, onda će morati ukinuti praksu uhljebljivanja isluženog stranačkog kadra, članstva i glasača u javna preduzeća. Sve ostalo ismijavanje je zdrave pameti i ponižavanje građana, koji već dugo gledaju kako se korumpirani rukovodioci javnih preduzeća bezobzirno razbacuju njihovim novcem i opterećuju javna preduzeća zapošljavajući stranačke podobnike.
Ista potrošnja, različiti računi
Cijelo jedno desetljeće slušamo kako stručnjaci upozoravaju da je gubitak vode u vodovodnom sistemu grada Sarajeva veći od 70 posto. Svaki put kad pročita ovaj podatak, a posljednjih godina svakodnevno zapinjemo o njega, u čovjeku se javlja slika sasvim plastična i jasna: čuči nad bunarom, u ruci drži rešeto, zahvata vodu i pokušava se napiti.
Da stvar bude crnja, tih 70 posto vode koju proguta zemlja “Vodovod”, izgleda, redovno naplati. Evo, ima već cijela godina kako stanovnici Sarajeva dobijaju račune za vodu sa gotovo istim ciframa kao na računima za struju. Doduše, s tom se praksom, koja je prije toga trajala godinama, jedno vrijeme prekinulo. Ali, evo, u posljednjih godinu dana opet svjedočimo tihoj krađi, koja je naročito primjetna u izbornim godinama. Evo primjera: u martu 2015. tročlana porodica potrošila je 12 kubnih metara i platila 18,5 KM (9,45 eura), a u istom mjesecu 2016. potrošila je 17,5 kubika i platila 26,75 KM (13,67 eura). U 2015. godini nijedan račun za vodu nije prelazio 20 KM, a u 2016. nijedan nije bio ispod 20 KM (10 eura).
Naravno, “Vodovod” to može raditi jer se zajednička potrošnja mjeri za cijeli ulaz i dijeli na broj stanara. Onaj ko želi vlastiti mjerač mora platiti 200 eura i ne može ga birati, već kakav mu “Vodovod” instalira. Zašto? Neki koji su pristali na to sada sumnjaju da su satovi baždareni da računaju više nego je stvarna potrošnja.
Dakle, ne samo da se ponašaju bahato sa zajedničkom imovinom, ugrožavaju javno zdravlje, uhljebljuju stranačke podobnike i rodbinu i besprizorno troše naš novac već nas i potkradaju, godinama, sistemski.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera