Malo drugačije Olimpijske igre

Kada bi prihvatili svijet u kojem se 17 dana borbe odvijaju samo na terenima, ne bi imali 10 olimpijaca koji neće zavijoriti zastavu svoje države (AP)

Piše: Hena Divanović

Zamislite svijet koji na samo 17 dana pusti sportiste da žive svoju strast, samo zato što tako govori moto ovogodišnjih Olimpijskih igara – “Viva sua paixão”. Nije tako teško izgovoriti ove tri riječi, međutim teško je zamisliti svijet 17 dana bez haosa i straha.

Prvi put u historiji Olimpijske igre se održavaju na tlu Južne Amerike, nadomak “Pluća Zemlje” i ono što ih čini različitim nije 10.500 sportista iz 206 različitih država, koji će se takmičiti u 42 različita sporta.

Takođe, razliku ne čini ni povratak golfa nakon 112 i ragbija nakon 92 godine. Nije to čak ni zbog ne tako neobične činjenice da se Rio de Janeiro, poput ostalih gradova organizatora, nalazi pred bankrotom.

Kada bi prihvatili svijet u kojem se 17 dana borbe odvijaju samo na terenima, ne bi imali 10 olimpijaca koji neće zavijoriti zastavu svoje države. Oni prave razliku, jer njihov raspored nije uvijek bio isplaniran, a ishrana nije uvijek zadovoljavala nutritivne potrebe jednog sportiste.

Riječi nade i melodija pobjede

Strast ne predstavlja trenutno stanje, već trajno usmjerenje čitave čovjekove duše, a ja ću ove godine prvo navijati za strast 10 olimpijaca koji su naporan dan dočekali gladni i bez krova nad glavom. Oni, kako je [predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta] Thomas Bach rekao, nemaju svoj tim, ali njihov tim su svi oni koji bespomoćno čekaju na jednoj od granica.

Nemaju čak ni svoju zastavu, ali imaju pet olimpijskih krugova koje će ponosno nositi, a krug je simbol perfekcije i beskonačnosti. Neće imati ni himnu, ali će u njihovom grlu zastati riječi nade i melodija pobjede nad besmislenom stigmom.

Možda i nemam sposobnosti da razumijem i uvidim te “više ciljeve” koji ruše temelje nekih starih civilizacija i tjeraju ljude iz svojih domova, ali isto tako ne želim da razumijem razloge zbog kojih je Egejsko more bilo “mjesto za trening” umjesto bazena. Taj “trening” je u toku četiri sata spasio 20 života.

Bosi bježali od užasa rata

Ne želim da razumijem razlog zbog kojeg sportista bosih nogu bježi od užasa rata i krije se osam dana u džungli, a trebao bi u patikama bježati od protivnika na atletskom mitingu. Da li je uopšte normalno da neko razumije dijete sa puškom u ruci, a ne sa štafetom na atletskoj stazi.

Oni predstavljaju dio “Olimpijskog izbjegličkog tima”, a njihova imena su: James Chiengjiek, Yiech Biel, Paulo Lokoro, Yonas Kinde, Popole Misenga, Rami Anis, Rose Lokonyen, Angelina Lohalith, Yolande Mabika i Yusra Mardini. Njihove priče u svijetu sporta su tek počele, a oni su već pobjednici.

Ukoliko bi vam neko rekao “Viva sua paixão”, da li biste prihvatili sve užase, strah za svoj i život najbližih i pretočili taj haos snažnih osjećanja u jednom pravcu, za jedan cilj?

Izvor: Al Jazeera