Srebrenice će biti, a izbori će proći

Brine se običan čovjek da na vrijeme pobere malinu i skupi zimnicu (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Ahmed Hrustanović

Vruće ljeto u Srebrenici u svakom smislu te riječi. S jedne strane trka političkih partija za prevlast, a s druge, ljetne vrućine i poslovi „običnog“ svijeta koji baš toliko i ne mari za trku onih koji će ih predstavljati u opštinskim vlastima naredne četiri godine.

Kandidati sa raznih lista već su postali finiji i prijatniji nego inače i svoju kampanju već odavno započeli. Djele se na grupe i grupice, na partije i partijice sve u cilju postizanja svoga cilja, a to je da što više glasova dobiju od „običnog“ čovjeka, kojem je veća preokupacija hoće li mu sijeno pokisnuti ili koliko je bala sijena do sada skupio, nego za koga glasati. Zna taj običan čovjek za njegov glas ne može puno promjeniti, jer sam sistem glasanja ima nedostataka, a da su izbori mogli šta promjeniti, to bi se desilo na nekim prethodnim kojih je bilo desetak do sada.

Brine se običan čovjek da na vrijeme pobere malinu, da na vrijeme skupi zimnicu sebi i svojoj stoci. Brine se je li požnjeo pšenicu i koliko je pšenica po dunumu „bacila“. Običnom seljaku u Srebrenici je bitnija priprema za zimu nego nadolazeći izbori od kojih pojedini ljudi i mediji prave veliku stvar i pitanje opstanka rješavaju u nadolazećim izborima.

Mnogi ne brinu za to, jer znaju da će Srebrenice biti i njih u Srebrenici ma ko ih predstavljao. Kao što postoji izreka Sarajevo će biti sve drugo će proći, tako isto i Srebrenice će biti sve drugo će proći. Proći će i oni koji su činili genocid. Proći će i oni koji su dokaze bulodožderima skrivali, proći će i oni koji u sve ono što je bilo ne vjeruju.

I da na čelo vlasti dođe neko ko će poricati prošlost i genocid, ne može poreći moja sjećanja, niti iz mojih misli može izbrisati rečenicu koja mi i dan danas odzvanja u glavi, izrečenu na UNPROFOR-ovom kamionu voženom  za Tuzlu, te 1993.: „Babo, nikada te više vidjeti neću.“

Zbog toga nam je bitna Srebrenica

Pa zar neko još postoji, koji živi tu među nama da poriče strašna dešavanja iz jula 1995.? Zar neko može postojati koji ne vidi plač i bol majki kojima po četiri ili pet sinova u genocidu ubijeni su?

Žalosno je da se još uvijek prošlost ne priznaju oni koji su istu vidjeli, doživjeli i u njoj sudionici bili.


[EPA]

Zar treba budućnost najstrašnijeg zločina, zločina genocida i njegovo pamćenje dovoditi u pitanje bilo koji čvojek i bilo kada?

Naravno da ne treba i ne smije, jer svaki narod koji ne baštini i ne čuva svoju prošlost onakva kakva zaista jeste i bila, osuđen je da kad tad mu se ista prošlost ponovi. Zar bi neko želio da se ponovo desi genocid njemu i njegovom narodu? Zar bi neko želio da ponovo neko iz njegovog naroda čini isto ono što je činio u julu 1995.?

Zbog toga nam je bitna Srebrenica.

Srebrenica i običan čovjek u njoj žive lijepo. Sasvim normalno, sigurno i opušteno kao i u svakom drugom gradu. Međutim, kada politika krene da upliće svoje prljave prste, kao i u svakom drugom gradu, pomalo se osjeti nedostatak one normalnosti, sigurnosti i opuštanja.

Ali običan čovjek je pametniji, i neće sebi dozvoliti da ga sva ova dešavanja poremete, on, običan čovjek u Srebrenici, bilo ko bio, će nastaviti da veću brigu vodi o svom imanju i imetku i svom potomstvu, jer sigurano da taj čovjek nikome zla ne želi, ni drugom, niti da drugi njemu čini. To je ljudska priroda koja će prevagnuti i zakon koji je jači od privremene ludosti i spremnosti da se zlo i nepravda čini drugome samo što je drugačiji.

Izvor: Al Jazeera