Život poistovjećen sa riječju borba

Krajolik izgleda kao da je iza svake slijedeće, makadamske, prašnjave krivine, kraj svijeta (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Dado Delić

Autor putuje biciklom 13.500 kilometara od Tadžikistana do Japana.

Odlazak iz Dushanbea, označavao je preobražaj načina mog djelovanja i mišljenja sa onog naviknutog na sve, na stanje nekomformizma. Označavao je napuštanje svega sigurnog. Za ne povjerovati je, da mi je četiri dana u tom gradu ulilo toliko sigurnosti da mi se srce raspuklo dok sam napuštao sve te drage ljude, ulične prodavače na čijim sam štandovima sa vrućom samsom (tadžikistanskom verzijom brze hrane u obliku uštipka sa faširanim mesom i lukom) prošlih dana provodio toliko vremena, svoje drage domaćine, pa čak i njihove komšije.

Gospodin Jurek

Ponovo sam trebao postati ničiji i taj osjećaj me progonio prvog dana vožnje. Tačnije, sve do momenta dok nisam trebao pronaći mjesto za gospodina Jureka, češki šator za jednu osobu. Od tog momenta instinkti su se aktivirali, ponovo probudili iz lelujavog osjećaja sigurnosti koja četiri betonska zida stvaraju i uskoro se zeleni Jurek savršeno uklopio u zeleno okruženje šume i trave.

Redoslijedom, kao da nikada nisam ni prestao putovati, ruke su automatski radile, kao kad je starom zanatliji u ruke bačen zagrijan bakar. Ležeći na travi i promatrajući noć, oskrnavljenu svjetlom iz okolnih sela, razmišljao sam kako će to isto nebo uskoro izgledati sa 4.000 metara visokog pamirskog platoa.

“Bam-i-dunya” ili “krov svijeta”, je metaforički opis kojim je lokalno stanovništvo opisivalo planine Centralne Azije danas poznate kao Pamir. Jedna od tri grane sjeverne rute Puta svile, pružala se upravo preko ovog visokog platoa. A karavani, vijekovima noseći dobra iz Kine prema Bliskom istoku i dalje prema Rimu, izloženi bjesnećim vjetrovima, iznenadnim olujama, odronima i svim vrstama pogibija kakve vladaju u uslovima na 4.000 metara, dali su epitet toj cesti –  “cesta smrti”. Danas je cesta većim dijelom asfaltirana i nosi naziv Pamir Highway ili Cesta M41. Nakon Karakorum Highwaya u Pakistanu, druga je najviša  međunarodna cesta u svijetu.

Ono što me u zoru dočekalo, a što se pod okriljem noći skrivalo, jeste prizor ljudske istrajnosti koji je kroz prkosnu tvorevinu prirode utrao nemoguću cestu, dokazavši da je i sam stvoren od istog materijala – prkosa.

Ispred mene su su pružale doline koje će me nakon par dana odvesti do visina gdje je život poistovjećen sa riječju borba.

Do slijedeće avanture, neka umre smrt.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO