Miris prošlosti

Brut se nekad donosio iz Italije, ili Turske (BRUT/Facebook)
Brut se nekad donosio iz Italije, ili Turske (BRUT/Facebook)

Piše: Zvonimir Nikolić

Negdje sam nekad pročitao da ništa ne može čovjeka brže vratiti u prošlost kao miris. I zaista jeste tako. Postoje određeni mirisi koji me brzinom munje vrate u neki drugi period života.

Mislim da ću dok sam živ znati prepoznati miris haustora zgrade u kojoj sam rođen. Miris koji je i usred ljeta i po najvećoj vrućini nekako prohladan. Kao što bih uvijek prepoznao i miris haustora mog strica iz Trebinja. Ili moje tetke iz Mostara. Ili miris stare stambene zgrade na samom ulazu u Dubrovnik, gdje sam kod rođaka provodio školske zimske raspuste. To je jednostavno nešto što čovjek instinktivno upamti i sjećanja na te mirise ga prate cijeli život.

U vrijeme mog odrastanja nije ni bilo kupiti nekih poznatih marki mirisa ili parfema. Uglavnom donosili su se iz inostranstva. Ali ipak, jako dobro pamtim Pitralon i Brion, jedina dva after shavea koja su se mogla kupiti u našim prodavnicama i koje je koristio moj pokojni otac. Kažu da je posebno Pitralon imao puno alkohola u sebi, pa je čak za nekog ko je dobro podnosio alkoholna pića  postojala i fraza “može i Pitralon da pije, a ništa mu!” Poslije se pojavio i Pino Silvestre, miris koji je bio naročito popularan među srednjom generacijom muškaraca. 

Mlađa generacija u to doba, i to ona koja je izlazila u Kaktus i u Slogu, je koristila Patchouli. Ne znam zašto, ali naročito je bio popularan među onima koje smo mi od milja zvali hašišari…to jest oni koji su bili malo u svom svijetu, i koji su na putu do nekih ozbiljnijih droga, privremeno stali na nekakvim tabletama. Tih godina u naše prodavnice se ušunjao i Denim. Malo jačeg i prodornijeg mirisa.

I bila je druga grupa koju smo zvali šminkeri. Među šminkerima je bilo i dojučerašnjih hašišara i oni su bili sasvim drugačiji. Oni su već tada počeli da vode računa o firmiranim farmerkama, o košuljama i majicama na kojima je bio obavezno znak onog malog krokodila, ili, u to doba vrlo popularne marke Fila. Pored garderobe, razlikovali su se i po parfemima. Najpopularniji je svakako bio Brut. Nije ga bilo kupiti kod nas, donosio se iz Italije ili iz Turske, a pored Bruta, legendaran je bio i Old Spice.

Kupovina u inostranstvu

Obzirom da su naši roditelji čitav radni vijek proveli na Željeznicama, moj brat i ja smo imali takozvane režijske karte (olakšice i sasvim solidni popusti za putovanje vozom) i mi smo Old Spice kupovali u Poljskoj u takozvanim Pevexima. To je bilo nešto kao free shop, ali samo za strance. Poljaci nisu mogli kupovati tu.

A Brut? Zelena bočica after shave losiona na kojoj je obavezan detalj bio i lanac koji je bio preko bočice i koji je nosio pločicu na kojoj je pisalo Brut. Viđao sam te lance kod nekih ljudi kako vise na zidu u hodniku ili kao ukrasni detalj na kukicama predviđenim za ključeve. Prazna bočica Bruta bi još dugo stajala na nekom počasnom mjestu u kupatilu, da gostima da do znanja da domaćin ima ukusa u biranju parfema i da ne koristi ove naše domaće.

Dobro se sjećam da sam za svoj dvadeseti rođendan od kolegica i kolega iz Energoinvestove putničke agencije dobio neko luksuzno pakovanje, vjerovatno najbolje i najskuplje koje se moglo kupiti u našim tadašnjim Bazarima i koje je neko nekada valjda prilično pojeftino uvezao iz Poljske. Kolonjska voda i after shave pod imenom Bielsko-Biala. Od svega je najbolje bilo ono pakovanje, jer je trebalo nekoliko minuta da uopšte dođeš do kolonjske, sve je bilo upakovano u nekoliko kartonskih kutija sa velikom kutijom na kraju koja se otvarala teže od prosječnog sefa neke banke. Nekoliko minuta je bilo potrebno i da odvrneš poklopac  na bočici koji je imao beskonačno mnogo navoja i nikad mi nije bilo jasno kako se neko sjetio da uz pakovanje mirisa i losiona poslije brijanja stavi i četkicu za zube. Tada su sve četkice bile marke  Koh-i-noor pa i ova koju sam ja dobio gratis sa parfemima.

Brut, ili kako smo ga mi u raji zvali šatrovački Tantabru, ipak je bio neprikosnoven. Nakon Trsta, u modu je došlo putovanje u Tursku – takozvana šverc tura. Kupovali smo ga i u Istanbulu, neki po radnjama, a neki od nas i kod uličnih prodavača. Pakovanje je bilo isto, a donekle i miris. Jedina razlika je bila što bi onaj ulični prestao da miriše nakon 30 sekundi i onaj lanac bi se prekinuo vrlo brzo, a ovaj iz prodavnice je trajao relativno dugo.

Sjećanje

Nekoliko godina prije rata pojavili su se i free shopovi u Sarajevu. U to vrijeme legendarni Brut je polako odlazio u zaborav, a pojavio se Kouros. Mislim da je pola muške populacije grada koristilo taj parfem. Najviše se prepoznavao u javnom prevozu. Onaj ostatak se dvoumio između Paco Rabannea, Aramisa i Tabaca. Jer to je bio tadašnji repertoar parfema.

Ovo je samo jedno moje sjećanje na nekadašnje parfeme koji su obilježili moju mladost. I nekadašnje navike. Siguran sam da svako od nas ima neki svoj miris koji ga za sekundu može vratiti u neko sretnije vrijeme. Ili možda i tužnije?

Nakon dobrih tridesetak godina, neki dan u samoposluzi jednog tržnog centra ugledam dezodorans Brut. Isti kao što je bio nekad. Zeleno pakovanje. Onako hinjski uzmem jedan i prsnem na zapešće ruke da niko ne vidi. Isti onaj nekadašnji miris. Miris koji je obilježio moje dvadesete i koji je probudio skoro sva moguća sjećanja na taj period.

Kupio sam Brut. Mislim da je i kasirka u sebi pomislila – evo ga, još jedan nostalgičar.

Ne koristim ga. Ne koristi ga ni moj sin jer kaže da mu je šega taj miris. Stoji na etažeru u kupatilu. Tamo gdje stoji i očev Pitralon.
Ponekad ih samo prsnem na ruku.

Tek toliko da probude neko zaboravljeno sjećanje.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO