Tri TV kanala za nove podjele u BiH

Radiotelevizija Sarajevo, u toku rata je preimenovana u Radiotelevizija Bosne i Hercegovine (Al Jazeera)

Piše: Nataša Gaon Grujić

Mislim da je moja porodica bila među posljednjim u haustoru od osamnaest spratova i tri stana na svakom, koja je televizor u, kako smo zvali, crno-bijeloj boji, zamijenila onim u koloru. Kada je ta velika kutija ušla u naš stan, a voditelji progama poprimili stvarne boje, moj brat i ja samo bili beskrajno sretni. Većinu našeg djetinjstva proveli smo sa samo dva TV kanala i sa dobro poznatim programskim šemama koje su ujedno našim roditeljima bile  okvir za određivanje vremena za pranje zubića i odlaska na spavanje. Tako je u 19,15h emitiran crtani film, obično Tom i Jerry, a poslije crtića slijedilo je pranje zubića, oblačenje pidžame i odlazak na spavanje prije 19,30h kada je počinjao dnevnik, glavna informativna emisija. Sve se moglo preskočiti, ali gledanje dnevnika nikako.

Radiotelevizija Sarajevo

Moja mama je cijeli život radila na televiziji koja se zvala Radiotelevizija Sarajevo, a koja je, u toku rata, preimenovana u Radiotelevizija Bosne i Hercegovine.

Možda je i prvi nagovještaj rata bilo tenk JNA parkiran na samom ulazu zgrade Radiotelevizije Sarajevo. Tenk je, malo kasnije, promijenio lokaciju i sa brda oko Sarajeva granatirao istu zgradu, ali je Bosna i Hercegovina, onakva kakvu je volim i u kojoj ima mjesta za sve nas, dobila Radioteleviziju Bosne i Hercegovine.

Moj deda Evgenije je plakao kada je sa prozora svog stana gledao granatiranje TV predajnika na Humu, jer je isti kao arhitetka projektovao. Moja mama Stela je svaki dan išla na posao. Radila je u Međunarodnom odjeljenju koje je slalo u svijet sve bitne informacije o ratu u našoj zemlji. U rijetkim danima kada je u ratnom Sarajevu bilo struje i kada smo mogli gledati televiziju, mama mi je govorila: „Pročitaj Naco imena na odjavnoj špici“, a imena su bila šarena, znate na šta mislim, i još je dodavala: „Ne mogu oni nas uništiti, ne mogu dijete moje“.

Nisam niti slutila da će najveće podjele usljediti poslije rata. Dayton je zaustavio rat, ali nam je dao entitete, a sa njima Federalnu televiziju, Radiotelevizuju Republike Srpske, i na kraju jedan za sve, kako glasi i slogan, BHT1.

Već godinama, ovaj kocept nastoje uništiti. Zakonski nije regulisana obaveza plaćenja RTV taksi, a tamo gdje nema para, nema niti programa. 

Aktulena vladajuća politika, a na prijedlog HDZ-a, želi napraviti javni medijski servis po svojoj volji. Umjesto usavršavanja postojećeg, podijeliti ga po etničkim dijelovima, tako da svaki od tri konstitutivna naroda ima svoj javni servis. Prijedlog je da se formiraju tri kanala, svaki kanal bi emitovao programe na jezicima konstitutivnih naroda, pa tako iz studija u Sarajevu na bosanskom, iz studija iz Mostara na hrvatskom, a iz Banja Luke na srpskom jeziku. Što znači da slogan jedan za sve, kao niti koncept zajedništva više ne bi postojao.

A šta s nama?

To bi značilo da su uspjeli podijeliti baš sve. Svako bi, valjda, imao „svoju“ odjavnu špicu. Djeca bi valjda imala dječiji bošnjački, hrvatski i srpski program. Hajde evo i da se pomirim da tako nešto žele tri konstitutivna naroda, a šta ćete sa nama, onim pomiješanim, ili onim, konstitutivnim, koji ne žele da pristanu na takvu vrstu podjele? Hoćemo li sva tri programa gledati u isto vrijeme? Šta ćete sa nama koji ovu zemlju vole cijelu? Gdje ćete sa nama? Gdje ćete sa nama što vole i Sarajevo i Mostar i Banja Luku, ta vaša tri grada koja ste stavili kao teritorijalne simbole naroda u BiH, a vidite ja volim i Srebrenicu i Foču i Trebinje i Široki Brijeg, Prijedor, Tuzlu, Zenicu… Volim sve. Šta ćete sa nama koji razumijemo sve jezike? Šta ćete sa nama kojima srce od sreće zaigra kada vidimo ljepotu ove naše zemlje?

Vjerovatno će za ovakav koncept i riješiti naplatu TV taksi, a hoćemo li mi – ovi što ne priznaju podjele, plaćati tri takse, ili ćete nas sudski goniti što odbijamo plaćati za takav koncept? Vidite, taj dio niste riješili.

Kada malo bolje razmislim, mada ovo pišem teška srca, drago mi je što su moji deda i mama, negdje gore, što ne gledaju ovo što vi radite. Što ne moram gledati mog dedu kako opet plače jer se opet, u miru, ruše TV prijemnici, niti moju mamu kojoj bi novi prijedlog odjavnih špica bez šarenih imena, oduzeo rečenicu: “ Pročitaj Naco imena na odjavnoj špici, ne mogu oni nas uništiti dijete moje…“

Izvor: Al Jazeera