Piše: Fahrudin Vojić
Prema legendi, Gelenderi su davnih šezdesetih godina bili kultno okupljalište mladih Bišćana i mjesto za ašikovanje gdje su se rodile mnoge ljubavi i potekli mnogi brakovi. Ime su dobili po ogradi iznad kanala koji teče okolo nekadašnje bihaćke tvrđave.
Smješteni u samom centru grada, povezuju dva mosta; onaj drveni u parku i betonski mostić kod Pošte. Ipak, za razliku od Vilsonovog šetališta, Gelenderi su nešto posebno. Simbolika spajanja dva mosta kao simbolika spajanja dvije mladosti, jedne potpuno nove i druge iz dalekih sedamdesetih, koja je pomalo zaboravljena.
Vidimo se u sedam
To je bilo mjesto za izlazak i upoznavanje, sklapanje novih prijateljstava i veza. Popularna fraza; vidimo se „U sedam na Gelenderima“ ili „Kod našeg drveta“ ostala je zauvijek u sjećanju mnogih parova iz te zlatne generacije.
„Otputujem mislima u tuđe uspomene i vratim se ovdje, vidim naši Gelenderi su ipak nešto posebno. Još uvijek kao da spajaju dva svijeta, spajaju dva mosta i dvije mladosti, malo zaboravljeni i prividno mrtvi. Alejom šeta fantom proteklih dana; mladići i djevojke naginju se nad vodom uz ogradu i puše. Zvone poljupci iz dubine vremena. Od toga čovjek može da se rasplače. Šetamo i Gelenderi nam se ponovo raduju, oni su živi, dovoljna je tek jedna šetnja ili pomisao na njih.“ piše bihaćki pjesnik Husein Dervišević u svojoj knjizi „Samo jednom se ljubi“.
Život nekad i sad
Okupljalište Gelenderi obilježili su živote većine roditelja novijih generacija Bišćana i kao takvi zauvijek ostali uklesani u historiju ovog grada. Na ovom mjestu kreativnost sedamdesete generacije dostigla je svoj vrhunac.
Današnje generacije, okupljanje i druženje u prirodu zamjenili su sa kafićima punim dima i mjestima koja nemaju snagu da ostave vječni trag na buduće generacije. Koraci zlatne bihaćke generacije još odjekuju gelenderskim stazama, a miris njihovih ašikovanja odiše gelenderskim krošnjama.
Izvor: Al Jazeera