Za Sarajlije kažu da su se i u najtežim trenucima znali šaliti na svoj račun. Upravo iz tog razloga, lokalne vlasti bi spektakularnu proslavu ulaska u Novu 2017. godinu na ulicama glavnog grada BiH trebale promovirati pod sloganom „Sarajevo – grad u kojem nema čega nema“. Nema vode, nema struje, nema alkohola i, što je najvažnije, nema zraka. A da bi autoironija bila potpuna, za suvenir koji bi svi turisti dobili kao uspomenu na boravak ovdje ravnopravno bi se takmičili svijeća, prazan kanister, flaša bezalkoholne pive i platnena zaštitna maska za lice sa ugraviranim Vučkom.
Moj favorit je upravo zaštitna maska koja bi svakog posjetioca podsjećala na kvalitet sumpor dioksida koji je udisao dok je tih par dana šetkao ulicama Sarajeva. A Vučko na maski bi bio ne samo podsjetnik na neka sretnija vremena, nego i na činjenicu da je olimpijada 1984. u Sarajevo, vjerovali ili ne, došla kao završni čin projekta zaštite ljudske okoline. Koji je trebao ovom gradu „vratiti sunce, vazduh i vodu“, kako je to govorio njegov tadašnji gradonačelnik i jedan od najzaslužnijih Sarajlija, pokojni Ante Sučić.
Nema ovaj parafrazirani vic i sarkazmom prožeta priča o suveniru ni potencijal ni namjeru da podriva združene napore gradskih i kantonalnih vlastodržaca da se u Sarajevo slije rijeka para koje će sa sobom donijeti turisti iz regiona i svijeta. Bilo bi sjajno kad bi nekim čudom, u narednim danima, kao onomad za vrijeme Olimpijade, Sarajevo ličilo na grad iz bajke u kojem nema iznenadnih nestanaka vode ili redukcija struje. I sve će to Sarajevo, milom ili silom, i biti narednih dana, ličit će pomalo na one šarmantne, LED svjetlima okupane srednjoevropske prijestolnice, vode će imati svi hoteli i ini smještajni objekti (da ne bi letile glave iz direktorskih fotelja u komunalnim preduzećima), ali jednu stvar sarajevske vlasti neće moći promijeniti ni da se, nekim čudom, ovog trena u kantonalni budžet slije kompletan trogodišnji aranžman MMF-a za BiH, sa sva svoja 553 miliona eura.
Toksični potencijal
Zrak. Vazduh koji stanovnici ovog grada ali i većeg dijela Bosne udišu (Hercegovina je tu sretniji dio ove nesretne države) u većem periodu zime je otrovna kombinacija više ili manje kancerogenih materija. BiH je u samom svjetskom vrhu po broju smrtnih slučajeva zbog zagađenja zraka sa 223,6 umrlih na 100.000 stanovnika. Loženje prljavog, nekvalitetnog uglja u neefikasnim pećima, masovna i masivna upotreba velikog broja motornih vozila, najčešće starih preko 15 godina, pa onda nekontrolirane emisije otrovnih materija iz termoelektrana i drugih industrijskih postrojenja glavni su faktori rizika i direktni uzročnik smrti od raka pluća, kardiovaskularnih bolesti, moždanih udara, hroničnih opstruktivnih bolesti pluća i drugih bolesti.
Ako ćemo u parama, preko tri milijarde eura (da, milijarde eura!) godišnje zdravstvenih troškova nastaju kao posljedica zagađenja zraka koje proizvode termoelektrane u BiH, navodi se u izvještaju neprofitne organizacije HEAL iz Brisela. Radi se, dakako, ne samo o liječenju građana BiH nego i regiona, jer mi imamo takav toksični potencijal da trujemo ne samo sami sebe nego i neposredne komšije i susjede a vjerovatno i one nešto dalje. Dakle, nije problem samo u Sarajevu nego i u Tuzli, Zenici, Lukavcu, Prijedoru, Ugljeviku, Jajcu, Bosanskom Brodu….
Ipak, fokus nije bez razloga na glavnom gradu BiH koji se početkom svake zime pretvara u lonac iz kojeg, s dolaskom proljeća, neko izađe samo skuhan i smrdljiv od smoga, a neko, kako smo vidjeli iz sumornih mortalitetnih statistika, ne izađe nikako. Istina, nije bh. vlast cvrčak da svira i u ljeto i u jesen, a guši se u smogu kao i mi mravi tokom zime. Potrošila je ona oveće brdo, možda čak i Trebević papira da napiše strategiju smanjenja zagađivanja zraka i na državnom i na entitetskim nivoima. I ova naša lokalna je ovog septembra čvrsto odlučila da primijeni novu odluku o zaštiti i poboljšanju kvaliteta zraka, a inspektori su naoštrili olovke spremni da pišu nove kazne. Kao rezultat i epilog ovih aktivnosti, prvog dana zime indeks kvaliteta zraka u Sarajevu bio je 311 i ocijenjen je kao „opasan“ što je najgora kategorija po metodologiji koju koristi Agencija za zaštitu okoliša SAD.
Maske su odavno pale
A mi, stanovnici ugušenog grada i otrovane države, i dalje vjerujemo da oni brinu o turističkim potencijalima glavnog grada i spremni smo im progledati kroz prste iako im nije palo napamet da makar, za početak, kupe svakom stanovniku Sarajeva po jednu masku. Bez Vučka, ali sa filterom. Kažu košta 4,5 marke, nekoliko puta više od one platnene, hirurške koja jedino i može poslužiti kao suvenir jer nema nikakav utjecaj na zaštitu zdravlja onoga ko je nosi. Kupovinom filter maske simbolično bi pokazali da ne samo da im je stalo da se dobro zabavimo, nego i da tu zabavu na otvorenom – preživimo.
Kada Svjetska zdravstvena organizacija i UN budu pravili sljedeći pregled zemalja sa najubitačnijim zrakom, ne bi bilo čudno da, nakon višegodišnje grčevite borbe, osvojimo i prvo mjesto u svijetu. Ali iskustvo govori da ni to neće alarmirati vlasti da brutalnim i radikalnim mjerama natjeraju industrijske zagađivače da odsumporavaju dimne gasove, privatne korisnike nekvalitetnog uglja da ga prestanu ložiti i da pređu na plin ili kvalitetniju varijantu goriva, a vrle vlasnike jedva pokretnih trulja da ih parkiraju na auto otpad i kupe kartu za javni prevoz. Neće ni razmisliti da makar urade ono što su ovih dana uradile vlasti u Parizu, da nametnu sistem „par-nepar“ i tako prepolove broj vozila koja se uopće smiju kretati po ulicama…
Ne radi se tu o tome ima li ili nema para u budžetu, jer ima mjera i poteza za koje ne trebaju nikakve pare, pa ni one 4,5 marke za masku. Njih jednostavno nije briga, s njihovih lica maske su davno pale.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera