Alija Delimustafić, čovjek koji pola života bježi od zakona

Delimustafićev slučaj odlična je ilustracija za sve što se ‘događalo’ u prijeratnoj, ratnoj i poratnoj Bosni i Hercegovini (AP)
Delimustafićev slučaj odlična je ilustracija za sve što se ‘događalo’ u prijeratnoj, ratnoj i poratnoj Bosni i Hercegovini (AP)

Šala koju sam nedavno čuo u Sarajevu polagano se obistinjuje: “Ne mogu ih policija i tužilaštvo toliko uhvatiti koliko ih Sud može pustiti.”

Afere poprimaju karakteristike epidemije i samo je pitanje dana kada će se vlast raspasti. Ako ne u cjelini, onda makar ona poluga koja treba biti “sidro” u balansiranju između zakonodavne i izvršne vlasti, odnosno pravne sigurnosti građana.

Pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini ulazi u kritičnu, možda završnu fazu. Posljednji događaji u Sarajevskom kantonu kad je Sud, ignorirajući opravdane argumente Tužilaštva za produženje pritvora, pustio na privremenu slobodu Aliju Delimustafića i Jusufa Škrijelja, koju su ta dvojica odmah iskoristili za bijeg, morao bi zabrinuti svakog legalistu, ali ne i javnost, jer je ona već odavno oguglala na to.

Ako se stvari ponavljaju po nekoj “uhodanoj” matrici i niko ništa ne radi da se to promijeni, svakome je jasno da je u tom slučaju matrica dobro “podmazana”. Tako da “borba protiv kriminala ili korupcije” nema nikakvog smisla jer su ljudi na vrhu piramide te borbe ili neprofesionalni ili koruptivno rizični. Trećeg nema. Kako drugačije objasniti činjenicu da je Alija Delimustafić u policijskoj akciji “Pravda” na zahtjev Tužilaštva Kantona Sarajevo, a po naredbi Kantonalnog suda, uhapšen prilikom pokušaja bijega?! Isti taj sud pustio ga je na privremenu slobodu. Valjda mu je to bila olakšavajuća okolnost.

Ko je Alija Delimustafić?

Da podsjetimo da je u spomenutoj akciji uhapšen veći broj ljudi, a među njima i Jusuf Škrijelj, Lejla Cerić, Suada Hodžić i ostali koji se terete za djela organiziranog kriminala u vezi sa “zloupotrebom položaja, povredom zakona sudije, pranjem novca i prevarom”… Prevedeno na laički jezik, prevarom su dolazili do određenih nekretnina, koje su nezakonito upisivali na svoja imena i preprodavali.

Posljednje informacije govore da je nakon raspisane interne i međunarodne potjernice Delimustafić uhapšen u Hrvatskoj i sada će, po ko zna koji put, krenuti “komplikovani” proces izručenja, koji ima za cilj da “razvodni” cijeli slučaj. Postavlja se pitanje: kako je prešao granicu? Neki mediji pišu da je koristio lažne dokumente na ime Ilija Mustafić. Ako je to tačno, ko mu je dao te dokumente?

Tako dolazimo do onog najzanimljivijeg – ko je, zapravo, Alija Delimustafić? Njegov slučaj odlična je ilustracija za sve što se “događalo” u prijeratnoj, ratnoj i poratnoj Bosni i Hercegovini. Krenulo je s nekom piljarnicom, sredinom osamdesetih (negdje na sarajevskoj Grbavici), koja je svoj puni uspon doživjela u vrijeme Ante Markovića. Tada je nastao čuveni “Cenex”, s kojim je Delimustafić izgradio čitav imperij na eksport-import trgovini ili, narodski rečeno, šverc-komercu.

Legenda kaže da je u vrijeme prvih demokratskih izbora u Bosni i Hercegovini ambiciozni Delimustafić donirao po tri miliona njemačkih maraka i Stranci demokratske akcije i Reformistima i unaprijed osigurao svoj “položaj”, bez obzira na to ko od njih da pobijedi. I tako je postao ministar policije u prvoj demokratskoj, koalicijskoj vladi Jure Pelivana (SDA, SDS i HDZBiH). Otuda odlične veze u policijskim i obavještajnim krugovima. Zato i ne čudi kako je nabavio lažne dokumente. A svoju kompaniju “Cenex”, koja je pred rat imala toliko novca da otvori i privatnu banku, prepustio je bratu Mirsadu.

Rat ga je zatekao na funkciji ministra, ali je odmah na početku sukoba zajedno s tadašnjim članom Predsjedništva Fikretom Abdićem, navodno, bio umiješan u “pokušaj državnog udara” (koji nikada dokraja nije rasvijetljen). Naravno da je po kratkom postupku sklonjen s položaja, što je iskoristio da se vrati “u biznis”.

Spirala kriminala

Njegovo ime povezivalo se sa šleperima raznih vrsta robe koje su ulazile u opkoljeno Sarajevo kroz tunel ispod aerodroma. Pričalo se i o firmi u Hrvatskoj, fabrici čokolada u Austriji ili Švicarskoj, ali sve su to nagađanja.

Poslije rata propalo je sve, pa i “Cenex” i, s vremena na vrijeme, isplivala bi poneka afera i hapšenja braće Delimustafić u vezi s raznim malverzacijama u njihovoj banci, ali o glavnom šefu Aliji Delimustafiću godinama se ništa nije čulo. Sve dok jednom nije bio uhapšen u Srbiji, opet pod lažnim identitetom.

I sada, ovaj posljednji slučaj u Sarajevu… Što govori da se sve one stvari iz prošlosti, koje nisu adekvatno procesuirane, vraćaju kao bumerang i kontaminiraju pravni prostor i državu. Taj čovjek pola svog života bježi od zakona, ali se uvijek vraća na “mjesto zločina”. Zanimljivo je da je u posljednje vrijeme Hrvatska postala sigurno utočište. Tamo su se sklonili mnogi bjegunci iz Bosne i Hercegovine, jer vjerovatno imaju državljanstvo ili nekretnine. Među njima i advokat Faruk Balijagić i sutkinja Lejla Fazlagić.

I mnogi će drugi, ako se ne prekine ta spirala kriminala, koju provode ljudi koji nikako ne bi smjeli biti u njoj. Po prirodi svog posla i povjerenja građana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Više iz rubrike BLOG
POPULARNO