Piše: Goran Borković
Stajući ponosno na braniku domovine hrvatski državni odvjetnici, prije smo ih zvali tužiteljima, zatražili su istragu zbog dojave da su učenici Osnovne škole u Boboti kod Vukovara recitirali neke pjesme. Da, dobro ste pročitali. Djeca su recitirala pjesme, a postoji i opravdana sumnja da su čak plesali i pjevali.
Prva pomisao bila bi da su se mali Slavonci „zaigrali“ pa spjevali kakvu fašističku laudu, četnički marš ili ustašku litaniju. I da su pritom obučeni u crne odore s visoko podignutom desnicom pokazivali koliko je ove godine narastao kukuruz, kao što to znaju činiti učenici po Hrvatskoj slaveći zadnji dan škole.
Međutim, ništa od toga. Boboćani su napravili puno goru stvar. Napravili su veliko zlo. Takvo zlo da ga je najbolje uopće ne spominjati, ali zbog budućih generacija ipak moramo o tome pisati.
O čemu se radi? Osnovci su, naime, recitirali pjesme Branka Ćopića, Vladimira Nazora, Advana Hozića i Radoslava Rotkovića. Sve gori od gorega. Četvorica zlotvora. Najveći ološ koji je bivša Jugoslavija dala. A tek kad pročitate imena pjesama, tek tad će vam pozliti: Na Petrovačkom putu, Pjesma mrtvih proletera, Na putu slavnih predaka, Lika, Druže Tito, mi ti se kunemo i Mi smo Titovi, a kad im ni to nije bilo dosta sve su okončali s onom Nazorovom Titov naprijed.
Eto, došlo neko takvo vrijeme, rekao bi Igor Mandić. Vrijeme u kojem pojedinci ustaške dužnosnike nazivaju „šehidima“ i „mučenicima“, pa umjesto da policija i tužitelji protiv njih pokrenu istragu, oni postaju ministri. Nije to slučaj samo s prethodnom Vladom Tomislava Karamarka i njegovog pulena Zlatka Hasanbegovića, otvorenog simpatizera ustaškog pokreta, nego i s ovom Andreja Plenkovića čiji je ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić zadivljen likom i djelom ustaškog ministra Julija Makanca.
Izmišljeni citat
Došlo neko takvo vrijeme da donedavni potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš predvodi hordu od više tisuća ljudi koji skandirajući „Za dom spremni“ utjeraju svoju pravdu u Agenciji za elektroničke medije čijoj su predsjednici, nekadašnjoj novinarki HTV-a Mirjani Rakić, donijeli šajkaču nazivajući je četničkom kurvom. Istraga nije pokrenuta, a policija je tek šturo na pitanje novinara odgovorila kako je bilo previše ljudi, pa nisu mogli operativno djelovati. Čitaj da je njih nekolicina, koliko ih je osiguravalo skup, skrštenih ruku promatralo što se događa.
Došlo neko takvo vrijeme da se, eto, pokreće istraga protiv djece i odgovornih koji su ih „natjerali“ da recitiraju Ćopića i Nazora.
Što se dogodilo? Srpsko narodno vijeće u srpnju mjesecu u ličkom gradiću Srbu proslavlja obljetnicu ustanka protiv fašizma. Stariji se sjećaju da se tog 27. srpnja/jula obilježavao dan ustanka naroda Hrvatske. Nakon osamostaljenja, a to za ovaj tekst nije važno, dan ustanka prebačen je na 22. lipnja/juna, kada je Sisački partizanski odred krenuo u borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika.
Na ovogodišnje obilježavanje bilo je pozvano i Kulturno-umjetničko društvo iz Bobote. Odazvali su se pozivu. Sa sobom su poveli i nekoliko školske djece iz sela. Da recitiraju i pjevaju.
Ta se odluka pokazala nepromišljenom. Em su ta djeca u Srbu bila izvrgnuta verbalnom nasilju pripadnika ekstremne desnice koji partizane gledaju kao okupatore, em ih je sada snašla istraga zbog Ćopića i Nazora?!
Istraga, da se ne zavaravamo, nije ni potrebna. Svi koji su bili u Srbu vidjeli su ih kako recitiraju. Ponosno dignuta čela. Međutim, svi koji su bili u Srbu vidjeli su i one koji su ih napadali i prijetili. Istraga protiv njih nije pokrenuta. Valjda ih je bilo previše.
Upravo su oni, okupljeni oko zadarske udruge Žena iz Domovinskog rata podnijeli prijavu pravobraniteljici za prava djece Ivani Milas Karić, tvrdeći da su organizatori doveli djecu da recitiraju ovaj tekst: “Ako te netko pita za partiju i Tita, ti mu reci da smo mi budući Titovi borci, moj će tata da pronađe još bolji top sa kojim će da udara po neprijatelju, moj će tata sekiricom da udara po krvnikovoj glavi”.
Revniji novinari odmah su se primili posla prelistavajući zaboravljene knjige, ali takvu pjesmu nitko nije uspio pronaći.
Došlo neko takvo vrijeme
Udruga je tražila od pravobraniteljice i da zaštiti djecu od širenja mržnje i poticanja na nasilje, da kazni organizatore, a djeci – u skladu s novoproklamiranom obrazovnom politikom – omogući da osigura pravo na “informacije o Titovom komunističkom zločinačkom režimu”.
Prijava, za razliku od svih onih prije pobrojanih slučajeva, nije ostala mrtvo slovo na papiru. Ispitano je trinaestoro roditelja djece iz Bobote, škola se ogradila od svega, ravnateljica je izjavila da je bila na godišnjem odmoru u Njemačkoj, a SNV, kao organizator skupa, ponudio je pravobraniteljici svu potrebnu pomoć budući da su oni osmislili program.
Krajem kolovoza u priču se uključilo i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta koje je u Bobotu uputilo prosvjetnu inspektoricu. Ona je pak „dostavila predmet na nadležno postupanje Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj kako bi nakon njihovog izvješća mogla odlučiti ima li elemenata za poduzimanje mjera prema Zakonu o prosvjetnoj inspekciji, odnosno da li su postupanjem zaposlenice škole povrijeđena prava djece, učenika škole i ima li u njenom postupanju elemenata kaznenog djela“.
Istraga je u tijeku. Ne treba sumnjati da će uroditi plodom, jer je, eto, došlo neko takvo vrijeme…
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera