Piše: Izet Perviz
Cijeli hrvatski politički vrh digao se na noge. Sabor je prekinuo zasjedanje i počeo raspravu o uhapšenim bojovnicima Hrvatskog vijeća obrane. Nova Vlada se uspaničila. Ministar unutrašnjih poslova iskače iz službenog automobila prije nego što ga je vozač potpuno zaustavio, ulijeće u Banske dvore kao da je dobio poziv za mobilizaciju. Dok preskače i po nekoliko stepenika, mediji javljaju da su tačno u podne u Banske dvore utrčali i glavni državni odvjetnik i ministar pravosuđa. Situacija je alarmantna, na rubu panike. Kao da je neka od susjednih država Hrvatskoj objavila rat. Vlada zakazuje sjednicu. Zuji na Markovom trgu kao u pčelinjaku.
I predsjednica je duboko šokirana. Ona će sazvati Vijeće za nacionalnu sigurnost. Državni ministri i sekretari daju izjave koje trebaju u običnom narodu probuditi strah i zabrinutost. Pored Vijeća za nacionalnu sigurnost, čijim pominjanjem se želi naznačiti da su ugroženi vitalni nacionalni interesi, ministri izlaze pred javnost sa izjavama kako su u stalnom kontaktu sa svojim partnerima u Evropskoj uniji i NATO-u. Rekao bi čovjek: “Sprema se nekakav rat.”
Pominjanje NATO-a i Evropske unije treba da kod običnog hrvatskog građanina izazove duboku zabrinutost i da ukaže na ozbiljnost situacije. S druge strane, treba da probudi nacionalni ponos i koherentnost. A sve to predsjednica začinjuje izjavom kako se nada da neće doći do pogoršanja odnosa sa Bosnom i Hercegovinom.
Mogu li hrvatski branitelji biti krivi?
Zašto bi došlo do pogoršanja odnosa sa BiH, pita se čovjek ovamo, preko Save i Une, već navikao da SIPA svakodnevno hapsi redom: i optužene za ratne zločine, i one za privredni kriminal, i ministre i predsjednike entiteta, svih nacionalnosti. Zar zato što je SIPA, bosanskohercegovačka agencija, uhapsila državljane Bosne i Hercegovine za koje je državno tužilaštvo pripremilo optužnicu, a Sud BiH potvrdio i odredio pritvor za osumnjičene? Može li zbog toga doći do pogoršanja odnosa?
Kako je BiH svojim pokušajem da dođe do svakog ko je izvršio ratni zločin, bez obzira na nacionalnost i vojsku u kojoj se nalazio, ugrozila interese hrvatskih građana? Zar nije i nacionalni interes Republike Hrvatske, kao i svake druge slobodne i demokratske zemlje, da se obračuna sa kriminalcima i zločincima bilo koje vrste?
Ali, predsjednica ne čuje ovakva pitanja. Njene izjave se ni po čemu ne razlikuju od izjava mještana Orašja, koji uhapšene odmah proglašavaju pravim i nedužnim. Kaže predsjednica da se Hag nikada nije zanimao za Orašje, pa se čudi kako su ti ljudi mogli biti uhapšeni. Zaboravlja predsjednica Hrvatske da se u Bosni i Hercegovini na državnom sudu, ili na kantonalnim, već godinama sudi “sitnijim ribama” i to baš po preporuci tog istog Haga na koji se ona poziva i koji se bavio najviše rangiranim oficirima i dužnosnicima ili, pak, najtežim slučajevima kršenja međunarodnog humanitarnog prava.
Domaći sudovi bave se, dakle, počiniocima ratnih zločina nižeg ranga. Toga u Hrvatskoj gotovo da i nema. Tamo se sva priča o ratnim zločinima završila oslobađajućim presudama Gotovini i ostalim generalima Hrvatske vojske. Kada su oni proglašeni nevinim, automatski su postali nevini i svi njihovi podređeni, sve do običnog borca. Hrvatski branitelji ne mogu biti krivi za ubistva civila.
Razlog za predstavu
Onaj ko se brani ne može ni u kojem slučaju počiniti bilo kakav vid ratnog zločina, ova deviza je u Hrvatskoj još aktuelna. Predsjednica se poziva upravo na nju kada kaže da su se u Orašju Bošnjaci i Hrvati zajedno borili za golu egzistenciju i da su se uspjeli oduprijeti Miloševićevom i Karadžićevom projektu. Pa, kako onda da počine ratni zločin? Izbija pitanje iz svake njene riječi.
Nakon toga predsjednica otvoreno kaže kako je kontaktirala Dragana Čovića, člana Predsjedništva BiH i predsjednika Hrvatske demokratske zajednice BiH. Dobila je obećanje da će biti razgovora o tome na sjednici Predsjedništva BiH. Ovo znači direktno uplitanje u unutrašnje poslove druge zemlje, a svaki razgovor u Predsjedništvu BiH o osobama koje su uhapšene po nalogu Suda BiH i kojima je taj isti sud odredio jednomjesečni pritvor, značiće političko uplitanje u rad pravosuđa.
Zašto se ovako žestoko reagovalo u Hrvatskoj? Odgovor sigurno leži u priči koja se u hrvatskim medijima pojavila još prošle godine, kada su bivši generali Hrvatske vojske upozoravali da se u Bosni i Hercegovini pripremaju optužnice protiv pripadnika Hrvatskih oružanih snaga.
U suštini, nije hrvatskog državnog vrha briga za članove Hrvatskog vijeća obrane, nego za neke od svojih visokih oficira protiv kojih se vode istrage o ratnim zločinima na području Mrkonjić-Grada i još nekih mjesta u Bosni i Hercegovini na kojima je ratovala Hrvatska vojska. Da zabrinutost bude još veća, među desetoricom uhapšenih bojovnika HVO-a ima i bivših visokih vojnih dužnosnika. To je, izgleda, razlog za ovakvu predstavu, dramaturški nabijenu do prsnuća, u stravičnom ritmu, gdje izjava prestiže jedna drugu, a vijesti se utrkuju poput gologuze dječurlije.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera