Bio sam u Castrovoj Havani

Najveće bogatsvo Kube su njeni ljudi (EPA)
Najveće bogatsvo Kube su njeni ljudi (EPA)

Fidel Castro je donio Hladni rat u Zapadnu hemisferu, preživio je 11 američkih predsjednika i nakratko gurnuo svijet na rub nuklearnog rata. Vladao je čvrstom rukom i simbolima koji su se proširili svijetom poput požara – kubanske cigare, beretka kakvu je nosio Che Gevara, otpor male zemlje velikoj američkoj imperiji. Za mnoge mlade Europljane, Latinoamerikance i Afrikance postao je simbol borbe protiv jakih…

Ali, za mnoge Kubance bio je i ostao diktator koji je zapovijedio na stotine streljanja svojih političkih protivnika, na tisuće je poslao na dugogodisnju robiju, slobodni mediji su nestali preko noći, na milijune je pobjeglo s Kube sklanjajući se od njegove jake ruke.

Bio sam na Kubi prošle godine u ožujku kada je predsjednik Barack Obama napravio svjetsko čudo i posjetio Havanu. Osim politike i američko-kubanskih novih odnosa obratio sam pozornost na to kako žive Kubanci.

Val siromaštva

Moje je razočarenje bilo teško, bio sam žalostan kada sam vidio u kakvim uvjetima žive ti ljudi. U dućanima nema dovoljno hrane, a kada dođe – nastaju ogromne gužve. Kubanska vlada još uvijek određuje koliko će tko hrane primati mjesečno, još uvijek dijeli odjeću svojim građanima koji često žive u stanovima koje dijele s dvije-tri obitelji.

Čim se pomaknete iz prostora Stare Havane, koja je turistički predio, zapljusne vas val siromaštva, beznađa, očaja… U turističkim predjelima Havane sasvim suprotna slika. Na tisuće turista iz cijelog svijeta, restorani sa živom glazbom su posvuda, suveniri, obnovljene fasade i zgrade… predivno mjesto za odmor, osim ako niste radoznala osoba koja voli malo “njuškati” okolo.

Neuropsihijatri na Kubi imaju mjesečnu plaću od 25 do 30 dolara, svijet privatnog biznisa se stidljivo rađa pod budnim okom Castrove policije od 2010. godine, ali sve što vidite u turističkim dijelovima Havane i Kube, svi ti restorani, prodavaonice suvenira, svi prihodi idu u državnu kasu, ne u džepove privatnika koji bi onda državi plaćali porez. Na prste jedne ruke mogu se prebrojati privatne kompanije.

Najveće bogatsvo Kube su njeni ljudi. Srdačni, dobronamjerni, žele promjene, ne mrze nikoga, pa čak ni Amerikance. Išao sam snimati siromašne četvrti i nisam imao problema osim kada sam snimao dućane u kojima police zjape prazne. To je vrijeđalo njihov ponos, a ja sam to osjećao na svakom koraku.

Kritično vrijeme

Što će sada biti s Kubancima, kakvi će sada biti američko-kubanski odnosi? Predsjednik Obama je sve započeo izvrsnim odredbama za koje mu nisu trebali glasovi u Kongresu, ali novi predsjednik Donald Trump, isto tako, može sve ono što je učinjeno na potezu Washington-Havana poništiti preko noći. Trump je za sada prilično suzdržan od nekih velikih reakcija, a tijekom svoje izborne kampanje obećavao je da će poništiti sve što je Barack Obama učinio.

Jesu li to bili samo pokušaji za dobijanje glasova Kubanaca iz Miamija, koji po ulicama slave Castrovu smrt, ili izabrani predsjednik zaista želi poništiti sve što je učinjeno u posljednje dvije godine, još uvijek ne znamo. Trump je već mnoge stvari iz svoje izborne kampanje izvrnuo, odrekao ih se, a analitičari vjeruju da će više slušati što mu kažu poslovni ljudi, a ne političari. Ovo je svakako kritično vrijeme po američko-kubanske odnose.

Moja je jedina želja da građani Kube dobiju slobodu i bolji život. Doista su to zaslužili.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

 



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO