Istorija nas je vec naučila: dobra politika je ona koja uspije, a loša ona koja ne. Tu nema druge pameti. Dakle, bili su i prošli izbori, a lošiji je pobijedio gorega. Paradoksalno, jer zapravo se ništa nije promijenilo. Amerika je, baš kao i prije izbora, velika i moćna, zemlja radnih, zloupotrijebljenih i dobronamjernih ljudi, u njoj nema duhovne sinteze a senzualnost je, jednako kao i prije, gotovo pa paganska.
Nije potrebno uveličavati snagu misli da bi se zaključilo kako je Donald Trump svakoga iznenadio. I sam sam ustvrdio da on nema izgleda za pobjedu. Biće, potcijenio sam ogorčenost i bol običnog glasača te njegovu želju za osvetom Americi koju je predstavljala Hillary Clinton.
Vrijeme u koje ulazimo meteforički se može opisati ovako:
Posljedica, a ne uzrok
Neko je, svejedno iz kojih razloga, pred nas raširio srednjovjekovne mape sa precizno ucrtanim granicama poznatoga svijeta. Sve iza tih granica su okeani tame i magle… slutimo tek, tamo žive čudovišta.
O Trumpu je već rečeno i napisano sve i svašta. Opisan je od strane medija kao prevarant, neupućen i neinformisan, nespreman da bude predsjednik, neiskusan… A kada bi željeli da puhnu u leđa Clintonovoj onda bi Trumpa nazivali čak i silovateljem… neobuzdanim pastuhom pored kojeg, haman, ne prođe ni jedna žena a da on ne udari kopitom i hrzne, barem tri puta… Biće veselo gledati te iste medije kako, još prije januara, proglašavaju Trumpa liderom slobodnog svijeta.
Svejedno, Amerika je dobila predsjednika kakvog zaslužuje, a svijet je dobio Ameriku onakvu kakva ona uistinu jeste. Car je sada go. Zid, na primjer, koji Trump želi sagraditi na granici sa Meksikom, sve i da do toga dođe, nikada neće biti toliko rasistički, tako bolan, tako krvoločan, kao zid koji je Amerika, mnogo prije Trumpa, sagradila oko Palestine… Trump nije ništa drugo do uspješan biznismen koji razumije tržište i kakva se roba na njemu traži… za njega su glasali isti ljudi koji su dva puta doveli mlađeg Busha u Bijelu kužu. Tramp je posljedica, nikako uzrok…
Vec 16 godina Amerika vozi jednosmjernom ulicom u pogrešnom pravcu. Znakovi: “stop” ili “zabranjen ulaz.” nisu značili mnogo, Amerika je skršila sve barikade i tako legalitet pretvorila u pitanje moći umjesto pravde, gubeći u procesu svoje najjače oružje – kredibilitet.
Opasnost od sudara
Prvih osam godina za volanom je sjedio pijani idiot… On je jurio, on je kosio pješake… sve izloge je polupao, sve benzinske pumpe je opljačkao. Bio je pijan i bolestan do te mjere da se svim svojim ” brzinama” ponosio… Konačno, kao i njegov narod.
Onda je došao drugi vozač. Iz njegovog svog majstorluka saznali da on voli da šalta brzine, da gustira… pumpu po pumpu, izlog po izlog, državu po državu… kada je ubijao činio je to moderno, civilizacijski… onako; iz vazduha. Njegov narod mu se divio, iako su svi ratovi izgubljeni.
Donald Trump sjeda za volan u trenutku kada više nije sam na cesti. U susret mu dolazi Lada Niva. Opasnost od sudara je svakim danom sve veća. Trump, nadamo se, ima namjeru da spriječi taj sudar. No, ipak, on tu neće donositi presudne odluke. Pogotovu ako se uzme u obzir koga je izabrao za suvozača te mehaničare… Objektivno je očekivati da će pomahnitalo auto nastaviti da juri, da kosi… i sve tako dok ne stigne u Perziju.
Oh… taj dolazak, pa taj doček …
U nekim budućim knjigama historije, ako ih bude, biće zapisano: Toga dana je svijet koji smo poznavali stigao u svoj Staljingrad.
Bush, Obama ili Trump; nema tu neke stanovite razlike dok djeca ginu a zemlje nestaju u plamenu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera