Indijski multimilioner: Što više novca dajem, više zarađujem

Spomenik Bahai kuća je smješten u oazi zelenila i mira u centralnom dijelu Delhija, sa vrtovima i bazenima za vodu. Zbog svoje ljepote i atraktivnosti, godišnje ga posjeti i do 50 miliona ljudi. (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Sabiha Hadžimuratović

Putovanja u Aziju, a posebno u Indiju, planiraju se nekoliko mjeseci unaprijed jer su ona poslastica za svakog turistu. Meni se posrećilo da Indiju posjetim po drugi put i to iznenada, kao učesnica internacionalnog umjetničkog događaja ‘I ART’, na kojem su učestvovali umjetnici i organizatori umjetničkih kolonija iz pet evropskih zemalja, te indijski umjetnici iz nekoliko njihovih država.

Moj prvi susret sa Indijom bio je 1992. godine. Bila je to posjeta najvećem gradu ove mnogoljudne zemlje, Bombaju i mondenskom odmaralištu Goe. Ta posjeta je bila depresivna. Hiljade beskućnika na prljavim pločnicima, gladne ruke ispred naših taksija, odsutni i beznadežni pogledi ljudi, rastužili su moje srce i zauvijek ostavili tugu na pomisao na Indiju.

Tad sam vidjela svu bijedu i beznađe na ulicama Bombaja. Znala sam da se od tada Indija uveliko promijenila, ali ono što sam sada vidjela, razveselilo me i ubijedilo da je Indija postigla fantastičan preporod.

Ova zemlja već broji milijardu i 260 miliona ljudi. Pored Hindu jezika, ovdje je i engleski službeni. U Indiji su prisutne sve svjetske religije, ali je 80 posto stanovništva vezano za hinduizam, a 15 posto je muslimana. Ova islamska zajednica čini treću najveću populaciju muslimana na svijetu, poslije Indonezije i Pakistana.

Cvijet lotosa

Mahatma Gandhi (1869-1948) je još duša Indije. Posvetio je  život oslobođenju Indije od Britanaca i u tom je uspio u njegovoj čuvenoj mirnoj kampanji koju je nazvao „građanska neposlušnost“. Vodio je Induse u slobodu na svom velikom pohodu ka jugu okupljajući u mirnim demonstracijama milione ljudi.

Britanci nisu imali izbora nego da potpišu kapitulaciju.

Cvijet lotos je i za hinduse i za budiste sveti cvijet koji predstavlja unutrašnji mir, spokoj i težnju za unutrašnjim svjetovima i meditacijom. Indija i jeste stjecište putnika namjernika koji su u stalnoj potrazi za spiritualnim svjetovima, meditacijama, yogi i inim putevima ka unutrašnjem miru i ravnoteži življenja.

I sama sam zaljubljenik u yogu, pa nisam propustila priliku da posjetim najveći spomenik bahai kulture u svijetu, posvećen baš cvijetu lotosa. Spomenik se zove: Bahai Kuca, a izgrađen je od bijelog mermera sa 27 originalnih latica lotosa. Spomenik je smješten u oazi zelenila i mira u centralnom dijelu Delhija, sa vrtovima i bazenima za vodu. Zbog svoje ljepote i atraktivnosti, godišnje ga posjeti i do 50 miliona ljudi.

Ovdje se tačno zna kako se oblače bogataši, kako siromašni. Čak i djeca u školama, po tom statusu, imaju svoje uniforme.

Nedaleko od ovog spomenika, nalaze se i Vrata Indije. Još jedan spomenik koji predstavlja ogromni arch, kao imitaciju vrata, podsjećajući da ste negdje u posebnim okruženjima i da sada ulazite u neki drugi svijet. Ovo je mjesto šarenila i raznovrsnih boja Indije, mjesto okupljanja velikog broja ljudi, prodavača, sitnih trgovaca suvenira i hrane, meeting point za zaljubljene kao i za porodične obrede.

Ovdje se cjenkate u kupovini, baš kao u drugim dijelovima svijeta, i za nekoliko stotina rupija, koji je zvanična moneta Indije, kupujete hrpu suvenira. Ni ne pokušavajte jesti nešto sa te ulice. Nikad ne znate koju bolest možete zakačiti. Vode je ovdje malo, iako je zimski period, novembar mjesec, temperature se kreću i do 28 stepeni.

Bogomolje raznih vjera

Za obilazak Delhija treba vam najmanje pet dana. Ja sam iskoristila vrijeme u pauzama da posjetim nekoliko galerija, a naročito mi se dopala nova galerija moderne umjetnosti koju je otvorila Saonia Gandhi, supruga ubijenog Rajiva Gandhija. Nisam nikako željela zaobići čuvene budističke hramove koji slave njihove bogove.

Napokon, vidjela sam i najveći islamski spomenik, drevni grad u području istočnog Delhija, Qutb kompleks na kojem se pored velikog broja značajnih historijskih građevina, nalazi i najveća zidana munara na svijetu, zvana Qutb Minar. Munara je visoka 73 metra, a spoljnji zidovi su izvezeni reljefom arapskih slova i citatima i surama iz Kur'ana. Izgradio ju je prvi turski sultan u Indiji, osnivač Delhijskog sultanata, Qutb-ud-din-Aibak 1199. godine.

Ovaj ogromni i veličanstveni spomenik skladnog spoja indoislamske kulture, jedan je od najznačajnijih spomenika kulture u Indiji i pod zaštitom je UNESCO-a. Nakon razarajućeg zemljotresa koji je zadesio Indiju 1505. godine, munara je djelimično oštećena, ali je početkom 20. vijeka, ponovo obnovljena. Ovaj spomenik je veoma posjećen i svakodnevno hiljade ljudi, studenata i djece, uče svoju istoriju na zidinama ovog drevnog grada i dive se arhitekturi koja je još i danas, poslije tolikih godina, zadivljujuća i nedostižna.

Iako je svaka grandiozna građevina u ovom kompleksu uveliko oštećena zubom vremena, još plijeni i zasljepljuje njena ljepota.

Razlike u ekonomskom smislu su ovdje ogromne. I pored poznate činjenice da u Indiji žive hiljade milionera i multimilionera, 30 posto indusa žive na granici totalnog siromaštva, a ogroman je i  broj  onih koji bukvalno, osim nekog skromnog mjesta na ulici, i ništa drugo nemaju. Najveći broj je starih ljudi na ulici, koji su, kako mi je rekla jedna Indijka, mahom istjerani na ulicu od stane rodbine jer više nemaju nikakvog načina da ih ishrane.

Nigdje kao u Indiji, odjeća govori upravo o vašem društvenom statusu i ekonomskom položaju. Ovdje se tačno zna kako se oblače bogataši, kako siromašni. Čak i djeca u školama, po tom statusu, imaju svoje uniforme.

Oaza sa jezerima

Siromaštvo, zagađenost i socijalna nesigurnost veliki su problem. Kako svaka zemlja ima svoje udarnike i heroje, tako ih ima i Indija. Jedan od njih je i sponzor kulturnog događanja na kojem sam i sama učestvovala – Ashwani Khurana, multimilioner i vlasnik kompleksa KARMA Lakelandsa pored Delhija.

Ovaj energični i marljivi milioner, obogatio se kao mlad student radeći na lutriji, a svoje bogatstvo je uložio u nekretnine. Godine 1989., platio je najveći porez državi i izazvao naročitu pažnju Vlade, te mu je posebnim pismom zahvale sam premijer Indije iskazao svoje poštovanje.

Iz godine u godinu mu je bogatstvo raslo, te je odlučio da više nije bilo smisla da bilo šta drugo radi, već da svoje bogatstvo stavi u službu zajednice i posveti se smanjivanju zagađenosti u Delhiju i brigom o okolišu. Kupovao je velike i male parcele zemljišta po rubnim dijelovima Delhija i zacrtao sebi da tamo zasadi milione stabala kako bi što više kiseonika doprlo do stanovnika ovog grada.

Tako je nastao i Kompleks KARMA Lakelanda, mjesto gdje smo i mi bili smješteni, dženetska oaza sa jezerima, travnjacima za golf, teniskim igralištima i ogromnim kompleksom vila i kluba za specijalna događanja.

Na održavanju ovog kompleksa radi više od 200 ljudi sa porodicama. Za njihovu djecu je osnovao školu koju sam finansira, ustanovio farme organske hrane, velike kolonije pčelinjaka kako bi se prirodni ciklus oprašivanja obogatio i održao, a ima i sopstvenu organsku fabriku đubriva koje dobija miješanjem ljudskog izmeta i zelenih organskih otpada. Taj hemijski proces dva divergentna sastava, kaže, savršeno funkcioniše i nastaje đubrivo koje je besprijekornog kvaliteta.

Saradnja sa BiH

Veliki je ljubitelj i umjetnosti, filozofije, strastveni plesač argentinskog tanga i nadasve zanimljiv govornik. Dugo smo razgovarali o njegovoj pasiji zasađivanja stabala i održavanja zelenila i aktivnostima koje ga sada zaokupljaju.

„Sve sto radim sada“, kaže, „radim za svoju zajednicu. Što više dajem novca za to, to mi više novca dolazi, a da i ne znam kako. Prosto, mislim da je to moja sudbina i dobra karma. Što se više daje u životu drugima, to vam više univerzum šalje, a da vi to ni ne znate kako. Zanimljivo je da od kada se bavim ovim radom, moje bogatstvo se samo povećava, mada trošim nemilice na održavanje eko sistema na više od 900 hektara ovog kompleksa. Vrijednost nekih mojih nekretnina se povećala i za hiljadu puta. To je znak da me prati dobra karma i, kako se i u svijetu obično kaže, kad dobro misliš i radiš, dobro ti se vraća“.

Kao jedina Bosanka na ovom internacionalnom skupu, pozvala sam na otvaranje i bosanskog ambasadora u Indiji, Sabita Subašića. Sve nas je prijatno iznenadio svojom komunikativnošću, harizmom i poznavanjem likovne umjetnosti.

Ispostavilo se da je i sam slikar, dobar igrač tenisa i nadasve inicijator mnogih korisnih akcija u diplomatskim krugovima. Aswani mu je već zakazao meč tenisa i sastanak na kom bi se dogovorili o budućoj saradnji vezanoj za projekte iz umjetnosti između Bosne i Hercegovine i Indije.

Ako i mene prati neka dobra karma za ove veze i kontakte, onda nam se nadati da će ovakvi kulturni događaji između bosanskih i indijskih umjetnika mnogo više oživjeti.

Za to su, kažu, spremni i naš ambasador u Indiji, naš bogati domaćin, a vjerujem, sa mnom i bosanski umjetnici.

Nama-ste, do nekog drugog susreta sa zanimljivim kulturama i prekrasnim ljudima i državama.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO