Piše: Nihad Kreševljaković
Jedna od stalnih programskih aktivnosti Sarajevskog ratnog teatra je i obilježavanje 11. jula kao Dana sjećanja na genocid u Srebrenici. Te aktivnosti realiziramo od 2012. godine. Program je baziran na Rezoluciji o Srebrenici koju je u januaru 2009. godine donio Evropski parlament. Tada je upućen poziv svim državama članicama EU i državama zapadnog Balkana da obilježe upravo 11. juli kao „Dan sjećanja na genocid u Srebrenici“.
U spomenutoj Rezoluciji, koju su zajedno predložile sve političke grupacije u Evropskom parlamentu, pored sjećanja na genocid u Srebrenici, posebno je naglašena i potreba da se sjetimo i prikladno poklonimo svim žrtvama zločina, koji su počinjeni za vrijeme ratova na Balkanu.
Praktično, ovom rezolucijom Srebrenica je postala i formalno dijelom zajedničkog historijskog pamćenja Evrope. Iako govori i o mrtvima, namijenjena je živima i njihovoj boljoj budućnosti – kazao je u obrazloženju Prijedloga rezolucije slovenski poslanik u Evropskom parlamentu, Jelko Kacin.
Držeći se ove prevashodno ljudske i moralne obaveze, kao društveno odgovorna institucija Sarajevski ratni teatar će 11. jula 2015. u suradnji sa Umjetničkom galerijom Bosne i Hercegovine i BH Radio 1, te svim posjetiteljima organizirati program pod imenom „Ostavi trag u njihova sjećanja“.
Neizbirisiv trag
To je ime performansa koji je SARTR prvi put realizirao 2013. godine. Prvi put je izveden 10. jula u Memorijalnom centru Potočari i trajao je šest sati. Narednog dana, 11. jula, isti performans realiziran je i u Sarajevskom ratnom teatru gdje su glumci i drugi umjetnici, kao i prisutni gosti zajedno čitali imena ubijenih građana Srebrenice.
Glumica SARTR-a Maja Salkić, prisjećajući se boravka u Potočarima, u nekadašnjoj tvornici akumulatora, kaže da je to na sve učesnike performansa ostavilo neizbrisiv trag.
Dan sjećanja na genocid u SrebreniciProgram:
11. juli 2015
Umjetnička galerija BiH od 13.00 – 17.00:
Performans „OSTAVI TRAG U NJIHOVA SJEĆANJA“
Foto-izložba:
„POTOČARSKE SJENE“, FOTOGRAFA VELIJE HASANBEGOVIĆA
Radio drama u 17.00:
Edin Krehić: „SKINUT ĆU TI ZVIJEZDE U KAŠIKU“, režija Miralem Ovčina
„Mjeseci istraživanja, iščitavanja transkripta preživjelih i sam boravak u Potočarima su nam potvrdili da pored tuge, bola i suza nismo i ne smijemo zanijemiti“, napisala je Maja.
Ove godine isti događaj trajat će od 13.00 do 17.00, a pored učesnika, svi su pozvani da nam se pridruže sa željom da čuvamo sjećanje na najstrašniji zločin počinjen u Evropi krajem 20. stoljeća.
Vrata Umjetničke galerije će biti otvorena sve vrijeme, tako da možete doći, kao i otići u bilo kojem trenutku. Ako imate dovoljno snage možete zapisati kako se osjećate, zajedno sa nama čitati ili samo šutjeti, slušati i razmišljati… Plakati.
Sastavni dio performansa „Ostavi trag u njihova sjećanja“ je i izložba fotografija „Potočarske sjene“ Velije Hasanbegovića, a koja je nastala u periodu između 2012. i 2015. godine. Ovaj sjajni fotograf, čija je umjetnost savršena sinteza estetike i etike, i sam je preživio strašnu sudbinu Višegrada. Samo zahvaljujući sudbini, tada šesnaestogodišnji Velija, njegov brat i otac preživjeli su strijeljanje na obali jezera Perućac. „Drina/Perućac“ bilo je ime njegove samostalne izložbe, organizirane osamnaest godina poslije, 2010. godine.
Kao zaseban dio ovogodišnjeg Dana sjećanja u Umjetničkoj galeriji, u 17.00 bit će upriličeno i slušanje radio drame „Skinut ću ti zvijede u kašiku“ autora Edina Krehića. Potresna i bolno lijepa priča o rastanku djece sa roditeljima nastala je iz već nagrađivane istimene pripovjetke istog autora. Edin Krehić ovu je dramu posvetio djeci koja su grubo i prerano ostala bez roditelja, a kroz priču o srebreničkom djetetu i njegovom brižnom ocu, njihovoj porodičnoj sreći, ljubavi, igri, učenju, rastanku i nadi da djeca te djece neće doživjeti istu sudbinu…
Glumica Maja Salkić o ovom tekstu Edina Krehića napisala je: “Mislim da je to jedan od najjednostavnijih i najemotivnijih tekstova koje sam pročitala o Srebrenici. Sigurna sam, kad osjetim priliku da svojoj djeci kažem šta se zapravo dogodilo, da ću im dati da pročitaju baš ovaj tekst.
Reditelj drame je Miralem Ovčina, dramaturginja Dubravka Zrnčić-Kulenović, a igraju: Maja Salkić, Mehmed Porča, Sead Pandur, te Ishak Isović, Nudžejma Gološ i Hamza Jaganjac. Radio drama nastala je u koprodukciji BH RADIO 1 i Sarajevskog ratnog teatra.
Istovremeno dok se pripremamo za ovaj događaj, ispratili smo i nesretnu epizodu sa neusvajanjem rezolucije i ruskim vetom. Već decenijama se licemjerje politike klati nad našim glavama poput nekog oštrog sječiva. Nepravda nas prečesto zaboli. Teško ju je gledati i trpjeti, a ipak se ne navići na nju. Sjetimo se one kobne rezolucije od 16. aprila 1993. kojom je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija zatražilo da ”sve strane i drugi, Srebrenicu i njenu okolinu trebaju smatrati ‘zaštićenom zonom’ koja se ne smije oružano napadati niti izlagati nekom drugom neprijateljskom činu.” Rezolucije se odnosila i na Žepu! Prisjećam se slike generala Filipa Moriona koji sa nekog prozora pred okupljenim, već izgladnjelim Srebreničanima izgovara riječi: „Sada ste pod zaštitom snaga Ujedinjenih nacija“.
Ta laž će Srebrenicu, Bosnu, Evropu i cijeli svijet koštati 8.372 izgubljena života. Pred očima ljudi sa plavim šljemovima sa natpisima „UN“ zločinci su razdvajali muškarce od žena odvodeći ih u smrt. UN, koje su trebale predstavljati Ujedinjene nacije, za Bosance će ostati upamćeni kao „United nothing“ (ujedinjeno ništa) ili „UNforgiven“ (neoprostivo).
Ono na što niko, a pogotovo umjetnici, nikada ne smiju pristati, je da odustanu od borbe za pravdu i istinu, pa čak i onda kada se čini da se cijeli svijet okrenuo naopačke ili da u svojim naporima ljudima izgledaju ludim ili smiješnim. To je naša umjetnička i planetarna odgovornost. Genocid u Srebrenici nije samo bosanska, već je i planetarna katastrofa, a negiranje počinjenog genocida odraz je najmračnije strane te iste planete.
Pokretačka snaga
Stoga, u pozivu svim umjetnicima/icama i građanima/kama da skupa izgovorimo imena ubijenih Srebreničana, mi želimo da sjećanje na ubijene, kao i sjećanja preživjelih doživimo kao vlastitu inspiraciju za kreativno izražavanje i ljudsko propitivanje u kojem patnja i bolno iskustvo žrtava postaju naša pokretačka snaga u traganju za boljim i svakako pravednijim svijetom.
Izgovaranje samo imena ubijenih ljudi u Srebrenici traje satima. Izgovaranje pojedinih imena čini se kao da nemaju kraja. Želja je ostaviti trag u njihova sjećanja, podsjetiti da su životi svih nas kratki a da će istina, kao i umjetnost, ostati po onoj latinskoj „Ars lunga, vita brevis“. Teatar nastao u opsadi svjestan je toga. Tu je nastala prva ratna premijera predstave Sklonište. Po okončanju opsade nastale je kultna antifašistička predstava „Ay Carmela“. Prije par godina urađena je i predstava „Tajna džema od malina“ po kultnoj knjizi nastaloj u periodu opsade autora rahmetli Karima Zaimovića, a koji je i sam bio žrtvom jedne od posljednjih granata ispaljenih na Sarajevo.
„Ostavi trag u njihova sjećanja“ kao i radio drama „Skinut ću ti zvijezde u kašiku“ su također djela koja će nam nekada, kad svijet bude neko normalnije mjesto, pomoći da shvatimo stvari koje su nam sad valjda isuviše blizu očiju da bismo ih vidjeli.
Našim radom, a na temelju i osobnog iskustva, budimo suosjećanje i ukazujemo na važnost razumijevanja i podrške prema svim žrtvama nepravde. Isto tako onim što radimo pokazujemo da se ne bojimo istine niti bola koje suočavanje sa istinom neminovno sa sobom donosi.
Našim radom ne pokazujemo isključivo prijezir prema zločincima, onim koji ih podržavaju i onim koji šute, već i sažaljenje, shvaćajući da u njihovoj zaslijepljenosti mržnjom, ne shvaćaju da ih samo pravda i istina mogu osloboditi njihovih zlodjela, i njihovih trauma. Kao što reče predsjednica Udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, Munira Subašić: „Mi sigurno spavamo, a zločinci koji su izvršili genocid sigurno ne spavaju”.
Izvor: Al Jazeera