Piše: Goran Stanković
Sudeći po izuzetno velikom broju izbeglica koji napuštaju svoja ognjišta zbog ratnih strahota, ekonomski statističari bi možda u istraživanja na temu „Šta predstavlja standard“ trebalo da dodaju i indeks količine ispaljenih projektila po određenom BDP-u ili bolje rečeno po glavi stanovnika.
Ovi ljudi nisu klasični ekonomski migranti, koji zbog boljeg individualnog standarda menjaju državu. Oni traže mir i bilo kakav posao.
EU poslednjih dana pokazuje rastrzanost i nepostojanje jedinstvene politike po pitanju izbeglica.
Sa jedne strane izbeglicama se pruža neophodna pomoć, a u isto vreme se gradi zid (primer Mađarske), izbeglice se propuštaju kroz tranzitne zemlje EU sa željom da problem ode dalje i šalju se pomoćne policijske snage na granicu Srbije i Mađarske.
Takođe, jedan deo građana pokazuje empatiju, ali sve dotle dok su ovi ljudi samo u prolazu.
Kroz Srbiju na putu ka zapadnoj Evropi u poslednje vreme prolaze na hiljade napaćenih ljudi koji očajnički traže bolji tj. normalniji život.
Ovi građani Sirije, Avganistana i nekih afričkih zemalja nisu više mogli da izdrže rat u svojim državama i jednostavno su počeli da napuštaju svoje domove.
Sa druge strane, u državama u kojima nije rat, građani i vlasti biju bitku sa ekonomskim izazovima, i grčevito pokušavaju da dosegnu što bolji standard ili kako pojedini ekonomisti kažu, kvalitet života.
Na svakih 35 godina čovjek duplo bogatiji
Različiti autori imaju različite stavove o tome kako se izračunava visina standarda. Ovi indeksi i parametri se dobijaju analizom i ukrštanjem raznih faktora: visina BDP-a, dohodak po glavi stanovnika, kvalitet zdravstvenog osiguranja, prirodno okruženje, pristup obrazovanju, kvalitet javnih usluga, količina slobodnog vremena…
Po statističkim istraživanjima unazad dva veka čovek je na svakih 35 godina u materijalnom smislu duplo bogatiji. Da li je isto toliko srećniji, pametniji?
U poslednje vreme se rade istraživanja koja govore o jednom broju zemalja kod kojih je zabeležen visok ekonomski rast, a gde se kvalitet života znatno pogoršao.
Do nedavno su građani bivše Jugoslavije imali, čini mi se, pojednostavljenu sliku o načinu života u ekonomski razvijenijim državama.
Međutim, sada smo svedoci ekonomskih kriza, recesija i nezaposlenosti u državama koje su bile znatno ispred nas po životnom standardu.
Primera radi, SAD je iako država velikog ekonomskog progresa do skoro imala lošu zdravstvenu zaštitu za siromašnije slojeve društava a pojavio se i pojam „ekonomske neizvesnosti“, koji negativno utiče na opstanak i zasnivanje porodica.
Komotna rasprava ako život ne visi o koncu
Posedovanje nekretnine je za ljude sa juga Evrope osnova onoga što se naziva standard. Zato su oni često provodili svoj radni vek u zapadnoj Evropi, a onda sa stečenim novcem gradili kuće u svojoj zemlji.
S druge strane većina Nemaca ne poseduje nekretninu, pa tako zbog straha od gubitaka posla i nemogućnosti plaćanja rate kredita ili zbog čestih preseljenja, a najviše zbog ličnog standarda, radije iznajmljuje stanove.
Naravno da je pitanje kvaliteta života ujedno i filozofsko pitanje, ali o ovim pitanjima se može raspravljati mnogo komotnije ako život ne visi o koncu, zbog ratnih dejstava.
Dokle je civilizacija stigla često se pitamo kada gledamo ratne reportaže. Tehnološki jako daleko, ali sa razumom – ne baš.
Standard je višeslojni pojam, i u sebi nekad ima pojedine instiktivne rezone, koji na prvi pogled deluju nerazumljivo.
Ovim se ne bave ekonomisti već psiholozi pa smo tako često u američkim filmovima mogli videti ljude koji kada ostanu bez nekog velikog kapitala i izgube socijalni status koji su do tada imali reaguju tragično, iako nisu egzistencijalno ugroženi.
Kako afričkom emigrantu izgleda Amerikanac
Takođe je poznat fenomen ljudi sa prekomernom težinom u SAD-u, koji su toliko preterali sa, rekao bih, zloupotrebom hrane da o njima mora da vodi računa porodica ili zajednica.
Možemo samo pretpostaviti kako u očima afričkog emigranta izgleda neki Amerikanac od npr. 300 kilograma, koji je iz njemu znanih razloga, našao sreću u „izobilju“ moderne prehrambene industrije.
Za ovako utrošeni novac nijedan statističar nema utvrđenu kolonu u svojoj analizi, pa tako i ovde vidimo koliko je teško odrediti šta je ustvari kvalitet života.
Svejedno, ljudi tragaju za boljim životom, pa tako ne možemo zameriti izbeglicama koji ovih dana prolaze kroz našu državu na putu ka zapadnoj Evropi.
Građani bivše Jugoslavije bi trebalo najviše da razumeju ove ljude s obzirom na gorka iskustva iz ne tako davnih ratova.
Ovi ljudi prolaze kroz zemlje EU (Bugarska i Grčaka), pa kroz Srbiju, da bi možda ušli u Mađarsku koja im je takođe prolazna stanica na putu ka Nemačkoj.
Jedino ostaje nejasno, zašto EU ne ujednači standarde i propise u okviru svoje zajednice, pa tako reši problem kada izbeglice prvi put stupe na tlo EU.
Sadašnja situacija liči na prebacivanje vrućeg krompira iz ruke u ruku.
Izvor: Al Jazeera