Male geste i velike poruke za Bajram u Skoplju

Lijepa iznenađenja na Ramazanski bajram u Skoplju ne prestaju (Anadolija)

Piše: Admir Fazlagić

Skoplje – petak, 17. juli. S obzirom da je Ramazanski bajram, ustajem veoma rano – u 4:00 sati. Valja mi poći do džamije, obaviti sabah i Bajram-namaz.

Izlazim na glavnu ulicu u naselju Čair, zovem taksi kompaniju, ali ne javlja se niko. Zovem drugu, opet ne uspijevam. Na trenutak pomislih – možda će treći pokušaj biti sretan. Ali, ne. Uzalud. Ne javlja se niko.

U istom momentu dok razmišljam kako mogu na vrijeme stići do Mustafa-pašine džamije u Staroj skopskoj čaršiji, u suprotnom pravcu dolazi taksi. Taksista me ugleda, okrenu se i stade ispred mene. Prvo se iznenadih što je taksi stao, a još više da je taksista – žena. Neuobičajeno za naše podneblje, zar ne?

No, lijepa iznenađenja ne prestaju.

“Vjerovatno ćete u džamiju. Danas vam je praznik”, kaže žena takstista.

Pozitivno iznenađenje

“Da, danas je Bajram. Red je otići u džamiju”, odgovorih kratko.

“Ma znam, znam… Bajram mubarek olsun! Tako se čestita ovaj praznik muslimanima, rekli su mi”, lijepim glasom i osmijehom na licu čestita mi praznik dama taksista.

“Sigurno ste malo iznenađeni što vidite da žena vozi taksi, posebno u ovo doba, 4:00 sata ujutro. Inače, radim samo dnevnu smjenu, ali sam jutros morala mog komšiju muslimana povesti u džamiju taksijem kako ne bi okasnio. On je hadžija. Mnogo pazi na to. Zato sam i Vama stala. Pretpostavila sam da trebate taksi, da ćete u džamiju, jer znam da trebate klanjati. Nisam muslimanka, ali imam puno prijatelja muslimana, pa sam naučila puno o Vašoj vjeri, dopada mi se”, nastavlja.

Priznajem, bio sam pozitivno iznenađen. Nakon kratke šutnje, kroz osmijeh se zahvalih na ovom malom gestu, a velikoj poruci.

U posljednje vrijeme se u javnosti govori samo o podjelama ljudi po raznim osnovima, posebno na vjersku i etničku bazu. Često znaju reći da Balkana nije bilo valjalo bi ga izmisliti za mjesto gdje se ljudi uvijek svađaju, ratuju, stalno su u nekom konfliktu.

Ipak, rekao bih da to i nije tako. Ima i onih ljudi, iako ne u velikom broju, koje krasi osobina zvana ljudskost, u kojoj je sažeto nekoliko karakteristika koje čovjeka čine čovjekom.

“Evo, stigli smo. Mustafa-pašina džamija”, reče mi vozačica.

“Izvolite, naplatite”, kažem.

“Ipak bih da danas vožnja bude besplatna. Praznik Vam je. Želim Vam puno zdravlja, sreće, mira i ljubavi. Provedite ga u krugu najdražih”, poručila mi je.

Različiti, a dobri

Obuzela me je radost. Srdačno se zahvalih i poželjeh lijep dan.

Impresioniran ponašanjem ove dame taksiste, pomislih koliko bi svijet bio ljepše mjesto za život ukoliko bi samo malo jedni druge poštovali i pokušali uljepšati dan. Nekad i samo lijepim pozdravom i osmjehom.

Za trenutak, prisjetih se jedne konstatacije Gorana Milića, koji kaže: “Vjerujem da je svaka zemlja popravljiva i da nema boljih ili gorih naroda, nego samo različitih.”

Zato budimo različiti, budimo u onoj grupi koja uvažava druge i drugačije, budimo od onih koji vole svoje, a poštuju tuđe. I siguran sam da će nam biti bolje. I to mnogo.

Znam da možemo. Pitanje je samo da li hoćemo…

Izvor: Al Jazeera