Piše: Damir Petranović
Tko je zadnjih godina makar navratio do Splita, posebno u onom živom periodu od proljeća do jeseni, a da se istovremeno sjeća tog grada iz nekih ranijih perioda poput devedesetih, sasvim sigurno je ostao osupnut onim što se pred njim otvorilo. Živ, dinamičan, veseo i šaren – katkad i pomalo kaotičan – grad dočekuje rijeke turista, mahom mladih i mahom netipičnih za jadranske ”zimmer frei” standarde.
Oni, naime, u pravilu nisu ni Slovaci, ni Slovenci ni Česi – makar povremeno i njih možete sresti – niti su zainteresirani za cjelodnevno i beskrajno izležavanje na plažama prekinuto tek komadom pizze ili kuglicom sladoleda. Uživaju u ljetnim radostima, pa se koji put i bace u more, ali ne pada im na pamet provesti dva ili tri tjedna u istoj lijenoj rutini.
Kada dolaze na odmor, mahom su u parovima ili većim ekipama prijatelja. Vole istraživati, zainteresirani su za kulturu i muzeje, pješače i pedaliraju gdje god stignu, inzistiraju da otkriju lokalne običaje, katkad s domaćim svijetom jednostavno sjednu na zidić i čavrljaju, temeljito pretresu sav noćni život, posjećuju koncerte, festivale i nogometne utakmice, isprobavaju domaće delicije. Statistika kaže da se u splitskom slučaju radi najviše o Britancima, Francuzima, Amerikancima i Korejcima, što dosta odskače od prosječnog profila turista u Hrvatskoj.
Specifičan oblik turizma
U ovom gradu, naime, posljednjih godina isprofilirao se sasvim specifičan oblik turizma, onaj kojeg ćete vidjeti tek u velikim europskim metropolama, a strelovit rast brojki ukazuje da su gosti uspjeli pronaći ono što ih doista zanima.
Autentično iskustvo. Pravu ljetnu destinaciju – s plažama duljim od kompletne slovenske obale – a opet veliki i živi grad u kojemu se ne osjećate kao u kakvom izoliranom afričkom resortu ili jednom od bezbrojnih jadranskih vikendaških naselja. I ono najbitnije: u Splitu će se uvjeriti da Hrvatska nije tek kičasta vizualizacija ‘Mediterana kakav je nekad bio’, već normalna zemlja u kojoj žive, rade i uživaju i njeni stanovnici. Urođenici.
Na ulicama će sresti i prosjaka i bankara, i gospođu koja žuri na frizuru i gospodina koji trči u kladionicu. Vidjet će živopisnu tržnicu i jedinstvenu ribarnicu, cijeli taj obični život koji se još skladno odvija unutar 1.700 godina starih zidina Dioklecijanove palače. Na koncu, svjedočit će i masovnom sportu ispijanja kave na Rivi, splitskom dnevnom boravku u pravom smislu te riječi.
Kažemo, sve to još uvijek ćete pronaći ako vas kojim slučajem put nanese do Splita, makar je paralelno s turističkim bumom sve vidljiviji strah od ponavljanja ”efekta Dubrovnika” – grada koji je u mahnitoj želji za elitnim turizmom svoju jezgru gotovo potpuno prepustio gostima i stvarni život preselio u svoje rubne dijelove. Horde putnika tumaraju Stradunom i oko njega, sudaraju se i međusobno guraju, vrludaju između bezbroj uvijek istih suvenirnica, precijenjenih restorana i par luksuznih trgovina. Bogati ondje mogu pronaći sve, siromašnima je bolje ni ne dolaziti, a svi oni sve češće šalju povratne dojmove da su bili u gradu koji je lijep kao sa slike – ali u stvarnosti i jest sve to. Samo prekrasna kulisa.
Split je nešto drugačiji zbog svog temperamenta, tradicije i veličine samog grada, ali prije svega zbog činjenice da njegovi stanovnici tvrdoglavo odbijaju odreći se centra i gradske jezgre. Zadnjih godina ondje su se otvorile stotine različitih restorana, od makedonskog do japanskog, zatim malih vinskih barova i zalogajnica, umjetničkih galerija i dizajnerskih dućana, hotela i hostela – ali opet su sačuvane sve osnove normalnog urbanog života. Još se nekako drže, makar stručnjaci upozoravaju da je nit sve tanja i tanja.
I tako je nastala prava uzbuna kad je najavljeno zatvaranje kina ”Karaman”, male i slatke dvorane smještene tik uz najfrekventniju pješačku Marmontovu ulicu. To je, naime, zazvučalo kao reski šamar splitskim ‘domorocima’, a još bolnije je odjeknula ideja da se ondje uredi – pogađate – novi i elitni restoran.
Para vrti gdje burgija neće, pa se radi o logičnom potezu tvrtke koja je početkom devedesetih privatizirana, a potom ipak nije raščerupana – nego je nastojala nastaviti s istim biznisom u svojih pet dvorana koje su predstavljale stup gradske filmske scene. Paralelno s otvaranjem monstruozno velikih šoping centara na gradskoj periferiji koji su nudili desetke dvorana s još udobnijim sjedalima, još većim luksuzom i još bogatijom ponudom, splitska ”obična” kina djelovala su sve neuglednije, siromašnije i nekako… socijalistički.
Najstarije hrvatsko kino
A nije da se vlasnici nisu trudili, pa čak su i neke obnovili do pristojne mjere u kojima se sasvim normalno može pogledati kakav 3D film.
I tako su redom padali: ”Marjan” je pretvoren u luksuzni kafić/restoran, ”Tesla” je poslužio kao izložbeni prostor dosta bizarne kolekcije prepariranih žaba (!), a upravo ovih dana najveće kino ”Central” postaje novi noćni klub. Ostaje tek taj ”Karaman”, koji će, po svemu sudeći, ipak nekako preživjeti. Split se, naime, u ovom slučaju digao na noge.
Radi se o najstarijem hrvatskom kinu kojeg je još 1907. godine otvorio pionir hrvatske kinematografije Josip Bepo Karaman i koje je od tada do danas neprekinuto predstavljalo gradsku povijesnu i kulturnu instituciju. Sređen prije nekoliko godina, ”Karaman” je vjerojatno jedina dvorana na svijetu okrenuta ”naopako”, pa je nagib gledališta ondje obrnut od samog platna. Ima mali balkon za zaljubljene, biljetarnicu doslovno iz prošlog stoljeća, radnike u retroplavim uniformama i općenito sav je nekako – ”old school”.
Gradske vlasti i konzervatori – dosta autistični i tromi kad treba pokazati kakvu inicijativu ili pokrenuti akciju za zaustavljanje ”dubrovnikizacije” centra Splita – ovaj put trgnuli su se i podnijeli zahtjev za zaštitom ovog prostora, koji će po svemu sudeći u budućnosti moći funkcionirati jedino i isključivo kao kino.
Možda nisu spasili legendarnu brijačnicu iz ”Veloga mista” – u čijem prostoru se posljednjih godina izmjenjuju prodavaonice cipela i mjenjačnice – kao ni niz drugih gradskih simbola, ali po svemu sudeći barem jedan će preživjeti ovaj nalet turizma, kapitala i rijeke gostiju, sve brojnijih i zahtjevnijih.
Zato, ako vas put nanese do Splita prije nego što ga vrag konačno odnese, slobodno navratite i do ove slatke dvoranice i potrošite koji sat na gotovo izumrli običaj. U ”Karamana”, pa na sladoled i u đir po gradu.
Šoping centre ionako ćete naći na bilo kojem kraju planeta.
Izvor: Al Jazeera