Naoružavanje Hrvatske i Srbije sa buvlje pijace

Vazduhoplovstvu Srbije su obećani ruski lovački avioni „mig-29“ i helikopteri „mi-24“ (EPA)

Piše: Dragoljub – Draža Petrović

U doba bivše Jugoslavije bio je onaj vic: stoje na granici Bugarske i SFRJ njihov i naš policajac, pa Bugarin pita Jugoslovena: “Bratko, šta ćete vi kada vas napadnu Italija i Austrija?”

Jugoslovenski carinik mu odgovori: “Bez brige, za njih su zaduženi Peta  i Deveta armija”.

-A šta ćete vi ako vas napadne Grčka?

-Tu je Treća armija!

-A šta ćete vi ako vas napadnenemo mi? – pitao je na kraju Bugarin.

-Čekaj da vidim – zagledao se jugoslovenski carinik u tefter: “Evo, ovde piše da je za vas zaduženo Lovačko društvo iz Leskovca”.

Možda je danas situacija obrnuta pa bi u sličnom razgovoru Bugarin rekao srpskom cariniku: “E, bratko, za vas je zaduženo ribolovačko društvo iz Sofije”.

Iako je Srbija nasledila najveći deo vojske bivše Jugoslavije raznorazne reforme dovele su srpsku armiju u vrlo neobično stanje, kada su bile prošlogodišnje poplave glavna vest na televizijama bila je da su dve amfibije stigle u Obrenovac!

Pa gde su te silne amfibije koje je vojska imala? – upitao se tada Miroslav Lazanski, vojni komentator, koji se, valjda, jedini u Srbiji bavi problemima vojske na naučnoj osnovi. Doduše, uglavnom po televizijama, kada ne učestvuje u žirijama izbora za Mis Srbije, što mu je, sem vojnih pitanja, uža specijalnost.

Međutim, ovih dana je srpska štampa panično objavila da bi Hrvatska uskoro mogla da dobije od Amerike lansirne rampe za balističke rakete dometa 300 kilometara. Ovo razorno oružje, pisala je srpska štampa, značajno bi izmenilo odnos vojnih snaga u regionu, a Hrvatska vojska bi dobila raketni sistem koji su Amerikanci koristili do 2003. godine, ali se još uvek smatra izuzetno efikasnim i kvalitetnim.

Srbija u dometu

Pošto Hrvatska na daljini od 300 kilometara nema koga drugog da gađa, osim Srbije, odmah se skupio patriotski korpus ubeđen da oni te rakete kupuju kako bi jednog dana krenuli na Beograd.

Mene zanima sta su Rusi nama do sada poklonili a da je vredno pomena? Imam utisak da je Rusima važnija i bliža Sirija, Iran, nego li Srbija. Takođe, imam utisak da mi služimo samo za potkusurivanje i ništa drugo, mi smo okruženii NATO državama, EU državama i kao takvi smo van zone ruskog uticaja i interesa, a naša drzava nikad nije znala da se drži jednog puta nego uvek ide na nekakva sedenja na dve stolice, malo tamo, malo onamo i zbog toga ispaštamo već decenijama, ako ne i vekovima, reagovao je na tu vest jedan od racionalnijih internet komentatora na srpskim forumima.

Ali, baš u tim momentima, u Rusiji je sa delegacijom ministara i privrednika boravio srpski premijer Vučić, te je iz Moskve stigla ohrabrujuća vest za sve one koji su bili zabrinuti: vazduhoplovstvo Srbije biće obnovljeno lovačkim avionima „Mig-29“ i jurišnim helikopterima „Mi-24“, koji su trenutno u sastavu ruske vojske.

Tako da, komentarisao je prosečan Srbin, ako Hrvati na nas krenu balističkim raketama dometa 300 kilometara, mi ćemo na njih migovima i helikopterima, letelicama koje “garantovano” hvataju balističke rakete u letu. 

Direktor i glavni urednik beogradskog dnevnika Večernje novosti, Ratko Dmitrović, novinar čuven po zapaljivim komentarima s početka ex-YU ratova u centralnim informativnim emisijima TV Beograd, čak je napisao u svom uvodniku:

“Rakete dugog dometa moramo da nabavimo. Ravnoteža straha je najbolji preduslov za nenapadanje, za mir…”

Buvljak rat

Srpski premijer Vučić, pak, izjavio je da neke druge zemlje treba pitati zašto se naoružavaju, očevidno misleći na Hrvatsku, te podvukao: “Nećemo da nabavljamo oružje koje je, nazovimo ga tako, ofanzivno, ali moramo da zaštitimo svoju teritoriju”.

Zamislite sledeću situaciju: Srbija i Hrvatska počnu da ratuju za pet godina. Hrvati Srbiju gađaju balističkim raketama ispaljenim sa polovnih američkih lansirnih rampi, a Srbija Hrvatsku nadleće polovnim ruskim migovima i helikopterima. Taj rat bi se, s obzirom na raznorazno polovno naoružanje verovatno u istoriji zvao: “Buvljak rat”. Jer sva ta vojna mašinerija može da se nabavi još samo na dobrostojećim buvljim pijacama. 

Logično pitanje je, međutim: šta u tom trenutku radi pešadija?

Pa, valjda, pešadinci u tom historijskom trenutku 2020. godine eventualnog srpsko-hrvatskog rata sede kod kuće i ratuju preko Fejsbuka i Tvitera. Oni koji lepo primećuju da rata devedesetih u SFRJ ne bi ni bilo da je bilo društvenih mreža, potpuno su u pravu.

Kome se danas u Evropi još ratuje osim nekom političaru ili zapenašunom novinskom komentatoru vazda spremnom da prebrojava krvna zrnca. Pola Srbije je još devedesetih sedelo po tavanima i  nije odgovaralo na zvonjavu vojnih pozivara, pošto je opravdano mislilo da je taj rat besmislen. A možete misliti koliko bi ih sedelo na tavanu da počne neki rat koji uživo možeš pratiti ako na tavanu imaš još i vajrles?     

„Sve bi bilo drugačije da su nam Rusi poslali S-300“, tešila se cela Srbija kada je okončano bombardovanje 1999. godine.

Identičnom rečenicom, sve bi bilo drugačije da su nam Rusi poslali S-300, mora da se ovih dana teše svi normalni Srbi i Hrvati koji nemaju nameru ikada više da ratuju.

Jer bi, valjda, ruski protivraketni sistem S-300 jedini uspešno odbranio i Srbe i Hrvate od “nenevođenih projektila” u vidu, njihovih političara.

Izvor: Al Jazeera