Piše: Slobodan Šarenac
Samo da se ne ponovi 2007. godina… To je bila prva pomisao vezana za Svetski košarkaški kup 2014. i Granadu, grad u andaluzijskom delu Španije, gde se u prvom krugu takmičenja po grupama našla i Srbija.
Pre sedam godina Srbija je na ovom istom mestu, na Evropskom prvenstvu, posle samo tri utakmice i isto toliko poraza, ekspresno eliminisana. Bio je to gadan način da se započne košarkaška samostalnost, posle napuštanja imena Srbija i Crna Gora.
Pomislili smo – neće valjda Aleksandar Đorđević da “snimi” drugi deo sage pod nazivom “Moskitosi” (Komarci – nadimak ekipe iz 2007. godine, pod vođstvom Zorana – Moke Slavnića, koji je nastao njegovom greškom)? Međutim, Srbija je sada u znatno boljoj situaciji.
Saša Đorđević je debitant na mestu selektora i mnogi mu kao najveći nedostatak ističu kratak trenerski staž, ali nekada jedan od najboljih plejmejkera Evrope i sveta uspeo je da izvuče ponuđeni mu maksimum od igrača koji prosečno imaju veću minutažu u reprezentaciji nego u svojim klubovima tokom protekle sezone. Zašto se odlučio za takav recept i da li je to dovoljno da se na Svetskom kupu ostvari dobar rezultat, reći će nam se na kraju puta.
Kao i svake godine, problemi su stizali u nizu, pa su, pored otkaza i povreda, tačku na kreiranje sastava stavili “nesporazumi” slektora sa pojedinim igračima. Ipak, i za ovaj sastav Srbije nejaki Egipat i Iran nisu predstavljali ozbiljnije prepreke, tako da je sticanje stvarne slike o snazi ove ekipe ostavljeno za mečeve sa Francuskom i Brazilom.
‘Putarina’ protiv Francuza
Najviše polemike do sada među kolegama bilo je o dve “kontraverzne” sudijske odluke na utakmici Srbije i Francuske, posle kojih su “trikolori” odneli pobedu sa poenom razlike. Najveća žal zbog poraza ostaje zbog činjenice da nije iskorišćena situacija u kojoj Francuskoj nedostaje sedam odličnih igrača – Parker, De Kolo, Noa, Ažinsa, Turijaf, Serafin i Mahinmi, te da nije savladan ni tako “polovan” prvak Evrope.
Najčešća pitanja su bila – zašto nije dosuđen faul nad Bogdanovićem u poslednjem srpskom napadu i zašto je Lovernj koji trenutak kasnije dobio dva slobodna bacanja. Slektor Srbije nije upao u zamku, kao neki njegovi prethodnici, pa je samo kratko rekao: “Mi igramo pošteno, želimo fer tretman i nadam se da ovakvu ‘putarinu’ nećemo morati više da plaćamo.”
Najbolji igrač Srbije na tom meču, centar Miroslav Raduljica, koji je pre nekoliko dana dobio otkaz u Los Anđeles Klipersima, a za koga su interesovanje pokazali Filadelfija i Memfis, igra odlično do sada i sva je prilika da će brzo potpisati neki novi ugovor. “Nisam siguran da je bio faul nad Žofrijem Lovernjom, to morate da pitate njega”, prebacio je Raduljica loptu u dvorište protivnika. A bivši krilni centar Partizana, najbolji francuski košarkaš na ovom duelu, bio je pošten: “Stvarno nisam siguran da li je bio faul ili ne. Arbitri su ga dosudili i šta sad da se radi?”, rekao je Lovernj.
Italijanskog sudiju Guerina Kerebuća FIBA je suspendovala zbog ovog spornog detalja, ali sve je brzo palo u zaborav kada su videli da kolege sa kineske CCTV zdušno luduju uz popularni, ali već izlizani svetski mega hit “Gangam style”. Veselo su mlatili rukama i nogama, uz osmeh kakav se viđa na svadbi kada udajete sestru, a pri tom su, za razliku od ostalih komentatora, obično u odelima, obučeni po najnovijoj basket modi – u šorcevima i majicama sa raznim NBA i košarkaškim amblemima, plitkim patikama, ali i čarapama koje sežu sve do kolena. Delovali su spremni da izlete na teren i pomognu nekom timu.
Američka lekcija Fincima
A pomoć je preko potrebna svim protivnicima Španije. Kao glavne favorite Šampionata svi vide Španiju i Ameriku, ali ako me osećaj ne vara, neko od ova dva tima mogao bi lako da naleti na “minu”. Španija zaista deluje kao košarkaška kaznena ekspedicija, dok su se Ameri ipak, za sada, prema sistemu toplo-hladno, razračunavali sa svojim protivnicima.
“Furija” ima zastrašujuću centarsku liniju, koju predvode braća Gasol. Ako kojim slučajem prođete neoštećeni, sačekaće vas Serž Ibaka, što dovodi do zaključka da je bolje da vas udari brzi voz nego da doživite bliski susret sa centrom Oklahome. Ako zatvorite reket, spoljna linija Španije jedva čeka da dobije višak prostora. Za sekund vas iz daljine napune Navaro, Fernandez i Rodrigez, Ljulj…
Rešenje? Gotovo da ga i nema. Ali, ponuda se svela na zonu, popularnu “piroćanku”, zonsku odbranu 2-3, koja deluje kao razumno rešenje. Stisnete se, zazidate u utvrđenje i nadate se da će se Španci ispromašivati.
Neverovatan je bio način na koji su se Amerikanci “istresli” na Finsku, dozvolivši pri tom zemljacima čuvenih Mikea Hakinena i Matija Nikenena da u drugoj četvrtini postignu samo dva poena, i to oba sa linije za slobodna bacanja… Bilo je neverovatnih 29:2 u toj deonici, na kraju 114:55.
Najveći šmeker u tom teškom trenutku bio je bek ruskog Himkija i Finske Peteri Koponon, koji je tokom te nesrećne druge četvrtine rekao svojim saigračima: “Čoveče, ne sećam se kada smo poslednji put postigli koš na ovoj utakmici…”
Pa, braćo Finci, što je mnogo – mnogo je. Lepše vam je na skijama ili klizaljkama. Basket prepustite nekom drugom.
Repešine i FIBA-ine računice
To je jedan od dokaza da FIBA ima pogrešnu percepciju kada je reč o “wild card”, koja ne bi trebala da znači samo jedno – kako da otmimo nekome što više novca, već bi njome trebalo da se doprinese kvalitetu takmičenja. Ovako, na ovom prvenstvu nema Rusije, Italije ili Nemačke, koji bi sigurno imali ozbiljnije timove od, na primer, Filipina, Egipta, Irana, Dominikanske Republike ili već pomenute Finske, koja, pored dobijanja te specijalne pozivnice, konkuriše za organizatora narednog Evropskog prvenstva.
Amerikanci su se sledeći dan mučili protiv Turske, ali kada su videli da je đavo odneo šalu, dodali su gas, prebacili u veću brzinu i slistili ekipu Ergina Atamana. Utisak je da će na taj način igrati i protiv ostalih protivnika. Ovoj ekipi nedostaje iskustva i kreacije. Većina ovih košarkaša nisu prave NBA zvezde, već u svojim klubovima služe za obavljanje “prljavih poslova”. Čast izuzecima.
Čudan je izbor selektora SAD-a Majka Kžiževskog, koji je sa spiska putnika za Španiju izostavio, na primer, Demijena Lilarda ili Džona Vola, posle odlične sezone, u odnosu na beka Bulsa Derika Rouza, koji nije igrao već skoro dve godine, zbog povreda oba kolena.
Sigurno je da “Coach K” zna šta radi, jer kada je uspeo da natera NBA zvezde poput LeBrona, Mela, Durenta i ostalih da na početku treninga stoje gotovo u stavu mirno na liniji polovine terena kada legendarni trener ulazi u dvoranu za trening, tako će i od ove “radničke” ekipe na kraju verovatno napraviti finalistu, ako ne i konačnog pobednika.
Hrvatska je nenadano izgubila od Senegala. Pre toga se provukla kroz iglene uši protiv Filipina, ali zatim dobila Argentinu. Šta im se to dešava? Da li to Jasmin Repeša pravi neku računicu ko mu je lakši protivnik u eventualnom nastavku, ili ovaj hrvatski sastav zaista nije kadar da uradi nešto više, što mnogi od njih očekuju na ovom prvenstvu?
A možda samo zbog lošeg skora ne žele igrati protiv Srbije u osmini finala…
Izvor Al Jazeera