Pristavider jednu bosansku!

Najveća džezva na svijetu stigla je u Rio de Janerio (Anadolija)
Najveća džezva na svijetu stigla je u Rio de Janerio (Anadolija)

Piše: Adis Hasaković

Osvanuo je i taj dan.

Bosanskohercegovačka nogometna reprezentacija igra svoju prvu utakmicu na jednom Svjetskom prvenstvu, i to protiv svjetskog prvaka – Argentine.

Političari daju optimistične prognoze, neki od njih su otputovali bodriti državnu reprezentaciju, bez obzira na vjeru i političko opredjeljenje, a navijači već slave. Radujemo se uspjehu i finalu prije finala.

Jer, pomisao da jedna mala Bosna i Hercegovina zaigra na Marakani ove godine na svjetskoj nogometnoj smotri svima nama bila je koliko prije nekoliko godina tek pusti san. Danas, nakon što je osvanuo i taj dan, Bosanci i Hercegovci se uzalud štipaju i pljeskaju po licu – san je postao stvarnost.

E sad, mogućnost ili barem zamisao da će se baš u Brazilu, zemlji nogometa i kafe, naša bosanska kafa Zlatna džezva piti iz najveće džezve na svijetu, a koja je prije 10 godina ušla u Guinnessovu knjigu rekorda, u trenutku kada smo je promovirali pod tek obnovljenim Starim mostom u Mostaru, iskren da budem, nije niti postojala.    

Desilo se čudo, i nadam se da ćemo znati izvući pouke.

Konkurentna i zanimljiva

Bosna i Hercegovina je snažna u globalnim okvirima (čitaj konkurentna) samo sa onim što je njeno. A, njeno je mnogo toga. Bogato kulturno-povijesno nasljeđe temeljeno na različitostima – snaga je koja obara s nogu.

Susret orijenta i oksidenta, povijesni dijalog mediteranskog sa kontinentalnim, i neki osoben doprinos svih nas koji živimo na ovim prostorima da u svemu damo neku vrstu drugačijeg (oni koji nas gledaju sa strane nazivaju to “šarmom”, a ja mislim da je riječ o novoj ili dodanoj vrijednosti), čine Bosnu i sve u njoj konkurentom i zanimljivom. O tome nas, uostalom, uči i Al Jazeerina Alhemija Balkana i sjajni Goran Milić. Neka vrsta bosanskog šarma je i to da drugi reklamiraju pivo na SP-u, a Bosanci kafu.

Reprezentacija Bosne i Hercegovine je zoran primjer, ali i uspjesi naših kompanija na svjetskim tržištima također, od namještaja napravljenog od bosanske bukve za koju kažu da je najkvalitetnija u Evropi, preko sjajnih uspjeha u automobilskoj industriji, graditeljstvu i inženjeringu, pa do brandova bosanske kuhinje koji ulaze u svjetske i evropske tržne lance poput Walmarta, Metroa ili Kauflanda.

Ko god je probao bosansku kuhinju, nije ostao ravnodušan. Sjećam se kada je moj zet, inače Nijemac, prvi put u životu pojeo burek (kralj među pitama). Radostan što je živ i što je probao takav jedan delikates, samo je uzviknuo “u šta mi vrijeme prođe, šta sam ja to do sada jeo”. A gdje su još bosanski lonac (tipičan mediteranski složenac), begova čorba, cicvara i ružice…

Kahva, kafa, kava

Nigdje kao na ovim  prostorima jedna te ista stvar nema toliko različitih imena, a potpuno isto značenje.

Oduvijek je bilo da su Bosanci i Hercegovci jedni druge zvali, jedni drugima odlazili. A, razlozi su više nego šaroliki. Od onih naoko bezazlenih, svakodnevnih, neobaveznih i bez posebnog povoda, a koji su ustvari u našim životima ovdje itekako bitni, ako ne i važniji. Jer, uvjet svih uvjeta je drugog, onog pored sebe, ne uvrijediti, ne zamjeriti se.

Otuda vjerovatno i ona uzrečica koja je kod velikog broja ljudi toliko ukorijenjena da je postala dio pozdrava kada se odlazi, “eto, nemojte šta zamjeriti…” Pa sve do onih, recimo, bitnih, ma bolje reći s povodom, tzv. “slatkih”, kada bi kod nekoga bilo kakve posebne “novine”. I tada se radost dijeli s najbližim, a ko nam je bliži od komšije.

Kahva, kafa, kava se ne odbijaju. Čak i oni koji su se nešto sporječkali odlaze jedni drugima na miridbu, ali cjelokupna ceremonija je nezamisliva bez džezve.

Nama je ovdje živjeti zajedno i baš zbog onoga što smo, nažalost i ne daj Bože nikome, doživjeli trebalo bi se više prisjećati kako je bilo nekada, a kako je opet sve više sada.

Nešto slično osjetilo se prije 10 godina u Mostaru kada su Mostarci jedni druge pod Starim mostom pozvali na kavu, kahvu i kafu.

Brazilcima i cijelom svijetu ispričali smo priču o jednoj maloj zemlji i njenom nogometnom uspjehu. Saznat će se i o bosanskoj kafi i najvećoj džezvi na svijetu, o tome kako se “peče”, zalijeva, servira u fildžanima, ispija, ćejfi i pobjeđuje. 

U to ime, a na zdravlje i sreću svima – pristavider jednu bosansku!

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO