Nikin popis koji smo odavno znali

Niko bi najradije u momčad postavio 11 vukova; uz vratara i jednog ili dva napadača igralo bi osam ili devet 'Nika Kovača' (AFP)

Piše: Božo Sušec

Usprkos gomili medijskih spekulacija, pritisaka i dobronamjernih “sugestija”, samo za neinformirane je iznenađenje što na popisu 30 hrvatskih kandidata za Svjetsko prvenstvo u Brazilu iznenađenja nema. A kako bi ih i moglo biti kad je Hrvatska pedeset puta manja od Brazila i sto puta nogometno siromašnija. Nemamo 130 nogometaša međunarodne vrijednosti, već tek dvadesetak, od kojih su petorica neprijeporne visoke svjetske klase.

Jedan od dokaza da se ništa nepredvidivo nije dogodilo je što je jedan zagrebački magazin danima prije s nestrpljenjem očekivane objave Nike Kovača izašao s popisom kandidata za Brazili u kome nisu pogodili samo trećeg rezervnog vratara i jednog obrambenog igrača. U odnosu na kadar korišten od nervozno smijenjenog Igora Štimca nestalo je samo jedno ne toliko važno ime – Nikola Kalinić, peti ili šesti napadač.

Nemamo 130 nogometaša međunarodne vrijednosti, već tek dvadesetak, od kojih su petorica neprijeporne visoke svjetske klase.

Dakle, u igri su uglavnom isti ljudi, nogometaši čija svojstva poprilično određuju taktičke sustave (kojima se služio i Štimac), a bitne novosti mogu se očekivati u atmosferi u momčadi, ukupnom okruženju i pristupu igri. Naime, Štimac je, računajući da je veći “mangup” od svih izabranih nogometnih lukavaca i osobenjaka, uspostavio “frendovski” odnos koji nije profunkcionirao u smislu stvaranja stila “vatrenih” iz brončane 1998. godine.

Red, rad i disciplina

Niko Kovač, u duhu imidža koji ga prati, u slijeđenju svog igračkog lika i djela, odmah po hitnom dolasku na čelo reprezentacije uspostavio je prvi zakon: “Red, rad i disciplina”. I čvrsto ga se drži, što je potvrdio laganim križanjem imena nestašnog dečka iz Atalante Marka Livaje. Niko bi najradije u momčad postavio 11 vukova; uz vratara i jednog ili dva napadača igralo bi osam ili devet “Nika Kovača”. To, možda, uopće ne bi bila loša momčad, ali toliko “Nika Kovača” nema, a ni(t)ko pametan ne bi se lišio ni usluga trojice ne-vukova, trojice trenutno najboljih hrvatskih nogometaša – Luke Modrića, Ivana Rakitića i Matea Kovačića.

Dok Modrić može obaviti i sve vučje zadatke u defanzivi, Rakitić i Kovačić su prvenstveno kreativci i bila bi nepopravljiva šteta opteretiti ih s pretjeranim zadacima u razaranju protivničke igre (naravno da u suvremenom nogometu nema igrača koji može biti oslobođen odgovornosti i defanzivnih obaveza). Za taj posao postoje drugi, bolji, specijaliziraniji igrači i pronalaženje balansa između “umjetnika” i “radnika” bit će glavni izbornikov problem.

Dok Modrić može obaviti i sve vučje zadatke u defanzivi, Rakitić i Kovačić su prvenstveno kreativci.

Tu se otvara ona prastara dilema još iz vremena Miroslava Blaževića i Francuske ‘98. Mogu li zajedno igrati Zvonimir Boban, Robert Prosinečki i Aljoša Asanović? Ćiro je to lako riješio, na “blaževićevski” način, javno izjavljujući da je blagoslovljen tko ih ima i da za takve tri klase ima mjesta u svakoj reprezentaciji na svijetu, a da u važnim ključnim utakmicama ne bi odigrali niti sekunde zajedno (vidi polufinale SP-a Francuska – Hrvatska).

Iako Kovač nije nimalo sklon takvim verbalno-logičkim akrobacijama, i on je čovjek od krvi i mesa i ne baš toliko stamen i nedodirljiv kakvim ga njegov krug prikazuje. Bilo je najava da među pozvanima neće biti igrača iz Dinama, pa čak niti iz Hrvatske nogometne lige, a čak petorica zvanih na završne pripreme u vječiti austrijski Bad Tatzmandorf (treće pripreme u mirnim austrijskim toplicama) dokaz su određene racionalnosti i kompromisa. Čak i uz spoznaju da većina do njih neće vidjeti Brazil, neće biti među 23-ojicom odabranih.

Upitno samo jedno mjesto

Poziv na pripreme svojim “ljubavima” iz mlade reprezentacije, koju je vodio (Zelenika, Bubnjić, Vrsaljko, Močinić, Brozović i Rebić), lako je branjiv i razumljiv. Naprimjer, treći vratar reprezentacije ionako neće braniti niti sekunde (osim ako ne bude velike nesreće) te je dobro ulaganje voditi mladog i perspektivnog Olivera Zeleniku da osjeti dah velikog natjecanja, nego da na klupi čami stariji i u ovom času, možda, bolji golman.

Kako Josipa Šimunića više definitivno nema u reprezentaciji, a za utakmicu s Brazilom nije na raspolaganju Mario Mandžukić (jedna utakmica kazne) nije tako teško ni predvidjet tko će izaći na megdan domaćinima i vjerojatnim budućim svjetskim prvacima pred predviđenih blizu dvije milijarde gledatelja. Ne bude li ozljeda, samo se jedno mjesto čini upitnim, i to ono drugog zadnjeg veznog u očekivanoj formaciji  4-2-3-1.

Treći vratar reprezentacije ionako neće braniti niti sekunde u Brazilu te je dobro ulaganje voditi mladog i perspektivnog Zeleniku.

Prvi vratar neupitno je Stipe Pletikosa (Rostov). Protiv Brazila zadnja linija bit će ojačana za zračne dvoboje, pa je tako očekivati: Darijo Srna ( Šahtar) – Vedran Ćorluka (Lokomotiv Moskva) – Gordon Schieldenfeld (Panathinaikos) – Dejan Lovren (Southampton), koji je to dobro igrao i u Dinamu i u Lyonu. Nedodirljivi zadnji vezni je Luka Modrić (Real Madrid), a logika stvari nameće mu za partnera prekaljenog i pouzdanog Ognjena Vukojevića (Dynamo Kijev). Međutim, poznajući određenu rezervu Kovača prema Vukojeviću, tu se mogu očekivati i rješenja s mladićima Brozovićem (Dinamo) ili Močinićem (Rijeka), čak i štetna varijanta s Ivanom Rakitićem na toj poziciji. Ključna trojka u kreativnom veznom redu trebala bi biti: Ivan Perišić (Wolfsburg) – Ivan Rakitić (Sevilla) – Mateo Kovačić (Inter) i naprijed vrebač šansi iz kontri, neuništivi Ivica Olić (Wolfsburg).

Točnost ovog predviđanja i moć hrvatskog sastava lako možete provjeriti 12. lipnja u 22:00 kada će hrvatski nogometaši istrčati na stadion u Sao Paulu i kada će u Hrvatskoj biti srušen rekord TV-gledanosti bilo kog događaja u povijesti.

Al Jazeera