Piše: Božo Sušec
Koja je najbolja nogometna reprezentacija na svijetu? Tko će biti pobjednik Mundiala 2014. godine u Brazilu?
Dva samo naizgled slična pitanja kriju u sebi seriju mogućih proturječnih odgovora. Na prvo je nemoguće egzaktno odgovoriti, jer ne postoje precizni kriteriji koji bi dali cjelovit i neupitan odgovor. Svjetska nogometna asocijacija će vam ponuditi rješenje sa svojim rangom broj 1 – Španjolskom, ali njihovo je vrednovanje lako dovesti u sumnju kad vidite da među 32 najbolje reprezentacije svijeta koje će nastupiti u Brazilu ima čak sedam koje su po FIFA-i ispod 40, a tri čak ispod 50. mjesta. (Ne brinite, “naši i naši” – Hrvatska i Bosna i Hercegovina – dobro stoje, 20. i 25. mjesto.) Od jakih favorita, Brazil je tek na sedmom mjestu, a Nizozemska na pomalo nestvarnom 15. To, naravno, daje golemu slobodu da svatko može osobno po svom ukusu i kriterijima izabrati tko igra najbolji nogomet na našoj planeti, a da stvarni odgovor nikada nećemo doznati.
Na svaku kunu, konvertibilnu marku ili euro koju biste uložili na emotivni izbor da će Bosna i Hercegovina biti pobjednik Mundiala zaradili biste 125 puta više.
Međutim, 13. srpnja, negdje oko 23 sata, možda i 30-ak minuta kasnije bude li produžetaka, saznat ćemo pobjednika finalnog meča Svjetskog prvenstva odigranog na čuvenoj Maracani, doznat ćemo tko je vladar svjetskog nogometa u slijedeće četiri godine. FIFA vam na to pitanje ne nudi odgovor, iako iz financijskih razloga ima svog favorita. Matematičari će vam precizno izračunati da svaka reprezentacija sudionik SP-a ima 3,124 posto šansi postati svjetskim prvakom. Kladioničari će vam ponuditi koeficijent 3,80 na konačni uspjeh Brazila, 5,50 na Argentinu, 6,00 na pobjedu Njemačke, a tek 8,00 na FIFA-inu prvu reprezentaciju svijeta, Španjolsku. Puno realnije od FIFA-ine kategorizacije.
Na svaku kunu, konvertibilnu marku ili euro koju biste uložili na emotivni izbor da će Bosna i Hercegovina biti pobjednik Mundiala zaradili biste 125 puta više, dok Hrvatska kotira još slabije, ili, za eventualnog dobitnika, bolje – vaš bi se ulog množio s brojkom 150. Ako se stvarno želite kladiti i oploditi svoj novac, preporučio bih da navijačke strasti ostavite po strani i da na vlastitu odgovornost gotovo učetverostručite svoj novac igrajući na Brazil. Evo i zašto:
Igrači, domaćinstvo, novac…
Visokokvalitetan izbor igrača koji čine reprezentaciju momčadi svjetske klase prvi je preduvjet. Nitko nogometno ozbiljan neće osporiti da Brazil u pokrivenosti gotovo svakog mjesta ispunjava taj kriterij, a neke će pozicije izazvati ugodne glavobolje izborniku Felipeu Scolariju.
Dani Alves (Barcelona) ili Rafinha (Bayern) na desnom boku, Marcelo (Real Madrid) ili Felipe Luis (Atletico Matrid) lijevo, između Thiaga Silve (PSG), Dantea (Bayern) i Davida Luiza (Chelsea) valja izabrati dva stopera. U srednjem je redu najveća gužva: Ramires (Chelsea), Fernandinho (Manchester City), Paulinho (Tottenham), Oscar (Chelsea), Lukas Moura (PSG), Willian (Chelsea), Luiz Gustavo (Wolfsburg) i još ponetko konkuriraju samo za tri mjesta u veznom redu. U napadu je također širok izbor za Neymarove (Barcelona) partnere.
Sigurno primjećujete da su svi igrači iz elitnih evropskih klubova, a velika većina iz onih koji sudjeluju u samoj završnici Lige prvaka. A ovog puta, osim možda Neymara, nema niti jednog nezamjenjivog, nema zvijezde čiji bi izostanak bitno umanjio vrijednost cijele ekipe.
Nitko nogometno ozbiljan neće osporiti da Brazil u pokrivenosti gotovo svakog mjesta ispunjava taj kriterij, a neke će pozicije izazvati ugodne glavobolje izborniku Felipeu Scolariju.
U nekim natjecanjima gol postignut u gostima vrednuje se “dvostruko”, što je očigledan znak da je u nogometu domaćinstvo nemala prednost. U 19 od dosad 20 održanih SP-a tu privilegiju imala je samo po jedna zemlja, a ovog se puta ta zove Brazil. Engleska i Francuska bile su svjetskim prvacima samo kad su bili domaćini, a naslove su pred svojom publikom osvajali i Urugvaj, Italija, Argentina i Zapadna Njemačka. Mnogi drugi, poput Švedske (2. mjesto), Švicarske (čevrtfinale), Čilea (3. mjesto), Meksika (četvrfinale) i Južne Koreje (4. mjesto) svoje najbolje povijesne plasmane ostvarili su na domaćem terenu.
Nikome nije u interesu da domaćin bude eliminiran u ranoj fazi natjecanja, pa će tako i Brazil, nošen svojom fanatičnom publikom, sve do završnice imati određeni FIFA vjetar “poguranac” u leđa. Rano ispadanje domaćina u mnogim je zemljama sportska katastrofa, a u Brazilu bi to bila nacionalna tragedija, s nama teško shvatljivim mogućim posljedicama (ugroženost života igrača i stručnog stožera, proganjanje sportskih funkcionera, čak i mogući pad vlade, nije isključeno ni bacanje vlastitih supruga kroz prozor, kao ni samoubojstva). Puno je razloga da se to ne dogodi.
Navijati, a ne kladiti se
U velikoj prednosti bit će reprezentacije koje u Brazil stignu bez važnih izostanaka igrača, momčadi čiji će izbornici imati na raspolaganju neozlijeđene sve važne karike. I ne samo neozlijeđene, već i nepotrošene, neiscrpljene krajnje napornim klupskim sezonama. Sjetimo se samo branitelja naslova svjetskih prvaka Francuza, koji su 2002. godine u Japan stigli prepuni zvijezda i bili među favoritima natjecanja. Njihove nervozne starlete potpuno praznih baterija u tri utakmice sa Senegalom, Urugvajem i Danskom nisu postigle niti jedan jedini gol, osvojili su zadnje mjesto u skupini i otišli kući poniženi i posvađani.
Kada je domaćin velika i potrošački moćna zemlja, a uglavnom samo takve i mogu organizirati Mundijale na sadašnjoj zahtjevnoj razini, rana eliminacija domaćina donosi teško izračunljive financijske gubitke. Porazi domaćih idola neminovno slabe zanimanje za turnir, a to dobro znaju i FIFA funkcioneri i prekaljeni međunarodni suci. Nije bukvalno usporedivo, ali kad je Hrvatska eliminirala Englesku s Evropskog prvenstva 2008. godine stručnjaci su izračunali da je gubitak engleskog gospodarstva bio veći od 100 milijuna funti. Sličnu nevolju ne smiju si priuštiti niti Brazil, niti FIFA
Kad je Hrvatska eliminirala Englesku s EP-a 2008. stručnjaci su izračunali da je gubitak engleskog gospodarstva bio veći od 100 milijuna funti.
Faktor nogometne sreće znao je često biti presudan, ne samo u jednoj utakmici, već i na velikim turnirima. Ona je znala odlučiti da pobjednik ne bude najbolja momčad, čak niti jedna od najboljih, te se znala narugati cijelom stručnom nogometnom i biznis svijetu, kao, na primjer, na Evropskom prvenstvu u Portugalu 2004. godine. Tada je, ispred odličnog domaćina Portugala, na pobjednički tron zasjela slaba Grčka, predstavnik destruktivnog, dekadentnog, dosadnog i negledljivog nogometa. I to se događa.
Dobro, praktično je nemoguće da će u svjetskim prvakom postati nekakav Iran ili Australija, ali brojna iznenađenja sigurno će se događati. Zato je najbolje i ne kladiti se, već navijati da naši, Hrvatska i Bosna i Hercegovina, igraju najbolje što znaju i umiju i da doguraju što je dalje moguće. Možda će i nogometna fortuna biti uz njih.
Izvor: Al Jazeera