Piše: Muhamed Jusić
Vijesti o stravičnim patnjama civilnog stanovništva u sirijskom konfliktu, koje zvuče još zlokobnije kada ih prate informacije o krahu mirovnih pregovora u Ženevi, često bivaju potisnute u drugi plan vijestima o sukobima među pobunjenicima, spletkama globalnih igrača koji preko leđa sirijskih civila vode neke svoje ratove i napisima o strahu brojnih zemalja od povratka njihovih državljana koji se kao dobrovoljci bore u Siriji, nerijetko u redovima radikalnih i ekstremnih skupina.
Nametanje svoje vizije
Dosad se u Evropi jako puno pisalo o fenomenu muslimanskih sunitskih dobrovoljaca, koji su nakon što su se naselili u evropskim zemljama, ipak, ostali dio svijeta kojem su pripadali oni ili njihovi očevi i koji su rukovođeni solidarnošću sa sirijskim narodom, a u nekim slučajevima vođeni i željom da tamošnji sukob iskoriste za nametanje svoje vizije svijeta i „svete borbe“ krenuli putem sirijskih bojišta.
Među tim dobrovoljcima je jako puno i konvertita iz brojnih evropskih zemalja, kao i jedan broj pripadnika autohtonih muslimanskih naroda sa Balkana. Međutim, skoro se ništa nije pisalo o tek sada primijećenom fenomenu evropskih dobrovoljaca, koji, uslovno rečeno, odlaze da se bore na drugoj strani.
Jedno vrijeme se jeste u sigurnosnim krugovima špekulisalo o odlasku šiitskih dobrovoljaca iz različitih zemalja, prije svega Iraka, Irana i Libana, kako bi se borili na strani prošiitskih formacija Hezbolaha i jedinica Abu Fadla al-Abasija, koji se bore na strani režima u Damasku. Međutim, nije bilo dokaza da takvih, barem značajnijih, odlazaka ima iz evropskih zemalja.
A onda, kao niotkuda, doznali smo da se u Evropi mobilišu dobrovoljci na sasvim drugačijim ideološkim i identitetskim osnovama. Radi se o kršćanskim dobrovoljcima u Siriji.
Tako je BBC-jev servis na arapskom jeziku nedavno emitovao prvi prilog o sve većem broju kršćanskih boraca, koji iz brojnih evropskih zemalja dolaze u Siriju kako bi se borili na strani kurdskih vojnih formacija i prorežimskih snaga protiv grupa povezanih sa Al-Kaidom, prije svega protiv pripadnika Islamske države u Iraku i Šamu – IDIŠ (Dawlat al-Islamijje fi al-Iraki ve al-Šami ili na terenu poznate kao D`aiš).
Dosad se u Evropi jako puno pisalo o fenomenu muslimanskih sunitskih dobrovoljaca, koji su nakon što su se naselili u evropskim zemljama, ipak, ostali dio svijeta kojem su pripadali oni ili njihovi očevi i koji su rukovođeni solidarnošću sa sirijskim narodom, a u nekim slučajevima vođeni i željom da tamošnji sukob iskoriste za nametanje svoje vizije svijeta i „svete borbe“ krenuli putem sirijskih bojišta.
Autor priloga Muhieddeen Hamish tvrdi kako je većina njih sirijskog porijekla, ali da imaju državljanstva brojnih evropskih zemalja, gdje godinama žive. Kao primjer ovog novog trenda on navodi djelovanje formacije koja se naziva Sutoro i koja se bori u sjeveroistočnoj provinciji Hasaka zajedno sa kurdskim frakcijama protiv sa Al-Kaidom povezanih pobunjenika.
Karakter formacije
Prvi su ovaj novi zaplet u ionako kompleksnom sirijskom sukobu primjetili u švicarskom centru Agenfor, čiji je direktor Sergio Bianchi izjavio da samo ime organizacije Sutoro dolazi iz staroaramejskog, što bi moglo ukazivati na pokušaj da se naglasi kršćanski karakter formacije.
On tvrdi da je jedan od vojnih instruktora u toj organiazciji bivši narednik Švicarske vojske Johan Kosar, te da je on samo jedan od kršćanskih dobrovoljaca iz Evrope koji se bori u toj formaciji.
Za Kosara on kaže da je, kao i značajan broj njemu sličnih dobrovoljaca, sirijskog porijekla, ali da ima i turske korijene. Navodno je odrastao u Siriji, kasnije živio u Lucernu u Švicarskoj, odakle je i došao u pogranični sirijski grad Qamishli. Prema izvorima centara on ima tri pasoša i samo je jedan od brojnih kršćanskih dobrovoljaca sa pasošima članica EU-a, koji su svoje znanje i živote stavili na raspolaganje različitim sirijskim frakcijama, kako bi stali u zaštitu svoje braće u vjeri.
Prema Bianchiju, centar kojim rukovodi do sada je evidentirao takve dobrovoljce među Švicarcima, Nijemcima i Šveđanima.
Spomenuti izvještaj se, također, bavi pitanjem njihovog mogućeg povratka u evropske zemlje iz kojih su otišli u „sveti rat“. Tako Yasem Otblogim, glasnogovornik Rafidain Cultural Center u Lucernu, kaže kako nemaju tačan broj kršćana iz Evrope koji su se otišli boriti u Siriju, ali da je to vjerovatno „od 10 do 20“. On kaže da „broj sigurno nije velik“. Također, naglašava da oni odlaze kako bi zaštitili domicilne sirijske kršćane i osigurali njihov opstanak, te da oni „ne žele da ih se tretira kao plaćenike kada se vrate kući“.
Prvi su ovaj novi zaplet u ionako kompleksnom sirijskom sukobu primjetili u švicarskom centru Agenfor, čiji je direktor Sergio Bianchi izjavio da samo ime organizacije Sutoro dolazi iz staroaramejskog, što bi moglo ukazivati na pokušaj da se naglasi kršćanski karakter formacije.
Prema zvaničnim podacima, kršćana u Siriji ima blizu 10 posto i oni su, prema pisanju eksperta za odnose među sirijskim vojnim frakcijama Aymenna Jawada al-Tamimija, u trenutnim sukobima podijeljeni u tri frakcije: one koji podržavaju režim i bore se u zvaničnim režimskim vojnim i sigurnosnim snagama, one koji se bore na strani Slobodne sirijske vojske protiv režima i treću skupinu, koja se bori za autonomiju većinski kršćanskih područja u Siriji. Strani dobrovoljci se najčešće pridružuju ovoj trećoj frakciji, dok su domicilni kršćani, ipak, najvećim dijelom uz režim, jer se plaše budućnosti u Siriji u kojoj bi dominirale radikalne skupine, nespremne da ih prihvate kao ravnopravne građane.
Rat u Siriji je jedan od najbrutalnijih ratova u novijoj historiji i sve etničke skupine su već sada platile veliku cijenu. Ipak, manjine se, kao i svugdje, osjećaju posebno ranjivim. Zato je, naročito u zapadnim medijima, često fokus na stradanju pripadnika autohotnog sirijskog kršćanstva. Takvi izvještaji o stradanju sirijskih kršćana i njihovih bogomolja, naročito oni koje daju strani dobrovoljci, uvlače sve veći broj evropskih kršćana arapskog porijeka u sukob.
Prema Bianchiju, centar kojim rukovodi do sada je evidentirao takve dobrovoljce među Švicarcima, Nijemcima i Šveđanima.
Dilema je sada da li će oni taj rat iz Sirije prenijeti u Evropu kada se i ako se vrate u svoje zajednice i gradove. Pitanje dobrovoljaca iz Evrope, koji se bore u sirijskom građanskom ratu, aktuelno je već neko vrijeme i u velikom broju zemalja sigurnosne agencije se spremaju za njihov povratak u strahu da ovi prekaljeni borci ne uzrokuju eskalaciju nasilja i novi val radikalizacije u matičnim zajednicama. Međutim, do sada se govorilo samo o sunitskim dobrovoljcima. Situacija bi mogla postati daleko složenija ukoliko se ovaj trend nastavi.
Povratak veterana
Vrijeme će pokazati i to da li će sukob u Siriji, kojeg je zapostavila međunarodna zajednica, dovesti ne samo do radikalizacije brojnih muslimanskih skupina i to ne samo u regionu Bliskog istoka nego i u Evropi, gdje se sa strepnjom očekuje povratak sirijskih veterana, nego i do jačanja militantnih formacija, koje će opravdanje za nasilje tražiti u kršćanskom učenju i obespravljenosti kršćanskih zajednica u nekim dijelovima svijeta.
Teško je reći da li svjedočimo rađanju jedne nove „križarske ideologije“, koja će se, po uzoru na militantne muslimanske organizacije, hraniti kršćanskom solidarnošću i zaštitom kršćanskih svetinja.
Izvor: Al Jazeera