Majka: Kada vi dođete, nisam sama

Škotska delegacija visokorangiranih političara, policajaca, novinara i socijalnih radnika posjetila Potočare (ICMP)
Škotska delegacija visokorangiranih političara, policajaca, novinara i socijalnih radnika posjetila Potočare (ICMP)

Piše: Sead Fadilpašić

Stranac je tako teška riječ. Turobna.

Neke definicije riječ stranac opisuju kao svaku osobu koja se nalazi na teritoriji neke države čije državljanstvo zapravo i ne posjeduje, a mnoge države čak imaju zakone kojima uređuju prava stranaca na svojim teritorijama.

Drugi, opet, kažu da je stranac samo prijatelj kojeg još nismo stigli upoznati.

Da li to znači da je prijatelj svako koga smo upoznali? Da li, onda, ljudi koje upoznamo, zapravo, i nisu stranci?

Pitam se da li su majkama Srebrenice koje svaki dan umjesto u polje cvijeća gledaju u polje nišana koji ih podsjećaju na najmilije – da li su njima stranci samo oni koje još nisu upoznali?

I da li su im prijatelji svi koje upoznaju?

Lijepa riječ

Posjetio sam ih prije nekoliko dana, slušao ih dok govore u Memorijalnom centru Potočari. Kažu, skoro pa svakodnevno sreću ljude koji su izvršili genocid u tom mjestu.

Kažu da je tu komšija na komšiju digao oružje. Da li su ti ljudi prije bili prijatelji?

U Potočare sam stigao sa škotskom delegacijom, grupom od desetak visokorangiranih političara, policajaca, novinara i socijalnih radnika.

Reklo bi se – došao sam sa strancima.

Ali samo zato što dolaze iz zemlje koja je od Srebrenice udaljena više od 2.500 kilometara, što ne govore naš jezik i što apsolutno ne poznaju ni Majke Srebrenice niti znaju išta o Srebrenici – dalje od onoga što mogu čuti u medijima – oni tu nisu bili stranci. Bili su prijatelji.

“U Galeriji Srebrenica vlastitim sam rukama dotakla zlo”, vidno potresena kaže mi moderatorica Škotske crkve, velečasna Lorna Hood dok šetamo po Memorijalnom centru.

“Učinit ću sve što je u mojoj moći da u svojoj zemlji prenesem poruku da se nikada, nikome, nigdje ne ponovi Srebrenica.”

Reklo bi se da i nije neka utjeha, ali lijepa riječ je često najvrednije blago.

Dok razgovara s britanskom delegacijom, jedna od majki Srebrenice kaže: “Kada vi dođete, nisam sama.” U ratu je izgubila supruga i tri sina.

Neslaganje s definicijom

“Sjećanje na Srebrenicu”, britanska fondacija koja aktivno radi na podizanju svijesti o srebreničkom genocidu, učinila je mnogo prijateljskih gesti za ljude koje ne poznaje. Za ljude koji su za njih stranci.

Svijet je tako mali. Svako danas može, za relativno malo novca i uz malo volje, doći u Srebrenicu i vidjeti šta se tamo dogodilo. Osjetiti genocid i vidjeti šta pomračen um ostavi iza sebe.

Ne mogu se složiti s ovim definicijama riječi stranac, pogotovo ako ona znači osobu koja živi daleko od nas i ne govori naš jezik.

Fizička udaljenost te ne čini strancem niti te to čini jezik ili kultura, stranci smo samo u našim glavama.

Stranci smo ako ne želimo pomoći drugima, bez obzira na to gdje se nalazili.

A kada to shvatimo, možda u Bosni i Hercegovini, konačno, prve komšije više ne budu stranci.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike Blog
POPULARNO