Zimska olimpijada u ljetovalištu na moru

Svakim danom uoči 7. februara i novinarskih ekipa postaje sve više (Al Jazeera)

Piše: Saša Delić

Dvadesetdruge Zimske olimpijske igre su na pragu. Skoro je nemoguće da su organizatori ostavili neki detalj da nije spreman za sportiste iz 85 država. Toliko su uvjerljivi u porukama. Sve izgleda da im se može vjerovati na riječ. Posebno onaj kome spust, bob, dvostruki aksl… nisu dio riječnika koji često koristi. Za Igre je spreman Soči. Koliko je prostranstvo koje zovu Soči – prije bi se reklo “grupa naseljenih mjesta” podređena jednom imenu – nego jedan grad.

Soči je poznat kao ljetovalište na Crnom moru; prelijep krajolik; tamo gdje Kavkaske planine posustaju pred obalom.

Kaže nam činovnik gradske administracije zadužen za turizam: “Soči je najširi grad u Evropi, prečnika 150 kilometara.” Na pogled pun čuđenja – pojašnjava: “Dobro, tu je više mjesta, koja imaju svoju upravu, ali i dalje je to sve Soči.”

Eh, sad ostalo je u zraku da visi pitanje – da li oni u gradu imaju najveću plažu u … ne znam … na svijetu, kao što ponegdje gradovi na Balkanu imaju “najveći park u Evropi”. Ovakva asocijacija odmah je protutnjala mislima. (Druga je bila – izbacuju li ovo iz teksta?)

Soči je poznat kao ljetovalište na Crnom moru. Prelijep krajolik. Tamo gdje Kavkaske planine posustaju pred obalom. Jedan nam ekolog, skoro zapljusnut talasima, a krijući oči od sunca, na plaži objašnjava – Soči je jedini grad u Rusiji sa vlažnom subtropskom klimom. Tu se odmah postavilo pitanje – kako da Zimske olimpijske igre budu održane u ljetovalištu? Odgovor kao iz rukava je glasio – u gorskim dijelovima je sada oko nula stepeni.

Nestale crvene linije

Stojimo, dakle, na plaži na 15 stepeni, sa željom da zaplivamo, a nekoliko desetina kilometara od nas je zima. Sve to znači da su sportska borilišta desetinama kilometara od centra Sočija. No, oko transporta ne bi trebalo da bude teškoća – stotine kilometara novih puteva i autoputeva su organizatori izgradili u ovom kraju. Mnogo modernih saobraćajnica. Dobro, ekolozi i Zeleni bjesne zbog toga, ali o njima kasnije. Negoduju i zbog novih objekata, koji plijene i “na daljinu”. “Na daljinu” pošto se ne može ući u njih do početka Igara. Možda i može, ali ne znam šta su posljedice.

Stotine kilometara novih puteva i autoputeva su organizatori izgradili u ovom kraju, mnogo modernih saobraćajnica.

Sve je to dio paketa koji se danas spomene sigurno i više nego riječ Igre – bezbjednosne mjere. Za one koji sve ovo organizuju vjerovatno bi najbolje bilo kada se o tome ne bi ni govorilo, ni pitalo, nego ih se pustilo da sve to rade na svoj način.

Ovako, svi novinari odmah upitaju – koliko je sigurno, koliko je ljudi, koliko košta, a možemo li vas fotkati… I tako službama zadajemo veliku muku – da ćute čvršće nego inače. A i do sada su “ulagali velike napore” da ne pokleknu pred kojim, recimo, zahtjevom za snimanje. Ali, ne treba se prevariti da nisu posvuda i da ih nije “dovoljno”.

Ima i ljudi koji vole zaplete iz starih romana i škakljive teorije, pa bi rekli da je ovaj tekst prije urednika već negdje pročitan i redigovan. I, evo – kako ovo kucam, odmah su mi nestale crvene linije ispod svake riječi (pošto check spelling nije podešen na jezik kojim ja kucam), a pratile su me sve do ove tačke u tekstu. Zaista je tako!

No, ne marim ja. Neki drugi će reći da je ovo sada najsigurnije mjesto na svijetu. Ne sumnjam. Stanovnik jednog sela mi reče: “Sve su to mediji napuhali. Strani mediji. Ja sasvim fino živim. Kakve prijetnje…” Jah! A nije da ih nije bilo. No, sasvim je kulturno pustiti da ovaj sočanski starina nastavi po svojim adetima, po kojima, dobaci, uvijek se u ovom kraju živjelo složno zajedno. Tu je u, već vlažnijem zraku, ostalo da visi još puno pitanja, no odveć ih je bilo previše.

Uobičajeni postotak

Pauza, da bismo se vratili nakani – Igrama. Svakim danom uoči 7. februara i novinarskih ekipa postaje sve više, vrzmaju se i sasvim sigurno upadaju jedni drugima u kadar. Ulice plave različite riječi, u kojima nisu “zdravstvuj” i “harašo”, što je znak da je stranih posjetilaca svakim danom sve više. Svako ko je imao dodira sa taksistima po svijetu znaće ša ovo znači – taksimetar odmah dobije “uobičajeni procenat” više.

Uzdahne jedna novinarka kad završi rečenicu: ‘Neka smo dobili ove Igre, samo neka počnu, ali i samo neka prođu.’

A i bistro dobije neki novi menu, pa doručak do 12 sati je po jednoj cijeni, a ako slučajno prvi obrok želite u 12:15, sasvim je drugačije. Što bi rek'o prepošteni snimatelj Paša: “Predaj ti, jarane, papire za kredit ovdje ako misliš ovako…” Ipak, ima li mjesta na Kugli da nije bilo ovako?

Ceremonija otvaranja je za sedam dana. Olimpijska sela (a ima ih tri) bi trebala da su već u funkciji. Nakon što Igre budu zatvorene 23. februara, slijedi mala pauza, pa Paraolimpijske igre i od 16. marta Soči bi trebalo da odahne od ove lupe.

Ponegdje još građevinci nešto vare, zakivaju, kopaju, uljepšavaju… no, vele da će vanjski radovi da predahnu, bar oni pokraj važnijih puteva koji se ukrštaju sa olimpijskim. Uzdahne jedna novinarka kad završi rečenicu: “Neka smo dobili ove Igre, samo neka počnu, ali i samo neka prođu.”

Izvor: Al Jazeera