Piše: Peter Greste
Sam novinar nikada ne bi trebao biti središnji lik u novinarskoj priči. Izuzev potpisa ili odjave priloga, mi bismo trebali ostati u pozadini priče, kao svjedoci ili donositelji vijesti – nikada kao njihov subjekt.
Zato mi je uznemirujuća sva pažnja koja je uslijedila nakon našeg zatvaranja. Ovime ne želim reći da sam nezahvalan. Svi mi koji smo uhapšeni onda kada se Ministarstvo unutrašnjih poslova okomilo na Al Jazeerino osoblje 29. decembra smo zahvalni i ohrabruje nas velika podrška koja dolazi iz cijelog svijeta. Od pisma koje je potpisalo 46 najuglednijih i nautjecajnijih stranih dopisnika iz regije, u kojem se zahtijeva naše hitno puštanje na slobodu do peticije koju su pokrenule australske kolege, pisanja pisama i internetske kampanje, kao i porodične press-konferencije – sve nas je to u isto vrijeme osnažilo i učinilo da se osjećamo skromno.
Znamo da nismo sami.
Međutim, muči me činjenica da smo iza rešetaka već četvrtu sedmicu zbog izvještavanja koje ja smatram uobičajenim.
Ranije sam radio priloge i izvještaje koji su zahtijevali mnogo detaljnog istraživanja, popriličan rizik i nemalo truda, za koje sam želio da u nekoj mjeri uvrijede vlasti. Pa, ipak, takvi uraci su vrlo često prolazili gotovo nezapaženo.
To što je određeno da izvještavam iz Kaira bila je neka vrsta rutine – prilika da malo bolje upoznam egipatsku politiku. Međutim, bio sam svega tri sedmice na terenu i teško da je bilo vremena i za šta drugo osim za tapkanje u mjestu. Zato sam prvo bio malo zbunjen, a zatim i iznerviran, kada su agenti u civilu provalili u moju sobu. Bilo mi je krivo što po srijedi nije bila neka malo važnija stvar.
Ovo nije trivijalna stvar. Činjenica da smo uhapšeni zbog nekoliko relativno nekontroverznih priča puno nam govori o tome šta se smatra “normalnim”, a šta opasnim u postrevolucionarnom Egiptu.
Rutinsko izvještavanje
Navodi s kojima smo suočeni, dakako, ne sugerišu ništa drugo do uobičajen novinarski posao. Država Egipat je nas trojicu – mene i producente Mohameda Fahmyja i Bahera Mohameda – optužila da smo sarađivali sa Muslimanskom braćom, zbog korištenja nelicencirane opreme, zbog objavljivanja informacija za koje smo znali da su netačne i sve to da bismo oklevetali i destabilizirali Egipat. Fahmy i Baher su optuženi i za to da su članovi Muslimanske braće. Riječ je o dosjeu koji bi bio komično apsurdan da nije tako smrtno ozbiljan.
Jedva čekam da vidim koje su “dokaze” istražitelji smislili da dokažu gore pomenute navode. No, do danas nismo formalno optuženi ni za kakvo krivično djelo.
U pritvoru smo čisto kako bi oni imali vremena pripremiti svoj slučaj i kako bi tužitelj mogao odlučiti da li je dovoljno snažan za sud. Po pravilima egipatskog pravnog sistema, nemamo pravo vidjeti dosje dok se službeno ne podigne optužnica.
Zatvoreni novinari Al Jazeere [Al Jazeera]
Dakle, sve što imamo je ono što smo radili – rutinsko izvještavanje o političkoj drami koja se odvijala oko nas i o tome šta bi to moglo značiti za Egipat.
Činjenica da nas je to dovelo iza rešetaka posebno je uznemirujuća kada se u obzir uzme historijski trenutak u kojem se Egipat nalazi.
Trenutna privremena Vlada došla je na vlast nakon što su ulični protesti širokih razmjera i pritisak vojske svrgnuli s vlasti prvog demokratski izabranog predsjednika Muhameda Mursija. Iz perspektive Muslimanske braće, kojoj pripada Mursi, bio je to vojni udar. Vladine pristalice to, pak, vide kao narodno svrgavanje vlasti, uz malu pomoć vojske, svrgavanje administracije koja je prekršila obećanje o umjerenosti, koja je izazvala rašireno nezadovoljstvo, ugušila glasove koji su govorili protiv nje i vodila Egipat prema zatvorenoj teokraciji.
Zarad odbrane revolucije, Egipćani su usvojili veoma liberalan Ustav, koji, između ostalog, eksplicitno osigurava – slobodu govora. Član 11 čak jasno štiti novinare od pritvora zbog krivičnih djela počinjenih putem objavljivanja pisane riječi ili emitovanja na televiziji.
Nismo prešli granice
Pa, ipak, izgleda da je u ovom slučaju relativno ono što se smatra kršenjem zakona, u kojem sve što se nalazi izvan okvira uobičajenih granica prihvatljivog postaje prijetnja. Mi nismo prešli te granice. Nakon više od 20 godina rada kao strani dopisnik znam šta je sigurno tlo. Mi nismo došli ni blizu te granice.
No, izgleda da država sebe ovdje vidi u egzistencijalnoj borbi u kojoj su sile dobrog, otvorenog, slobodnog društva suprotstavljene islamističkim “teroristima”, koji se još bore da preuzmu kontrolu. U takvom okruženju ideja “normalnog” toliko se pomjerila od šire prihvaćenog “srednjeg puta” da je naš rad odjednom postao prijetnja.
Nismo samo mi izvještavali, ali je naše hapšenje poslužilo kao jezivo upozorenje drugima o tome šta ovdje predstavlja sredinu.
U svjetlu ove “nove normale”, sekularni aktivisti – uključujući neke od mojih zatvorskih komšija – zatvarani su makar tri puta, prvo zbog protivljena sada svrgnutom autokrati Hosniju Mubaraku, zatim zbog protestovanja protiv pretjerivanja administracije Muslimanske braće, koja je bila kratkog vijeka i sada zbog onog što kažu da je drakonsko prekoračenje ovlasti trenutne Vlade.
Učesnici kampanje koji su se protivili nedavnom referendumu su, također, u zatvoru, kao svi oni koji su uhvaćeni kao učesnici protesta koji su organizovala Muslimanska braća (Braću sada smatraju “terorističkom organizacijom”).
Nezavisna agencija procjenjuje da je u ovoj “novoj normali”, u pet mjeseci nakon Mursijevog pada 30. juna, uhapšena blizu 21.000 ljudi, ubijeno 2.665, a povrijeđeno blizu 16.000 ljudi. Među zatvorenicima su, naravno, novinari, uključujući i nas, koji su optuženi da su podržavali terorizam i podrivali državu.
Da se razumijemo, nemam želju da oslabim Egipat, niti da ga gledam kako se bori sa bilo kakvim problemima. Nemam nikakav interes da podržavam bilo koji grupu, Muslimansku braću ili bilo koga drugog. Međutim, onda izgleda da naše hapšenje nema nikakve veze sa našim poslom. Izgleda da smo uhapšeni da se pokaže šta ovdašnja Vlada smatra normalnim i prihvatljivim. Svako ko aplaudira državi smatra se sigurnim i zaslužuje slobodu. Sve drugo je prijetnja koja treba biti ugušena.
Zatvor Tora, 21. 1. 2014.
Izvor: Al Jazeera