Pismo iz zatvora Tora

Nervozan sam dok ovo pišem. Nalazim se u hladnoj zatvorskoj ćeliji, nakon svoje prve zvanične vježbe – četiri slavna sata na travnatom terenu iza ćelije i to je pravo koje ne želim da mi otrgnu.

Bio sam zaključan u ćeliji 24 sata dnevno proteklih 10 dana, a puštaju me samo kada mi u posjetu dođe tužitelj na ispitivanje, tako da je svaka šansa za šetnju na zubatom suncu i više nego dragocjena.

A dragocjene su i knjige o historiji, Arapskom i naučnoj fantastici, koje mi moji susjedi daju, kao i papir i olovka kojom pišem ovo pismo.

Želim se držati za ove sitne radosti i izbjegavati sve što bi moglo natjerati zatvorske vlasti da mi ih otmu. Želim ih zaštititi skoro podjednako koliko želim i vlastitu slobodu natrag.

Zato sam odlučio da se, do sada, sa svojim zatvaranjem borim tiho i iznutra, da uvjerim vlasti da su napravili veliku pogrešku, da sam se našao usred političke borbe kojoj ne pripadam. Ali, nakon dvije sedmice u zatvoru, jasno je da je to bila opasna odluka. Ona ovjerava napad, ne samo na mene i moju dvojicu kolega, već na slobodu govora širom Egipta.

Odjednom se moje knjige čine tako sitnima. U Kairu sam bio samo dvije sedmice, prije nego što su agenti Ministarstva unutarnjih poslova upali u moju hotelsku sobu, sobe mog kolege i producenta Mohameda Fahmyja i u dom Al Jazeerinog drugog producenta Bahera Mohameda.

Preciznost, poštenje i balans

Radili smo tačno ono što bi svaki odgovoran i profesionalan novinar radio – snimali i pokušavali shvatiti smisao dešavanja, uz svu preciznost, poštenje i balans koji zahtjeva naša nesavršena profesija.

Uglavnom to nije težak put. Ali, kada je vlast Egipta Muslimansku braću proglasila „terorističkom organizacijom“, uklonila je prostor za kompromis i razumijevanje. Kada je druga strana, politička ili neka druga, „terorista“, nema neutralnog načina. Kako je to George W. Bush volio reći nakon 9.11, ili ste sa vlastima, ili ste sa teroristima. Tako i razgovor s njima postaje čin izdaje, a pogotovo emitovanje njihovih vijesti, bez obzira koliko bezopasnih.

Naredni dan, vlada je demonstrirala svoju definiciju tog termina. Bilo ko uhvaćen kako dijeli letke Muslimanske braće, ili učestvuje u protestnim šetnjama protiv vlade, mogao je biti uhapšen i osuđen za „širenje terorističke ideologije“.

Muslimanska braća su izgubili mnogo podrške i kredibiliteta kojeg su imali kada je njihov politički lider Mohamed Morsi postao prvi demokratski izabrani predsjednik, prije godinu i po dana. Mnogi ih krive za sve veći val islamističkog nasilja, ali ostaje najveća i najbolje organizirana društvena i politička snaga u Egiptu. Šta onda može raditi novinar koji stremi „balansu, poštenju i preciznosti?“ Kako da se precizno i pošteno izvještava o političkoj krizi u Egiptu, ako ne razgovarate sa svima koji su upleteni?

O ovome sam brinuo i ranije, sa Mohamedom Fahmyjem, ali smo odlučili da je izbor očit – očit poput cijene kojom ga sada plaćamo.

Nas trojica smo optuženi za sarađivanje sa terorističkom organizacijom, održavanje sastanaka Muslimanske braće u svojim hotelskim sobama, korištenje nelicencirane opreme da namjerno emitujemo lažne informacije kojim pomažemo u njihovom cilju, te da smo oklevetali i diskreditovali Egipat.

Država nije dala nikakve dokaze kojim bi potkrijepila svoje tvrdnje, a nismo formalno optuženi ni za jedan zločin. Ali, glavni tužitelj je ipak produžio naš 15-dnevni pritvor za još 15 dana, da bi istražiteljima dao još vremena da nešto pronađu. Ovo može raditi unedogled – jedan od zatvorenika je ovdje već šest mjeseci bez optužnice.

„Pretrpani zatvori“

Nalazim se u zatvoru Tora – velikom kompleksu na jugu grada gdje vlasti redovno krše prava zatvorenika, onemogućavaju posjete advokatima, drže ćelije zaključanima po 20 sati dnevno, itd. Ali i to je naivno u poređenju sa uslovima u kojima drže moje kolege.

Fahmy i Baher su optuženi da su članovi Muslimanske braće. Drže ih u mnogo opasnijem „Zatvoru Škorpion“, napravljenom za osuđene teroriste. Fahmyju ne dozvoljavaju liječenje, iako mu je hitno potrebno liječenje ramena povrijeđenog malo prije hapšenja. Obojica provode 24 sata dnevno u ćelijama prepunim komaraca, spavaju na podu bez knjige ili bilo kakvog sadržaja.

Zapamtite da nismo formalno optuženi, niti osuđeni za bilo kakav zločin. Ali ovdje se ne radi samo o novinarima Al Jazeere. Naše hapšenje i pritvor šalje jasnu i nedvosmislenu poruku svim novinarima koji rade u Egiptu, domaćim i stranim.

Država neće tolerisati glas Muslimanske braće ili bilo koju drugu kritiku. Zatvori su pretrpani ljudima koji se protive ili kritikuju vlast. Sekularne aktiviste se osuđuje na tri godine teškog rada zbog kršenja zakona o protestu, nakon što su odbili poziv da otvoreno podrže vlast; učesnici kampanje koji su podizali transparente „Ne“ pred ustavni referendum su privedeni.

Ukratko, svako ko odbije da pohvali institucije vlasti. Naše hapšenje nije greška, a kao novinaru – ovo JESTE moja borba. Ne mogu se više pretvarati da će otići ukoliko budem tih i prekrižim prste. Nisam u sukobu sa egipatskim vlastima, niti imam interesa podržavati Muslimansku braću ili bilo koju drugu grupu ovdje.

Ali kao novinar sam posvećen odbrani osnovnih sloboda medija, bez kojih niko ne može raditi. Onih koje su od vitalnog značaja za pravilno funkcionisanje svake otvorene demokratije, uključujući i Egipat sa svojim novim Ustavom.

Naravno da ćemo nastaviti našu borbu iz zatvora, kroz sudski aparat ovdje.

Ali naša sloboda, i ono što je važnije – sloboda ovih medija, neće doći bez glasnog i trajnog pritiska grupa za zaštitu ljudskih prava, pojedinaca i vlada koje razumiju da stabilnost Egipta zavisi podjednako od mogućnosti da se održi iskren razgovor među narodom, kao i od mogućnost da se zaustavi nasilje.

Znamo da se to već dešava, snagu nam daje nevjerovatna podrška koju smo već dobili.

Ona mora biti nastavljena.

Peter Greste

Zatvor Tora