Piše: Jelena Kalinić
Šta znači to nerazumljivo GMO? Koje su sve vrste organizama genetički modifikovane? Da li su paradajz i paprika bez ukusa, jer su GMO? Da li je moguće da mlijeko bude sa GMO ili bez GMO? Koje su istinske opasnosti od GMO?
Pisati i govoriti o GMO je zastrašujuće nezahvalan posao. Zagovornik GMO će biti optužen da je saradnik mračnih sila ili da su ga potkupile strane biotehnološke korporacije. Protivnik GMO biće optužen da je protiv napretka i nauke.
Sa aspekta diskursne analize, nije neutralan čin čak ni iznijeti stavove u u klasičnom pro et contra maniru. U ovakvoj delikatnoj situaciji moguće je samo iznijeti činjenice i ostaviti svakome da odabere svoj stav.
Genetički inženjering
Naziv “genetički modifikovan organizam“ (ne „genetski“) označava onaj organizam čije su karakteristike promijenjene umetanjem gena nekog drugog organizma tehnikama genetičkog inženjeringa (tehnologijom rekombinantne DNK).
Istorija GMO je počela 1972. godine, kada je Paul Berg napravio prvu rekombiniranu DNK.
Godine 1975. održana je Asilomarska konferencija o biosigurnosti. Naučna zajednica je tada pokazala zabrinutost, jer je postalo jasno da se nova tehnologija može zloupotrijebiti, te da je potrebno uvesti protokole eksperimenata i zakonske propise koji bi regulisali ovu domenu.
Zatim je 1977. tehnologijom rekombinantne DNK proizveden prvi ljudski hormon (somatostatin), tako što je humani gen ubačen u bakteriju E. coli.
Godine 1978. na ovaj način je proizveden humulin (humani insulin), što je bila prekretnica u tretmanu dijabetesa.
Propisi, koji regulišu koliko udaljeni moraju biti GM usjevi od konvencionalnih postoje, ali da li su dovoljni? Nisu bez osnove ni strahovi da bi GMO namijenjeni za ishranu ili krmu mogli sadržavati humane gene. Ipak, to je previše i za dobar ukus i za korporacije.
Devedesetih godina prošlog vijeka su se pojavile i prve komercijalne GM biljke – duhan i paradajz (Flavr Savr paradajz, mogao se brati zreo, a da ne omekša na rafama). U ocjeni Flavr Savr paradajza 1994. je zaključeno kako je siguran za ljudsku ishranu, da ne postoje dokazi o zdravstvenim rizicima konzumiranja, te da njegova nutritivna vrijednost nije izmijenjena.
Flavr Savr je bio komercijalno dostupan sve do 1997, kada se prestalo sa njegovom proizvodnjom, jer je imao blagu aromu, što se moglo popraviti, ali nije bilo ekonomski isplativo. Danas na tržištu nema GM paradajza, niti GM paprike. Postoji jedna vrsta GM šljive. Svi bezukusni plodovi na koje naiđemo su takvi, jer su ubrani prerano, radi dužeg trajanja.
GM usjevi danas su uglavnom industrijske i krmne biljke. Najviše ima GM soje (81 posto ukupne proizvodnje na 100 miliona hektara je GM), zatim kukuruza (35 posto je GM), dok ostalo uglavnom čine GM pamuk i uljana repica.
Statistika iz 2012. kaže da je od 1,5 milijardi hektara obradivog zemljišta 12 posto pod GM kulturama (170 miliona hektara). Većina toga je u Sjedinjenim Američkim Država, Kanadi, Argentini, Brazilu i Indiji, a 18 miliona hektara u ostatku svijeta (Kina, Australija, Španija, Meksiko). To su kulture gdje je modifikacija išla u smjeru stvaranja rezistentnosti prema herbicidima i insektima.
Samo su rijetki primjeri poput „Golden rice“, gdje se modifikacijom išlo na obogaćivanje nutritivnog sadržaja. U „Golden rice“ je inkorporiran gen koji omogućava sintezu prekursora vitamina A, pa je ova riža zlatne boje. Patent se još testira.
Dvjesto pedeset miliona djece na svijetu ima deficijenciju vitamina A. GM tehnologija se, zbog nedostatka političke volje i predrasuda, trati na postizanje rezistentnosti prema herbicidima, kao što je to ozloglašeni Monsantov RoundUp. Treba reći da Monsanto nije jedina biotehnološka korporacija – tu su Bayer, Syngenta, DowAgroSciences i dr.
GM losos ili ‘Frankenfish’
Monsanto želi monopol na tržištu, ali to više nije biotehnološki, nego makroekonomski problem. To da farmeri ne mogu više sami ostavljati sjeme za iduću godinu je odavno poznata stvar – inventirana je kada su se prvi put javili komercijalni hibridi, prije više od pola vijeka.
Na putu da bude komercijalizovan je GM losos. To bi bila prva GM životinja namijenjena za ljudsku ishranu. Nije brzorastući losos (raste i dostiže merkantilnu masu četiri puta brže od konvencionalnog, raste i kada je temperatura vode niska),odnosno, „Frankenfish“, kako ga oponenti GMO nazivaju, prva GM riba – već je patenirana GloFish – akvarijumska fluoroscentna ribica.
Ljudski organizam će moći prepoznati proteine ovog GM lososa, s obzirom na to da on nije „pojačan“ nikakvom izvanzemaljskom vrstom, već genima još jedne vrste lososa (Chinook) i jedne jeguljolike ribe (Zoarces americanus).
Nema GM krava, koza i sl. Niti su GM kulture koje se koriste u proizvodnji jogurta. Mlijeko je smjesa vode, proteina, lipida i vitamina. Prema tome, ono ne može biti GM. Etiketiranje mlijeka i mliječnih proizvoda kao „GMO-free“ je marketinški trik. Jedino što ova etiketa može značiti je da je stočna hrana bila bez GMO, a to je, kada uzmemo u obzir procenat GM kukuruza i soje (sastojci krme), vrlo malo vjerovatno. Zabrana GMO krme bi ugrozila stočarstvo mnogih zemalja, naročito u EU-u, koja ne može sama proizvesti dovoljne količine stočne hrane i mora je uvoziti iz SAD-a.
Godine 2012. rad francuske grupe naučnika (Gilles-Eric Seralini, otkriće povećane stope obolijevanja od tumora kod pacova hranjenih GM kukuruzom) je analiziran i otkriveni su ozbiljni propusti u metodologiji (odabir soja pacova i neprimjereno mala kontrolna grupa), a rad je kritikovan i kao netransparentan.
Trećeg januara 2013. Mark Lynas, čovjek koji je prije 20 godina počeo kampanju protiv GMO, održao je govor na Konferenciji o poljoprivredi u Oxfordu i javno se izvinio što je godinama demonizirao GM, te kako je shvatio da su GM tehnološka opcija koja nudi prednosti i za okoliš i za čovječanstvo.
To da su GMO „sigurni za ljudsku ishranu kao i konvencionalna hrana“ znači upravo to. Kao što konvencionalno uzgojena hrana može imati negativan utjecaj po zdravlje, izazvati alergije i poremećaje, to mogu i GMO. Ništa nije 100 posto sigurno. Najnegativnija strana GMO je to da postoji mogućnost njihovog ukrštanja sa non-GMO sojevima, putem oprašivanja, što je indirektan atak na biodiverzitet.
Propisi koji regulišu koliko udaljeni moraju biti GM usjevi od konvencionalnih postoje, ali da li su dovoljni? Nisu bez osnove ni strahovi da bi GMO namijenjeni za ishranu ili krmu mogli sadržavati humane gene. Ipak, to je previše i za dobar ukus i za korporacije.
Od GMO je nemoguće pobjeći. Lecitin, emulgator E322 (ali i supstanca važna za nervni sistem) se najviše dobija iz soje, u velikim količinama upravo iz GM soje. Takav lecitin nije GM, ne sadrži DNK i ni po čemu se ne razlikuje od konvencionalnog.
Nalazi se u gotovo svim proizvodima koje kupujemo. Da bi nešto u Evropi bilo označeno kao GMO-free, mora sadržavati manje od 0,9 posto GMO. Odnosno, ne mora biti 100 posto bez GMO.
Dio antagonizama u politici ima u fokusu GMO. Kakve ćemo vrste dobiti, namjerno i slučajno? Ova tehnologija skreće evoluciju na neke druge šine. Neko će željeti da se vozi tim vozom, neko ne. Jedino što je sigurno jeste to da ova tehnologija danas postoji, da je njena upotreba neizbježna i da treba pričati o njoj.
Izvor: Al Jazeera