Piše: Patty Culhane
Edward Snowden je čovjek koji „razotkriva američke političke tajne“. Čula sam da ga tako opisuju na jednom kanalu na kablovskoj televiziji.
Nakon što je bivši uposlenik NSA-e objelodanio svoju ulogu, čula sam da ga raznim pogrdnim imenima nazivaju i zvanični i nezvanični glasnogovornici iz Washingtona, sveznalice, plaćeni intelektualci i pisci koji pripadaju eliti.
Zarad onih nesretnih ljudi koji nemaju priliku gledati domaću televiziju, dozvolite da podijelim nekoliko opisa koje sam pročitala.
Snowdena su opisali kao „izdajnika, učenika koji je napustio srednju školu, gubitnika, ljenčugu i čovjeka koji ima mesijanske aspiracije“.
Ton cijele priče
Da sumiramo, većina ljudi koji imaju priliku da se obrate javno pripisuju mu oznake zbog kojih bi se svako osjećao kao mršavi, bubuljičavi srednjoškolac.
Utjecaj takve prakse seže dalje od Snowdenovog samopouzdanja. Ovime se određuje ton cijele priče, ugao diskusije, a ima i potencijal da odredi način na koji Amerikanci gledaju na ovu priču i na nadzor američke Vlade.
Ne mogu vam reći šta Amerikanci zaista misle o nadzoru koji provodi NSA. Provedene su ankete, ali mislim kako nije bilo dovoljno javne diskusije da bi se sa sigurnošću moglo reći da Amerikanci, zaista, razumiju dubinu onoga što je Snowden objelodanio svijetu.
No, oni znaju sve o hotelima i barovima na moskovskom aerodromu, o potencijalnim državama u kojima bi Snowden mogao završiti, kao i identitet njegovih bivših djevojaka.
Amerikanci znaju daleko manje o radnjama američke Vlade na koje Snowden upućuje.
Ozbiljna diskusija na državnom nivou o nadzoru američke Vlade i definiciji privatnosti morat će sačekati, jer su mediji zaokupljeni smišljanjem vlastitog narativa.
Dakle, da ne biste upali u zamku nabrojat ćemo šta sada znamo da Vlada radi, zahvaljujući Snowdenu i drugima:
– vodi evidenciju o svakom telefonskom pozivu,
– vodi evidenciju o svim poslanim e-mailovima,
– fotografiše sva pisma poslana Sjedinjenim Državama,
– upotrebljava bespilotne letjelice za nadziranja unutar države,
– zadržava pravo da drži ljude u pritvoru (uključujući i Amerikance) neograničeno bez suđenja,
– može pretražiti nečiji dom bez da o tome obavijesti vlasnike
– i dalje može vršiti izručenja
– može dobiti kopije svih vaših računa (iz biblioteke, banke i sl) bez naloga.
Da sumiramo, ako im postanete zanimljivi Vlada može u kratkom roku saznati informacije o svima s kojima ste ikada razgovarali ili se dopisivali, popis svega što ste ikada pročitali i kupili i popis svih mjesta na kojima ste bili.
Ukoliko se nalazite u inostranstvu Vlada zadržava pravo da vas vrati protiv vaše volje i da vas u pritvoru čuva možda i zauvijek bez suđenja.
Predsjednik Barack Obama kaže da želi ozbiljnu diskusiju o ovim programima, za koje kaže da su neophodni.
‘Ono nešto sjajno’
No, ta ozbiljna diskusija na državnom nivou o nadzoru američke Vlade i definiciji privatnosti morat će sačekati, jer su mediji zaokupljeni smišljanjem vlastitog narativa.
Možda to i nije najučestaliji izraz, ali kada želim opisati kako nekome na lagan način odvratiti pažnju, kažem: „Pogledajte! Tamo se nešto sjaji!“
Ako mi ne vjerujete, pokušajte ljutitom trogodišnjaku odvratiti pažnju sa disko-kuglom – svaki put upali.
Edward Snowden je postao ono nešto sjajno.
Izvor: Al Jazeera