Piše: Sead Fadilpašić
Prije 28 godina sarajevski Željezničar je bio dvije minute nadomak finala tadašnjeg Kupa UEFA. Igrali su s mađarskim Videotonom i, uprkos porazu od 1:3 iz prve utakmice, sve do 88. minute vodili rezultatom 2:0, koji im je garantirao prolaz u finale i okršaj s velikim Realom iz Madrida.
Danas navijači Željezničara slave što su u drugom pretkolu Lige prvaka izgubili uz povoljan rezultat.
“Eno ga, još jedan jugonostalgičar! Š'a si ti naš'o pametovat?”
Nisam ja, dragi dnevniče, jugonostalgičar, niti ovo ima veze sa sistemom u kojem živimo – ovo ima veze s mentalnim sistemom po kojem živimo. U vlastitim glavama smo dotakli dno.
Razumljivo je slavlje „plavih“, čak u neku ruku bi se moglo reći da ima smisla. Slavi se što se Željo na evropskoj sceni nije obrukao. Što ih protivnička ekipa, kao što smo navikli proteklih godina, nije “poslala po ćevape” i uvalila im, bez da Željo metka ispali, pet komada.
Kad me(s)cena časti
A kad smo već kod mesnatih proizvoda i “uvaljivanja petice”, kad neće oni – hoćemo mi.
Željezničarov me(s)cena odlučio je počastiti golgetere i golmana sarajevskog prvaka sa po 500 eura, zbog dobro odigranog meča. Ostatak ekipe, valjda, nije bio na terenu.
I dok su igrači kluba iz ulice Zvornička 27, uz zadovoljan osmijeh vrtili “pet joja eura” oko glave, u Zvorniku je otac svoju kćer prodao za 1.500 konvertibilnih maraka.
Ovu crnu priču i najcrnju sudbinu šesnaestogodišnje djevojčice ispravili su, uz malo sreće i pravovremenu reakciju, lokalna policija Malog Zvornika i Centar za socijalni rad iz Zvornika.
Dragi dnevniče, 1.500 maraka je blizu 750 eura.
Veća bruka od poraza
Dok su trajali sarajevski protesti neki političari, ne mogu se sjetiti imena, apelirali su na građane da obustave blokadu zgrade državnog Parlamenta jer narušavaju imidž zemlje.
Kao kad neko u raji, u trenutku pada koncentracije, slučajno kaže “osam”, tako su svi spremno dočekali ovu izjavu i uglas vikali “… najveća nezaposlenost u Evropi … stopa kriminala … korupcija… ” i druge riječi koje pokazuju kako vlasti u Bosni i Hercegovini grade imidž te zemlje.
U ova dva slučaja niko drugi nam nije kriv. Da nogometni prvak jedne zemlje dopusti da ga se blamira čašćavanjem samo odabranih zato što se taj klub, pored četiri gola u mreži, “nije obrukao” – veća je bruka od same utakmice.
A tragediju iz Zvornika, dragi dnevniče, ne treba dodatno ni objašnjavati.
Možda jesmo uspjeli dotaći dno, ali ako nam date šansu, ako nam u ruke uvalite veću lopatu, uspjet ćemo kopati dublje u mrak uma, za koji i nismo znali da postoji.
Izvor: Al Jazeera