Piše: Divya Gopalan
Grupno silovanje koje se 16. decembra 2012. dogodilo u New Delhiju izazvalo je proteste širom države i Indiji „otvorilo oči“ o svakodnevnim zvjerstvima koja trpe žene i djevojke u toj državi.
Demonstracije i pritisak medija nagnali su Vladu da reaguje. Dat je nacrt novog prijedloga zakona protiv seksualnog zlostavljanja kao dopune zastarjelog zakonskog akta koji je nekada bio jedini zakon koji je štitio žene.
Policija se, također, našla u centru pažnje, jednim dijelom zbog neuspjeha u istragama slučajeva nasilja, kao i zbog još značajnijeg razloga koji je prisutan širom države, a to je odbijanje da se zabilježe prijave seksualnih napada.
Policija u New Delhiju pokušava poduzeti određene korake da se situacija promijeni. Provode reforme za koje se nadležni nadaju da će rezultirati obazrivijim policijskim snagama.
Promjena svijesti
No, više je nego očigledno da će za bilo koju promjenu biti potrebne godine, te da ne postoji interes da se promijeni način rada policije u ostalim indijskim državama.
U stvarnosti se malo toga promijenilo za Indijke. Osim medija, koji su daleko spremniji u javnost iznijeti podatke o seksualnom nasilju nad maloljetnicama, odrasle žene nisu ništa sigurnije niti postoji veća vjerovatnoća da će u njihovom slučaju pravda biti zadovoljena.
Pa, ipak, jedna grupa je u proteklih nekoliko mjeseci doživjela transformaciju.
Usha Vishwakarma, 25-godišnja nastavnica u sirotinjskoj četvrti, osnovala je Crvenu brigadu nakon što je kolega pokušao silovati.
Uspjela je pobjeći, ali kada je pokušala prijaviti incident u školi i u policiji su joj rekli da prestane praviti problem.
Kasnije je saznala da su gotovo sve njene učenice seksualno zlostavljane. Izložene su raznim vidovima maltretiranja, od dobacivanja do silovanja.
Shvatila je da je zajednica odabrala da o ovome radije ne govori, a da ni policija nije zainteresovana da poduzme određene mjere. Umjesto toga, roditelji žrtava su ispisivali djevojke iz škole da bi bile „sigurne“.
Na samom početku, Crvena brigada je bila grupa koja na svoj način provodi pravdu. Ukoliko djevojku ili ženu napadnu na bilo koji način, grupa se suoči s počiniteljem.
Ukoliko njegova reakcija izostane, one potom kažu za napad njegovim roditeljima i porodici, a ako se i to pokaže nedjelotvornim, onda koriste fizičko zastrašivanje. Sve članice Crvene brigade su prošle obuku iz borilačkih sportova.
A evo u čemu se ogleda transformacija o kojoj sam govorila ranije. Kada su bile na samom početku, uglavnom nisu bile priznate. Zapravo, bile su doživljavane kao otpadnice, nazivali su ih nemoralnim i koristili su druge pogrdne nazive.
Majke su upozoravale kćerke na to da se drže podalje od ove grupe, dok su muškarci, koji su bili zastrašeni, širili bezobrazne glasine o njima.
Državna nagrada
Ali od decembra, kada je u Indiji odjednom postalo prihvatljivo razgovarati o seksualnom zlostavljanju, status Crvene brigade se promijenio; od grupe žena iz sirotinjske četvrti koja traži nevolje postale su sposobne žene koje mogu pomoći zajednici. Prije samo nekoliko sedmica su dobile nagradu za hrabrost na državnom nivou.
Nagradu su dobile zasluženo. Grupa je napredovala i njihovom zaslugom su se desetine djevojčica ponovo vratile u školske klupe. Uspjele su ubijediti svoju zajednicu siromašnih pripadnika nižih kasti da su djevojke važne i naučili su djevojke da zaslužuju pravdu, ukoliko ih se, na bilo koji način, napadne.
Dječaci i odrasli muškarci u sirotinjskoj četvri u Madivayu sada su oprezniji kada je u pitanju zlostavljanje susjeda. Kako kažu iz grupe, smanjio se broj napada.
Usha želi da se njena poruka i dalje širi. Želi da i druge zajednice usvoje model osnaživanja žena. Čini se da je interesovanje veliko.
Sve članice Crvene brigade planiraju nastaviti obrazovanje. Planiraju biti liječnice, pravnice i policajke, ali, u krajnoj liniji, članice društva, žene koje se mogu brinuti o sebi i koristiti zajednici.
Dvije članice Crvene brigade pripovijedaju svoje priče:
Lakshmi, 16
Kada se povećao broj slučajeva zlostavljanja nismo znale šta da radimo. Kada bismo se požalile rekli bi nam da ostanemo kući i da prekinemo školovanje, a to nismo željele. Tako smo se okupile i saznale da se to dešava svima nama.
Zaključile smo da trebamo biti udružene protiv muškaraca koji su nas ponižavali. Da je policija bila susretljiva, snažna i imala više ovlasti ne bi nam ni trebala ova grupa da se borimo protiv zlostavljanja.
Pinky, 17
Kada sam bila deveti razred direktor škole me pokušao dodirivati dok se pretvarao da me uči kako da zavežem kravatu. On je bio poznat po tome da dodiruje i druge djevojčice, koje su ispisivane iz škole nakon što bi to rekle roditeljima.
Nisam željela prekinuti školovanje, pa sam za ovo rekla Ushi. Ona mu se suprotstavila. Ali on je ostao, a ja sam morala napustiti školu. Na kraju sam se sama morala spremati za maturu.
Izvor: Al Jazeera