Društva bez plana

Sarajevo: Plan i strategija razvoja jedne zemlje je trajna kategorija – definicija smjera u kojem ljudi žele ići

Piše: Boris Cigler

Kako često putujem, najčešće poslovno i sam, imam mnogo vremena za posmatranje, analiziranje, uspoređivanje – zemalja, ljudi, sistema koji funkcionišu ili ne funkcionišu, odnosa, te institucija. Živim, zapravo, na dvije adrese, pa imam priliku da zaista osjetim razlike, mane i prednosti života Holandije i Bosne i Hercegovine. Nekako se to analiziranje poklapa i sa ličnom dilemom gdje, zapravo, živjeti.

Šta je to što neko društvo ima, a drugo nema, presudni faktor uspjeha ili neuspjeha društva, boljeg ili lošijeg kvaliteta života prosječnog stanovnika? Kako su neka društva uspjela i funkcionišu, a neka nikako ne uspijevaju, uhvaćena u paučini vremena?

Kako objasniti da je Holandija, sa nikakvom klimom i vrlo malo sunca, najveći poljoprivredni proizvođač i izvoznik u EU?

Fascinira me mogućnost, a istovremeno neshvatljivi nedostatak primjene znanja već realiziranog tamo negdje preko granice. Mogućnost da stvari koje funkcionišu negdje drugo jednostavno kopiraš i primijeniš, te tako ‘preskočiš’ sve te faze koje je naprednije društvo moralo proći i već prošlo. De facto, budeš u poziciji da bez mnogo muke, troška, resursa, pa ako hoćete i testiranja, apliciraš neko rješenje i organiziraš sistem na način koji se pokazao da je najbolji. Neka, koja nisu uspjela, izbjegneš.

Ključni faktor

Ako se učenje preko granica, tačnije prenos znanja, svakodnevno dešava, naprimjer u oblasti mobilne telefonije, interneta, zašto ne funkcioniše i u nekoj drugoj oblasti, naprimjer ekonomiji, pravu, organizaciji društva i institucija. Svijet je tako veliko, a, opet, tako malo mjesto. Tranzicija i tranzicijski problemi su odavno već viđena pojava i prosto nije moguće da probleme sa kojima se naše društvo susreće neko drugi već nije prošao, a poneko sigurno i riješio. 

Naime, ako uzmemo zemlje samo u Evropi, na deset sati vožnje automobilom imate, naprimjer, Austriju i Bosnu i Hercegovinu. Tako blizu geografski, a tako daleko po svemu ostalom. Po sličnom principu mogu uporediti BiH i Holandiju. Šta je to što ih iskonski razlikuje, šta je to što, možda, jedno društvo ima, a drugo nema i mogu li jedno od drugog nešto da nauče, primijene? Neki će reći da su ključni faktor ljudi.

Pitanje je zašto neka društva napreduju, a druga ne. Šta je to što druga društva imaju, a mi nemamo? Odgovor je, sigurno – strategiju i plan.

No, ljudi su svugdje isti, rađaju se isti, sa setom istih sposobnosti ili mana. Neko će reći da su to resursi  i geografski položaj. Istina, to može, ali i ne mora biti limitirajući, tj. stimulirajući faktor. Naime, kako onda objasniti da je Holandija, sa nikakvom klimom i vrlo malo sunca, najveći poljoprivredni proizvođač i izvoznik u EU. Kako onda objasniti da, pored obilja pitke vode kojom se i ceste čiste, BiH uvozi stotine miliona maraka te iste, pitke vode.

Pitanje je zašto neka društva napreduju, a druga ne. Šta je to što druga društva imaju, a mi nemamo? Odgovor je, sigurno – strategiju i plan. Definicija gdje ovo društvo, zemlja, stanovnici žele biti i kakav život žele imati, analiza resursa, prednosti i mana koje mogu pomoći ili odmoći u tom nastojanju, te definicija koraka koji se moraju poduzeti da bi se stiglo na zacrtani cilj. 

Koji je naš cilj, gdje se kao društvo, kao zemlja vidimo za 10, 50, 100 ili 500 godina? Šta je to što svi želimo iz svake pojedine oblasti života? Koji nam je zajednički interes, bez obzira na ime i prezime? Šta je to što imamo i ono što nemamo, a trebaće nam da bismo postigli to što želimo? I, na kraju, na čemu generacijski moramo raditi da bismo to ostvarili?

Zašto imamo naselja sa kućama jednom na drugoj, uskim ulicama, bez pločnika i trotoara? Zašto se se svaki put kada se uvodi plin, kablovska TV ili nešto slično ulica iznova u potpunosti izrovi i iskopa po sredini? Zašto se, zaboga, kada se nešto gradi, ne planira, pogleda i razmisli o budućnosti, ne pretpostave kretanja društva, potreba koje će to društvo imati za 10, 50, 100 godina? Ako se gradi cesta, zar nije logično planirati, recimo, prostor sa strane, putem kojeg će ići sve sadašnje, a i buduće instalacije, cijevi, kablovi i sve što budućnost donese. Ako prethodne generacije to nisu znale, a očigledno nisu, možemo li mi biti malo pametniji?

Od koga možemo učiti

Ako sada imamo toliko automobila u gradovima i nedostatak prostora za parking, te visoku zagađenost vazduha, je li teško naslutiti kako će, ukoliko se ništa ne bude radilo na tome, izgledati za 5, 10, 20 godina? Ako želimo pomirenje, sinergiju nacionalnosti, šta se mora raditi, a šta se ne smije raditi da se to ostvari?

Nedostak plana i strategije vidljiv je na svakom koraku, u svakoj sferi života.

Koja je ekonomska strategija BiH? Koja je strategija i plan kulture u BiH? Koja je strategija razvoja turizma? Gdje, čime i kako možemo konkurisati zemljama u regiji, Evropi i svijetu? Ako ne kao država, onda kao entiteti. Ako ne kao entiteti, onda kao kantoni. Ako ne kao kantoni, a onda kao ljudi. Od koga možemo nešto naučiti, ko nam je konkurencija, a ko partner?

Plan i strategija razvoja jedne zemlje je trajna kategorija – definicija smjera u kojem ljudi žele ići, a koji kao rezultat donosi ostvarenje seta zajednički definisanih ciljeva i želja. Plan i strategija jednog društva treba i mora biti otporna na promjene vlasti, rezultate ovih, narednih i bilo kojih budućih izbora, te predstavnika vlasti. To je manifest budućnosti i razvoja zemlje oko kojeg stranke, politički faktori, mogu samo da daju različite vizije, sitne korake i međukorake koji će voditi do tamo. Prijedloge na osnovu kojih ćemo se odlučiti za jedne ili za druge.

Cilj Holandije je, naprimjer, da bude najinovativnija zemlja u Evropi. Trenutno je na petom mjestu. Za inovacije su neophodni resursi i znanje. Znanja ima u zemlji, ali ga daleko više ima u svijetu, što je i logično. Baš zbog toga dugoročna strategija Holandije jeste privlačenje mladih i visokoobrazovanih ljudi iz cijelog svijeta. Zbog zacrtanog cilja i plana zemlje Holandija i njene institucije dodjeljuju hiljade stipendija mladim ljudima iz cijelog svijeta koje privlače da studiraju tamo.

Baš zbog cilja – najinovativnije ekonomije, bilo ko ko završi visoko obrazovanje može tražiti i aplicirati na poslove u Holandiji. Zbog toga svi koji završe visoko obrazovanje u Holandiji mogu aplicirati da dobiju dozvolu boravka na dodatnu godinu dana, kako bi tražili posao u toj zemlji. Ta praksa nije kategorija koja zavisi od toga ko će pobijediti na ovim ili narednim izborima. To je društveni cilj, prioritet, do kojeg jedni predlažu jedan put, drugi drugi put. Ali se cilj ne mijenja.

Niža cijena resursa

Ako gledamo u oblasti ekonomije, za svaku, pa i holandsku ekonomiju, korisno je imati što nižu cijenu resursa u ekonomiji. Jedan od ciljeva je, dakle, poticati međunarodnu razmjenu, trgovinu, investicije. Kako Holandija implementira svoju strategiju i koje korake poduzima za to? Naprimjer, podržava kroz različite projekte izvoz iz zemalja u razvoju s ciljem obezbjeđivanja jeftinijih resursa.

U jednom sam i učestvovao sa svojom kompanijom. S druge strane, potiče investicije holandskih firmi u zemlje u razvoju, dajući im mogućnost da im država sufinansira do 50 posto investicije u vidu bespovratnih sredstava u visini do 1,5 milona eura.

Bez obzira na sve, rekao bih, prividne razlike, narodi u Bosni i Hercegovini će se složiti u vezi s jednim – željeli bismo bolji život. Kakav je naš plan za to?

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO