Piše: Borut Šips
Nakon sretnog završetka kvalifikacijske utrke za Brazil, hrvatski nogomet vratio se na klupski kolosijek. Jesenji dio prvenstva je pri kraju, ali najzanimljiviji dio je tek pred nama, jer su u preostalih 20 dana polusezone na rasporedu čak tri derbija Dinama i Hajduka.
I površan pogled na ljestvicu (Hajduk za Dinamom zaostaje jedan bod i ima priliku preuzeti vrh ljestvice) sugerira da su u pitanju pravi derbiji – napokon i sa popriličnom rezultatskom težinom.
Ipak, godinama se hrvatski derbi (kao i baš svi ostali u bivšoj državi) prvenstveno svodi na navijački element. Prema nogometnom kriteriju niti jedan nogometni okršaj iz bivše Jugoslavije trenutno ne upada na popis 50 najjačih utakmica svijeta, ali se prema kriteriju navijačkih dostignuća ovdje stalno “igra Liga prvaka”.
Neki elementi nisu za hvaliti se, ali tu su i pozitivni aspekti i upravo taj dio priče mogao bi biti i najzanimljiviji u seriji okršaja Dinama i Hajduka koji su pred nama.
BBB i Torcida bi u ovo vrijeme obično smišljali način kako da se što neopaženije fizički obračunaju i što više javno istaknu dekor koji pripremaju. Klasičnu pripremu ove zime srećom, ipak, zamjenjuju sasvim drugačiji elementi. Zavađene grupe su u primirju i postoji mogućnost da se odluče na zajedničko gledanje utakmice na nekim od “neutralnih” tribina u Zagrebu i Splitu.
Primirje zbog više sile
Jasno je da je ovo primirje došlo zbog više sile, ali u dosadašnjih pet prvenstvenih kola od navijačkog “odlaska u ilegalu” u prvoj hrvatskoj ligi nije zabilježen niti jedan međusobni navijački okršaj. Dapače, ljuti rivali spremno si pomažu oko ulaska na stadione, kupuju si ulaznice, “čuvaju leđa” i mantraju o zajedništvu protiv zajedničkog neprijatelja. O višem cilju.
Situacija je toliko miroljubiva i iskrena da se čak i resorni ministar Željko Jovanović, koji je službeni začetnik ideje vaučera (iako su takvo rješenje dugo “gurali” čelnici Dinama i Saveza), pozitivno očitovao o navijačkom pitanju.
Pozitivan rasplet čudnovate navijačke priče na duge staze se mnogima čini nerealno idiličnim, ali će situacija oko dva navijačka tabora u Zagrebu već u nedjelju vrlo vjerojatno ostati u nepromijenjenom, bratskom izdanju. Navijačke jezgre su od javnosti sakrile svoje planove za oglede na Maksimiru, no Zagrepčani putem interneta ponovno nude pomoć Torcidi i očekivat će protuuslugu u uzvratu za 15-ak dana.
Situacija je toliko miroljubiva i iskrena da se čak i resorni ministar Željko Jovanović, koji je službeni začetnik ideje vaučera (iako su takvo rješenje dugo “gurali” čelnici Dinama i Saveza), pozitivno očitovao o navijačkom pitanju.
“Neki ovu akciju ismijavaju, ali ona daje rezultate, jer je svaka akcija koja će na stadionima osigurati sportsko navijanje i mir uspješna. Navijači surađuju, na stadionima se navija sportski i nadam se da će se tako i nastaviti”, rekao je nedavno ministar, ne komentirajući pritužbe navijača da se ovom odredbom, između ostalih, krši i njihova ustavna prava na slobodu kretanja.
Sve dosadašnje utakmice i akcije solidarnosti bile su tek uvertira u derbije, prve ocjene i zaključci moći će se podvlačiti tek nakon ogleda “vječnih”. Konačan zaključak će, pak, doći tek dan nakon splitskog (trećeg) derbija, kada će hrvatski nogomet usnuti zimski san i navijači će imati (ili neće) snažan adut u daljnjim etapama pravne borbe za promjene koje zazivaju.
‘Obični građani’ na tribinama
Ono što se danas zna jeste da oba navijačka korpusa na gostovanja neće nositi nikakva obilježja, kako bi mogli pristupiti stadionima kao “obični građani”, no nova uredba može dovesti do masovnih uhićenja već i ako “obični građanin” na tribini koja nije gostujuća bude podržavao svoj klub.
Jasno je da je osim na navijačima velika odgovornost i na organima reda. Točnije, na njihovim nalogodavcima, s obzirom na to da policija i redarske službe samo provode naredbe iz toplih ureda.
Od svih 10 hrvatskih prvoligaša jedino je Hajduk javno izrazio neslaganje s “vaučerizacijom” tribina, no isto su tako naglasili i to da će poštivati propise.
Oba navijačka tabora kunu se u iskrenost svoga novootkrivenog bratstva i bude li procjena sigurnosne situacije da policija reagira isključivo na nerede, Maksimir bi ovih dana mogao svjedočiti derbijima koji će ostati vječno upisani kao – bratski. Međutim, isto tako ne smije se zanemariti i sociologija mase, koja često od pojedinačne iskre napravi buktinju. Kristalno je jasno da u hrvatskom nogometu postoji moćna struja, kojoj bi odgovarale nasilne scene s tribina i navijači će morati pokazati vrhunski nivo zrelosti.
Inače, možda vrijedi napomenuti da je od svih 10 hrvatskih prvoligaša jedino Hajduk javno izrazio neslaganje s “vaučerizacijom” tribina, no isto su tako naglasili i to da će poštivati propise. No, s obzirom na to da su baš sve hrvatske navijačke skupine odlučile ignorirati ovaj sigurnosni sustav, klupski stavovi su ionako u drugom planu.
Najglasniji u podršci ove provedbe su u Dinamu, a čitav proces došao je vrlo blizu apsurda, pa i kolapsa, na ogledu Lokomotive i Dinama u kojemu su “dinamovci” bili na gostovanju “kod malog brata” na svom stadionu. Iako se na istočnoj tribini tada okupilo jedva 300 gledatelja redarske službe i policije, toliko su temeljito odrađivale svoj posao da su navijači na stadion prestali ulaziti tek oko 40. minute utakmice. Da su se kojim slučajem okupile tri ili više tisuća ljudi, ulazili bi doslovno do jutra.
Slabi li huliganizam?
Nema spora da Hrvatska ima problem huliganizma. Baš kao i sve zemlje, zaražena je nogometnom groznicom, no niti približno ozbiljnih razmjera da bi se rješavao ovako represivnim metodama, koje dodatno razrjeđuju ionako uglavnom puste hrvatske tribine. Vaučeri ne umanjuju mogućnost izgreda izvan stadiona, a na stadionima prije divljačkih scena s jadranskog derbija na Kantridi nije bilo izgreda doslovno godinama.
Huliganizam je u Hrvatskoj u evidentnom padu, no pritisak u cilju demokratizacije klubova je očito doveo do nove ofanzive iz središta moći, kako bi se glasne i prgave skupine jednostavno – uklonile sa stadiona.
Vaučere, osim policije, mora odobriti i klub, a popis nepoželjnih je često znatno širi nego popis navijača s bilo kakvom vrstom zabrana. Klubovi (prvenstveno Dinamo) zadržavaju si pravo da ne objavljuju razloge zbog čega nekoga ne puštaju na svoje utakmice i upravo je taj segment doveo do navijačkog bunta i posljedičnog ujedinjenja, koje će ovih dana biti na velikom ispitu.
Izvor: Al Jazeera

