Piše: Peter Greste
U Nairobiju, kao i u zatvorenim, dobro zaštićenim hodnicima Vila Somalije (zgrade somalijske Vlade ovdje u Mogadishuu), sve je više onih koji smatraju da je napad Al-Shababa na tržni centar Westgate bio očajnički čin.
Prema toj teoriji, bio je to napad pokreta koji je na izdisaju; posljednji pokušaj da ovaj pokret dokaže legitimnost i pridobije pristalice i pored kontinuiranog vojnog pritiska na terenu, iznimno štetne interne borbe za vlast i sve intenzivnijeg osjećaja gubitka značaja u inostranstvu.
Ova teorija izgleda i zvuči ohrabrujuće, posebno kada je u pitanju organizacija koja, zaista, iznenada izgleda veoma zastrašujuće. Čini se, da ova teorija u više pogleda povezuje djeliće dokaza u jedan koherentan narativ, posebno kada se posmatra iz daljine.
Optimistična i opasna teorija
No, izbliza se ova teorija doima optimističnom i opasnom. Dešavanja na terenu pokazuju da je vjerovatno istina sasvim suprotna i da smo suočeni sa daleko opasnijom organizacijom koja je proteklu, relativno mirnu godinu, iskoristila da se reorganizuje, ponovo naoruža i osigura finansiranje.
Uzmimo za primjer Mogadishu. Veći dio protekle godine diplomate i mediji su u svojim izvještajima pisali o ekonomiji ovog grada, koja je ostvarila rast, o rekonstrukciji i uličnoj rasvjeti i vidjeli su zajednicu koja se oporavlja. Ali, sve to se dogodilo zato što nema rata. To nije isto što i izjava da je okruženje sigurno.
Vlasti ne daju zvanične “izvještaje o incidentima” navodnih napada Al-Shababa u Mogadishuu; stavljaju im oznaku “povjerljivo”, ali priče ljudi koji su živjeli ovdje proteklih nekoliko godina potvrđuju da je sigurnosno stanje u glavnom gradu daleko lošije nego prije gotovo dvije godine, kada su istjerali organizaciju Al-Shabab.
U zapadnim i sjevernim oblastima žene se žale da ih ova radikalna grupa prisiljava da se pokriju. Al-Shahab je, također, navodno zabranio muškarcima i ženama da putuju u istom vozilu.
Al-Shabab ne kontroliše teritoriju na način na koji je to ranije radio. Oklopna vozila Afričke unije još mogu da se kreću kroz grad gotovo nesmetano (iako i dalje postoji opasnosti od bombi kućne izrade); nema Al-Shababovih punktova koje treba proći, niti barikada od vreća pijeska koje dijele grad na oblasti pod vlašću jedne ili druge strane. Gradsko vijeće Mogadishua i dalje radi u tradicionalnom smislu organizovanja odvoza smeća, održavanja puteva i vodosnabdijevanja.
No, to ne znači da je Al-Shabab iščeznuo. Daleko od toga. U zapadnim i sjevernim oblastima žene se žale da ih ova radikalna grupa prisiljava da se pokriju. Al-Shahab je, također, navodno zabranio muškarcima i ženama da putuju u istom vozilu.
U nedavnoj posjeti jednoj od sigurnijih pijaca u Mogadioshuu, gdje smo ranije često snimali priloge, primjetili smo da su lokalni trgovci bili primjetno nervozniji.
Biznismeni kažu da su prisiljeni da plaćaju militantima određeni iznos kako ne bi bili napadnuti. Drugim riječima, ova grupa je uvidjela da ne treba tratiti ni vrijeme ni novac, a ni borce na odbranu linija.
Dovoljno je djelovati iz podzemlja, polako namećući svoja radikalna tumačenja islama, iznuđujući novac i, kada im to odgovara, napadajući mete, što se podudara sa njihovim planovima.
U nedavnoj posjeti jednoj od sigurnijih pijaca u Mogadishuu, gdje smo ranije često snimali priloge, primjetili smo da su lokalni trgovci bili primjetno nervozniji.
Jedan nas je požurivao, savjetujući nas da brzo odemo prije nego neko otkotrlja granatu pod naš automobil ili izvuče pištolj ispod odjeće.
Jedan analitičar iz Mogadishua rekao je kako se čini da se Vlada u radu svojih sigurnosnih i obavještajnih službi fokusirala na odbranu de facto “zelene zone” u blizini aerodroma, luke, kompleksa Vila Somalija i susjednih trgovačkih zona. Ostalo je nezaštićeno.
Izgleda da je situacija ista i na širem, nacionalnom bojnom polju. Na nedavnom sastanku viši oficiri Afričke unije izjavili su da, iako sa 17 000 vojnika na raspolaganju, imaju resurse da štite i snabdijevaju ključne provincijske centre, dalje ne mogu ići.
Al-Shabab ima slobodu kretanja širom ruralnih područja, a sve i da su snage Afričke unije u stanju da napadu u ruralnim predjelima nemaju vojnika, a ni opreme da se tamo zadrže.
Tačno je da je ova organizacija u fizičkom smislu izgubila kontrolu nad nekim od najunosnijih izvora prihoda kao što je tržnica Bakara u Mugadishuu i južni lučki grad Kismayo.
Teško je prosuditi koliko novca je pokret sada u stanju prikupiti, ali zaključiti da je Al-Shabab nekako u potpunosti ostao bez sredstava znači sasvim pogrešno shvatiti situaciju.
Ali Al-Shabab nikada i nije direktno sudjelovao u ovom biznisu. Oni su ostvarivali dobit naplaćujući “porez” biznismenima koji su poslovali u njihovim područjima. Spomenuti biznismeni još su tamo, a održala su se i poznantsva.
Teško je prosuditi koliko novca je pokret sada u stanju prikupiti, ali zaključiti da je Al-Shabab nekako u potpunosti ostao bez sredstava znači sasvim pogrešno shvatiti situaciju.
Ideja da je Al-Shabab na neki način oslabljen internim borbama za prevlast također se doima pogrešnom. Čini se da je zastrašujuća realnost da je “umjerenija” nacionalistička frakcija Al-Shababa ili gurnuta u stranu ili usmrćena, oslobodivši radikale od bilo kakvog sputavajućeg utjecaja i dozvolivši im da djeluju bez bavljenja nesređenim internim debatama vezanim za politiku ili ideologiju.
Izgleda da ovaj pokret djeluje putem tajnih kanala, vršeći pritisak na nevjerovatno izdržljivu somalijsku mrežu klanova, ne samo da bi prikupili novac, već i da bi se infiltrirali u Vladu i uzurpirali rad njenih sigurnosnih i obavještajnih službi.
Tradicionalni sufizam
Stanovništvo Somalije nije po prirodi radikalno. Oni se čvrsto drže svog tradicionalnog sufizma, kojeg karakteriše ležeran pristup, praštanje i mistika – i koji je sasvim različit od reakcionarne “tekfirske” ideologije Al-Shababa i Al-Kaide.
Ali, isto tako sve je rašireniji javni gnjev spram Vlade, jer ova ne uspijeva voditi državu.
Jasno je da je potrebno više vremena i intenzivnijeg rada obavještajnih službi da bi se odredila stvarna snaga i utjecaj Al-Shababa, ali tvrditi da je njihov pokret na izdisaju je iluzorno i opasno.
Ljudi se u Mogadishuu stalno žale da uprave nema, da su njeni korumpirani službenici više zainteresovani za vlastitu zaradu, nego za predvođenje nove nacije. Stanovništvo Somalije nije spremno pružiti drugu šansu Al-Shababu; ali čini se da isto tako nisu voljni da sarađuju sa vlastima i da se izlože se riziku zbog razotkrivanja organizacije koja je, kako se čini, daleko prisutnija u njihovom svakodnevnom životu.
Jasno je da je potrebno više vremena i intenzivnijeg rada obavještajnih službi da bi se odredila stvarna snaga i utjecaj Al-Shababa, ali tvrditi da je njihov pokret na izdisaju je iluzorno i opasno.
Izvor: Al Jazeera