Piše: Ivica Puljić
Tko se ne bi radovao olimpijskim igrama?
To je pitanje. Odgovor glasi – svi koji prate zbivanja na londonskoj Olimpijadi na američkoj TV mreži ABC. Sve mi se izmješalo – izravni prijenosi, snimljeni materijali, reprize, komentari. Sve znam o američkim olimpijcima izvan sportskih terena, ali ne znam nijedan rezultat u onom trenutku kada se dogodio.
Ne znam je li Michael Phelps plivao jutros, večeras ili još čovjek pliva?
Olimpijski moto
Olimpijski moto oduvijek je bio brže, bolje, više. Na ABC-ju to izgleda ovako – sporije, ništa ne razumijem, nisam znao da je badminton olimpijska disciplina! Zato znam sve vodeće reklame u kojima su često glavni likovi upravo američki olimpijci.
Pliva Michael, onda se sve prekine pa ide reklama u kojoj Michael pije neki jogurt u kupaćim gaćama, onda opet najbolji olimpijac svih vremena u bazenu s medaljom oko vrata. Samo ne znam je li s onom današnjom ili jučerašnjom?
Iznerviram se, ugasim TV, odem na internet da vidim što se događa u ovom trenutku u Londonu, pa onda upalim TV kad tamo ponavljaju otvaranje Ljetnih olimpijskih igara. Kontam da otkažem pretplatu, ali onda gubim i drugih stotinjak kanala. Ne može to baš tako kako sam ja smislio, nego kako business određuje.
Čekaj, evo rukometa, pravo se obradujem. Nisam gledao rukomet od kada sam u Americi, ne postoji taj sport ovdje. Kad novinar poče objašnjavati osnovna pravila igre, nema pojma da je Island u svjetskom ruhu, pa se čudi jer Island bi po njemu trebao imati samo hokejaše koje onda uspoređuje s vaterpolistima, totalno ludilo.
Opet se nerviram, prebacim na nogomet. Igraju PSG i DC United, evo Ibrahimovića, daje gol, sjajan gol već u četvrtoj minuti, okrenuo je pola obrane američke ekipe, kad reporter poče pričati ne o Ibri nego odakle je koji igrač iz američke obrane, tko mu je tetak, a tko mu je amidžinica…
Gotovo urlam na TV – pričaj malo o Zlatanu, o umjetniku loptanja, o njegovom životu, to je priča, može mu biografiju ispričati dok mu Amerikanci ne otmu loptu. Gasim opet TV, psujem Ameriku.
Ujutro se budim. Vidim opet ima vode, i vruće i hladne. Nikad još nije bila restrikcija, a još je i ne plaćam.
Struja, internet, ceste…
Struje je jednom nestalo kada je tornado protutnjao, internet ne može biti brži, benzin je jeftiniji nego u Bosni, žena i ja sjednemo svako u svoj auto pa na posao.
Da, imamo posao i dobre plaće. Nije nam ni loše, Bože zdravlja. Za koji dan ćemo malo u Bosnu, malo na more, koji dan u Rim. Možemo si to priuštiti.
Vozim se po izvrsnoj cesti, vruće je, ali svugdje imam hlađenje, od kuće, auta pa do redakcije.
Kontam – kao da su Olimpijske igre baš tako važne?
Izvor: Al Jazeera