Piše: Arduana Kurić
„Ne kontam ja ove ljude, sutra mogu ostat’ bez vode, a niko glavu ne diže“, reče mi jedan dobrovoljac, držeći u rukama grablje koje je kasnije upotrijebio za sprečavanje širenja požara koji je prijetio izvorištu Ljuta. S tog se izvorišta vodom napaja cijeli grad Konjic.
Svega desetak ljudi, mještana, tada je pomoglo u sprečavanju rasplamsavanja požara. Napustili smo teren kada su nam rekli da je situacija „pod kontrolom“.
Vratila sam se na isto mjesto nakon desetak dana. Izvor je odbranjen, ali je izgorjelo pola Hercegovine. Ovoga puta nisam srela ni desetak lokalaca s grabljama i motikama, ali jesam jednog gospodina u centru Konjica koji je na moje pitanje: “Jeste li zabrinuti?“ odgovorio: “A šta se vi iz Sarajeva brinete što kod nas u Konjicu gori?“
Poziv došao prekasno
Ja se nadam da gospodin nije mislio na sve nas iz Sarajeva, već na organe vlasti koji djeluju iz Sarajeva. Pardon, koji bi trebali da djeluju iz glavnog grada BiH, a od kojih nismo vidjeli bogzna kakve akcije, ni brige za sprečavanje ove, kako je stručnjaci nazvaše, katastrofe u zemlji.
Tek pretposljednji dan u augustu Ministarstvo sigurnosti BiH je uputilo poziv svim strukturama i građanima Bosne i Hercegovine da se aktivno uključe u gašenje požara koji bjesne širom zemlje.
„Sad je kasno. Zakasnili su kanaderi i helikopteri“, govori mi jedan radnik preduzeća Šumarstvo Prenj, gledajući u stablo munike u plamenu. „Sad mogu doći i Turci, i Rusi, i Hrvati, i deset da ih dođe sad je gotovo… vatra guta muniku.“
Ova endemska vrsta borove šume raste samo na hercegovačkom planinskom masivu Prenj. Stabla koja pred našim očima nestaju u plamenu stara su više od 600 godina. Ovo je ujedno naše najskuplje drvo.
„Čula je vlast da gori munika, čitaju oni novine i gledaju vijesti, ako ni zbog čega onda da ostanu u toku matematičkih kalkulacija svojih protivnika“, nastavlja šumar. „A da ste umjesto vijesti da gori munika objavili da gori javor, možda bi se i trznuli.“
„Zašto bi javor promijenio situaciju?“ pitam ga.
„Od njega ti se prave oni skupi instrumenti, Boga ti. Violine, što im djeca sviraju.“
Pa da! Sjetih se davno pročitanih tekstova o tome kako je Stradivarius pravio violine od bosanskog javora. Kakva sjajna reklama za izvoz i profit. Ali za izvoz i profit je potrebna vizija, strategija, plan B, a mi ni federalni zakon o šumama nemamo.
Zašto je to tako i ko će snositi odgovornost, pitala sam novog-starog predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Denisa Zvizdića, nakon što je, u razgovoru za Al Jazeeru, kritikovao odnos Vlade prema požarima u zemlji.
„Odgovorna je sama Vlada“, kaže mi Zvizdić, „koja je morala okupiti stručnjake i razviti strategiju kojom bi se prevenirala ovakva situacija.“
Još je neko zatražio odgovornost ovih dana, ali za posve drugu stvar.
Predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić traži odgovornost za neustavnu smjenu Zvizdića i Stanka Primorca, njegovog zamjenika.
Vrelo ljeto
Društvene su mreže eksplodirale. Pljušte uvrede, psovke, negodovanja. „Njima situacija u zemlji nisu požari, već njihova micanja s fotelja“, pisali su ljuti tviteraši.
Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik je obišao požarišta, barem neka od njih i obećao kupovinu dva helikoptera. Ali tek dogodine.
Vruće ljeto u zemlji. Vrelije ne pamtim.
Vatrogascima u Hercegovini nisu pritekli u pomoć vatrogasci iz Sarajeva. Tu je naša najveća vatrogasna brigada. Čekali su da se ispoštuju protokoli. Čekali su pismeni poziv. Pa možda me nije trebalo toliko pogoditi iščuđavanje gospodina iz Konjica za našu brigu u vezi s požarima.
Ne znam šta sam mu, u onom bunilu, odgovorila, ali mi sad kroz glavu prolijeću slike kupača na Boračkom jezeru dok okolo gori, pa slike onih desetak dobrovoljaca koji brane izvor Ljuta, pa stanovnika Konjica koji iz bašta kafića posmatraju šumu u plamenu, a u ušima mi odzvanja nenina rečenica, koju je znala reći u momentima očaja i nemoći: „Sve u puh izgorjelo, kad smo ‘vaki“.
Izvor: Al Jazeera