Piše: Ivana Momčilović-Odobašić
OK, da rezimiramo – hit letnje sezone u Srbiji su kupaće gaće. I da budemo skroz otvoreni, ne bilo koje – ne crvene, ne crne, ne cvetnog dizajna, niti jednobojne. Must have u svakom ormanu su one koje su se prošetale Visom, divnim hrvatskim otokom.
Bezobrazne neke kupaće gaće, nije ovo leto za gaće koji god da je dezen u pitanju. Ima da se zasuku rukavi, da se radi, da se postavi strategija, da se objasni građanima.
Buđenje leta, tako se to zove… jer se spavalo, spavalo se godinama, deceniju i po. I sada, dojučerašnja vlast mora da se probudi. To je, valjda, furka. Spava se na vlasti, budi se u opoziciji.
Nego, da se vratimo na gaće. Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda, poručio je svom stranačkom šefu Borisu Tadiću da odmora nema. Predsednik Demokratske stranke je, inače (a sigurna sam da ste već videli te slike) bio na odmoru na Visu, šetkao se pred kamerama do pojasa go. Ni činjenica da široki auditorijum u krupnom planu nije video famozne gaće nije sprečila gradonačelnika da poruči Tadiću da nema odmora dok traje obnova.
Oštre reči, nema šta. Zatekle su me na povratku sa odmora i toliko postidele – što sam uopšte i išla na more. Ijaoj, crna ja!!! Ijaoj, skidaj boju, tog drskog svedoka tvog dvonedeljnog odmora. Gde se odmaraš, gde će ti duša, a toliko ima da se radi.
Tadić i basket
Ali, ja nisam vlast, od mene ne zavise državni poslovi, kaže neki tihi, unutrašnji glas.
A neeee, odgovara savest, svi moramo da radimo na obnovi – SVI.
I dalje se saga nastavlja. Mislim, nije da tu neko nekog imenom i prezimenom pominje. Neeeeeee, to samo mi, usputni gledaoci vlastite zlehude sudbine sami zaključujemo. Ono, pratimo njihove izjave i poniremo u njihove svesti. Đilasovu, npr. mmmm, da, on to sigurno misli na Tadića. Vidi, vidi, video je i on njegovu šetnju po Visu. Ili mu se ovaj javio telefonom: “Ej, Điki, čuvaj mi Demokratsku stranku, odoh malo do drugara da odmorim.”
Elem, Tadić odgovara da je Demokratska stranka nacionalna institucija. Iju, daleko bilo, kao SANU, mislim se u sebi. Umiruje nas dalje, bivši predsednik – neće biti podele stranke, oni to samo analiziraju izborne rezultate. Već u glavi razvijam film – Tadić za stolom, naočare na glavi, ispred njega epruvete i silne boce sa različitim tekućinama. Presipa, dosipa, mora da zaseje i neku kulturu, srpska nacijo – rezultate dobijate za nekoliko desetina godina.
I nije predsednik tu stao. Na Facebooku je objavio slike kako igra basket sa prijateljima. Ijuuu, kad me srce ne strefi, nije mu bilo dosta Visa, sad još i sport. Predsedniče, no, no, cccc…
I baš kad pomislim da dalje nema, oglasi se bivši savetnik predsednika Tadića – Nebojša Krstić. Možda ga se i sećate iz grupe “Idoli”. E, on je, verovatno uz zvuke pesme Devojko mala, napisao otvoreno pismo Draganu Đilasu, u kojem ga moli da vrati vrapce u Beograd. Video je, naime, Nebojša da je vrabaca (koji su jedan od simbola Beograda, prim. autora) sve manje, pa ga moli da nepravdu ispravi. Napisa Nebojša i uzbuni ceo Beograd – pa šta je mislio Nebojša, a ko je tu vrabac u nestajanju, pa da nisu golubovi pojeli vrapce… I tako…
Ma daj!!!
A da vi malo prestanete da se igrate sa nama, a, može?
Mislim, nije da sam na nečijoj strani. Nije da mi je Đilas iz oka ispao, a Tadić iz srca. I nije da sam ekstatična po pitanju nove vlasti u Srbiji. Neee.
Ja sam vam ona koja radi od prvog do prvog. Plaćam sve račune, državi dajem šta mi traži. Fina sam prema policiji kada me zaustavi u rutinskoj kontroli. Nemam svoj stan, nemam ni keša da ga kupim. Plaše me ove kamate, pa sam podstanar, još uvek, a imam godina, iako, eto, neću da kažem koliko. Dovoljno za stan, npr, jer ja to, kako kaže L'Oreal, zaslužujem.
I nije da sam nešto užasno pametna, ono, prosek. Ali i sa ovoliko pameti vidim da je dara prevršila meru. Mislim, ajde sada da se igramo izbacivanja prljavog veša – neka svaki stanovnik Srbije ispriča svoju tužnu priču. Ubeđena sam da i među njima ima onih koji imaju i većih problema od kupaćih gaća ili je to nevažno?
Pa, tako – građanima nije do igre, preraslo se to negde između “srećne SFRJ” i nesretnih ratova devedesetih. Sada bi nešto ozbiljnije – dobru vlast i konstruktivnu opoziciju. Neku viziju. Manje korupcije, više investicija. Manju inflaciju, više radnih mesta. Nešto veće plate, dostojanstvene penzije. To građanima treba.
Pa sad, niko se ne buni ako može to da se izvede i u kupaćim gaćama sa vrapcem u ruci.
Izvor: Al Jazeera