Imam 32 godine, mnogo, i na ljetovanju sam s obitelji, malo. U Makarskoj.
Od kada sam se oženio, dobio sam 17 kila. Žena se ljuti na mene.
Ne zato što sam postao debeljuco, već zato što sam jednom prigodom u društvu rekao da je to zato što sam se skrasio, što više ne tražim ženu i ne vidim potrebe da budem mršav i privlačan, svejedno mi je, ne tjeram se više poput kakvog mladog mačka.
Svoju ribicu sam upecao. “A što je sa mnom?”, pita me žena. “Zašto meni ne želiš biti lijep? A što je sa zdravljem, želiš da te udari moždani u tridesetoj?”, odlučna je.
I, u pravu je, ali meni se doista više ne dižu utezi, ne pliva mi se pet kilometara, ne džogira mi se uz plažu. Plivam poput kakve stare babe, polako, ne smočim ni kosu. Imam trbuh, ne visi, ali je trbuh, udarite li u njega, čut ćete odjeke ženine dobre kuhinje. U Bosni bi rekli: “Uf, moj Mursele, što si se ti popravio, dobro se držiš, dobro te žena hrani!” Jedan se u braku vazda popravi, a drugi propadne. Tako je to.
Stražnjica mi je poput lopte za pilates ili morske bove, mogli bi za nju privezati brod. Žena je rekla da će me iznajmiti ribarima ili bogatašima u marini, da zaradim nešto pride. Narasle su mi i grudi. Srećom da su mi prsa maljava, pa ispadne kao da su se sakrile u grmlje. Mnogo sam stidan na plaži, imam osjećaj da me svi gledaju. Ali, osjećaj me nije prevario. Prvo sam mislio da je to zato što sam debeo, zbog toga što nemam six pack, four pack trbušne mišiće – imam samo one shpack (po naški: jedan trbušni špek).
Ženu morate slušati
Ako ovako nastavim, imat ću two shpack. Gledam to sa vedre strane, na sljedećem ljetovanju neću potonuti. Ne znam o čemu se radi, jer, bez obzira na trbušni šlauf, jedna kupačica mi je namignula, a druga mi se osmjehnula, treća, malo punašnija, gurkala svoju prijateljicu laktom i s odobravanjem pokazivala glavom na mene. Prolazio sam pored nekog kafića s velikim izlogom i pomislio: tamam, uopće ne izgledam loše.
No, imao sam jedan problem: nisam se podšišao ispod pazuha. Žena me je kudila zbog toga: “Ljubi, znaš da te volim, ali daj to sredi, izgledaš poput čimpanze.” Ženu morate slušati, jer inače nije dobro. Poslušao sam, ali kako nismo ponijeli škare, odlučio sam da je najjednostavnije da se obrijem. Koja divota, nisam znao da je to tako dobra stvar, barem prvih sahat vremena. Onda se pazuho upalilo, od trenja. Zasigurno su se turisti u Makarskoj čudili kada su vidjeli “ludog čovika” koji hoda raširenih ruku. Morao sam tako, inače gadno peče.
“Ja letim, ženo, ja letim…”, vikao sam, a ona se smijuljila. “Sad si poput galeba, al’ onog bosanskog, umjesto ‘ga, ga’, ti reci ‘ba, ba'…” I svejedno su me žene na plaži gledale. Jedna mi je prišla, zamislite i, pred mojom ženom, mene i sina od dvije i pol godine pozvala na sladoled u kafiću. Bio sam u šoku. Zatim sam se ponovo gledao po izlozima, sve samouvjereniji i samouvjereniji. Počeo sam ponovo plivati snažnim zamasima ruku, leđno, prsno, bočno, u svim smjerovima… a one su me gledale.
Kao pile u pećnici
Međutim, imao sam još jedan problem. Kao pravi kontinentalac, nisam se na vrijeme namazao kremom za sunčanje i gadno sam izgorio. Znate, to je zato što nisam discipliniran. Jednostavno ne umijem ležati i okrenuti se na vrijeme. Žena mi kaže da postoji sistem, svakih 15 minuta okreneš se na drugu stranu. Nije to smjela reći, jer je meni na pamet odmah pao turski kebab. “Ne, ne”, reče ona, “to ti je više kao pile u pećnici.”
I doista, pogledam po plaži, tri frendice (ili tri kokoške) se u isto vrijeme okreću. O čemu li razmišljaju dok se čitav dan sunčaju? To je nevjerojatno, odkud ta disciplina? I onda shvatih da razmišljaju samo o tom okretu, da bude na vrijeme, da ne izgore. To je poput medvjeda ili ježa koji sanjaju zimski san – hajde, proniknite u tajnu njihovih snova. Uzdahne medo i sanja med, napuhne se jež i sanja glavicu kupusa, a ja zaspim sanjajući turski kebab – i ne okrenem se.
Na plaži za penzionere
Leđa su mi izgledala poput prebrzo isfrigane papalinice, a prednja strana poput bosanskog vajkrema. No, neke vole crveno i reš, jer mene su i dalje gledale. Uf, što volim Makarsku! Žena mi kaže: “Drugi put ideš sam.” I onda sam počeo hodati kao pravi muškarac. Gizdavo sam poskakivao pjevušeći pjesmice iz filma Groznica subotnje večeri.
Nisam debeo, ja sam lijep, ma najljepši sam na plaži. Hajde, gdje to ima, i ovakvog debelog i izgorenog gledaju me sve žene na plaži. Skakao sam lastu sa stijene kao prvak u skakanju sa mostarskog Starog mosta, prije ulaska u more razgibavao sam se, a one su me svejednako gledale. Ima neki sunčev faktor u mojoj pojavi, neke dubine u mojem toplesu, osjećao sam to.
A osjećala je i moja žena, te mi je s ljubavlju, dok sam gledao kako ostarjela češka kondukterka u morskoj vodi ispire svoje umjetno zubalo, rekla: “Ljubi, smiri se, mi smo na plaži za penzionere.”
Izvor: Al Jazeera