Godovi i globalno zagrijavanje

Ako je bila sušna godina, godovi su bliže jedan drugome

Danas je konačno osvanuo dan sa svega dva oblačka na mom parčetu neba. Elhamdulillah!

Sjedim, tako, na terasi tog prelijepog nedjeljnog jutra (pa dobro, nije baš ni jutro – već je 10 sati!). Čak ni kahvu nisam pristavio, da ne “gubim vrijeme”, nego se bacam na tipkanje. Odnekud dopire zvuk neke muzike koji se miješa s cvrkutom ptica. Nebo je, kao što rekoh, predominantno plavo, zelenilo se miješa s najčešće crvenim krovovima kuća, a ja razmišljam o – globalnom zagrijavanju.

U glavi mi se vrte scene i poruke jednog dokumentarca koji sam prije nekoliko godina bez daha odgledao u svojoj hotelskoj sobi u Washingtonu.

K'o da sad gledam – nižu se scene koje naratoru pomažu da objasni kako naučnici iz pradavne historije predviđaju šta bi nam se moglo desiti u (ne tako skoroj) budućnosti.

Čitanje iz godova

Narator veli da su analizirani komadi leda sa dna Arktika!

Čuj to, kažem sebi u čudu. Šta li se tu može naći? – pitam se.

Priča ide dalje.

Specijalnim bušilicama i još nekim naučnim tehnikama i spravama, stiglo se do dna Arktika i odatle se vadi što se našlo.

Poseban je fokus na komadima drveća.

Iz tih komada naučnici, veli narator, izvlače zaključke da se tu nekada živjelo, da su tadašnji ljudi koristili drveće, te da je život nestao i stvari se na Zemlji bitno izmijenile.

Po godovima na drveću može se i sada vidjeti kakva je godina bila.

Ako je bila sušna, godovi su bliže jedan drugome. Ako je bilo dovoljno ili više vlage nego što je potrebno, razmak među godovima je veći.

Historija se ponavlja

Historija se ponavlja po ko zna koji put.

Prije nego što je drvo prekriveno debelim naslagama zemlje, kamena, leda i ko zna čega još ne, vrijeme na tom dijelu planete Zemlje bilo je nestabilno. Godovi su negdje bliže, a negdje dalje jedni od drugih u životu tog komada drveta, koji se sada, desetine miliona godina kasnije, pokazuje kao krucijalni dio dokaza u projiciranju ne baš lijepe budućnosti.

Bog zna hoće li se i kada ponoviti scene koje su dovele do bitne prekompozicije života na Zemlji.

Opomene su sve jasnije, a čovjek se presporo mijenja da bi pokazao da ih je razumio i prihvatio.

Spremam se za van. Iako ne radim, natovario sam sebi prepun sepet obaveza.

Između ostalog, tu su i tri vrećice smeća. U jednoj su plastične boce, u drugoj gomila svakojakih papira, a u trećoj ostatak smeća.

Izvor: Al Jazeera