Piše: Rade Radovanović
Beogradski list Danas navršio je ovih dana deceniju i po svog postojanja. Bez mnogo buke i pirovanja, godišnjica je obeležena “radno i svečano”, izlaskom specijalnog izdanja, dodelom tradicionalnih godišnjih nagrada i knjigom „Danas, uprkos njima“, Grujice Spasovića, prvog glavnog i odgovornog urednika ovog dnevnika.
Po mnogo čemu Danas je nesvakidašnja medijska pojava ne samo u srpskim relacijama. Osnovali su ga u junu 1997. novinari, protivnici srpskog režima, izbačeni iz Borbe i RTS-a, sa idejom da se profesionalizmom i poštenim novinarstvom bore za istinu, ljudskost i demokratske vrednosti.
O tome šta je ova novina bila i šta je značila od svog početka donekle govore i epiteti kojima su ih obasipale “srpske patriote”: „kvislinzi, peta kolona, izdajnici, agenti CIA-e, mosadovci, sorošovci, strani plaćenici, NATO zlikovci, potkazivači…“
Od početka izlaženja listom Danas se, sa posebnom pozornošću bavio Vojislav Šešelj, lider srpskih radikala i tadašnji potpredsednik Vlade, koji je urednike i novinare ovog lista nazivao “huljama koje treba uništiti”.
Još precizniji je bio srpski ‘otac nacije’ Dobrica Ćosić, za koga su ove novine “plaćeničke, antisrpske, pokvarene novine, kolaborantski, inostrani i potkazivački list”.
Tužbe i kazne
Za Miloševićevog vakta, po specijalnom medijskom zakonu Danas je bio najčešće tužen i najviše kažnjavan i zabranjivan list u Srbiji.
Tužioci su bili razni po potrebi i zadatku, a među njima i glumica Ljiljana Blagojević, Vojislav Šešelj i Aleksandar Vučić i razne patriotske srpske tvorevine…
Ali ma kako izgledali različiti, svima im je zajedničko bilo jedno osećanje – “duševna patnja i bol” koju im je Danas “nanosio” svojim tekstovima. Zato su ga tužili, a revnosne i efikasne sudije, po specijalnom medijskom zakonu i kratkom postupku, izricale su drakonske novčane kazne u vrednosti od po nekoliko desetina hiljada maraka uz obavezu da budu plaćene u roku od 24 sata.
Kao jedan od osnivača i urednik kulture, u martu 1999. godine, tokom procesa koji je, “zbog pretrpljenih duševnih boli”, protiv Danasa pokrenula glumica Ljiljana Blagojević, tada na dužnosti gradskog sekretara za kulturu, branio sam svoj list.
Znajući da ga ni advokati ni ja ne možemo odbraniti racionalnim dokazima, (Blagojević je list tužila zbog stavova i tvrdnji koje je u saopštenju iznela Demokratska stranka, a Danas objavio) satima sam govorio o Bertoltu Brechtu, njegovom rediteljskom postupku, značaju za kulturu i pozorište u svetu, Evropi, Srbiji… Govorio sam i o značaju obeležavanja stogodišnjice Brechtovog rođenja u Beogradskom dramskom pozorištu, čijeg je upravnika Miloša Krečkovića gradska sekretarka Blagojević smenila i s pravom bila kritikovana …
Ne nasedajući na moj pokušaj uvlačenja “suda u predstavu apsurda”, sudija Snežana Zec mi je oduzela reč, saslušala advokate i u zakonski predviđenom roku izrekla listu Danas kaznu od blizu 40.000 maraka.
Opstanak u demokratiji
U svojoj knjizi “Danas, uprkos njima“, Spasović se pita:
„Nikada mi neće biti potpuno jasno zašto su se baš toliko trudili da nas unište. Tačno je da smo imali nekakav uticaj na deo intelektualne elite i političke javnosti, studenata i sindikalnih aktivista, neko vreme smo bili dosta čitani i u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, tačnije u Republici Srpskoj, često su nas citirali i na Zapadu. Sve to, ipak, ne objašnjava potpuno toliku količinu ‘preterane upotrebe sile’, energije, nervoze, pa i straha od jednog malog, niskotiražnog lista.“
„Mirko Tepavac, slavni šef jugoslovenske diplomatije s kraja šezdesetih prošlog veka, pomni analitičar i kritičar srpske politike i režima, objašnjava da ovaj list ‘možda nije uvek mogao da kaže svu istinu, ali sve važno što je govorio, bila je istina. Uporno je stavljao nemilosrdno ogledalo pred lice Srbije, koja je nerado pristajala da sebe pogleda tuđim očima, a one koji su joj ga nudili, ljutito je krivila za neprijatnu sliku. Danas se prihvatio teškog zadatka da budi one koji se prave da spavaju.”
Ni nakon pada Miloševićevog režima, listu Danas u Srbiji nisu procvetale ruže. U vreme Đinđićeve vlade vraćen mu je novac od kazni koje je isplaćivao za vreme Miloševićeve i Šešeljeve diktature, ali je u potonjim mandatima demokratskih vlada sve to obilato nadoknađeno novim procesima vođenim po privatnim tužbama pred redovnim sudovima.
Demokratska pravila i pristojnost nalažu da se te sudske odluke ne komentarišu.
Pomenimo samo da se među srećnim dobitnicima ovih presuda opet nalaze “lica kojima je naneta duševna bol i povreda časti”, među kojima je i sam “otac nacije”.
Pozivajući ovih dana na ulično druženje, list se ovako obratio svojim čitaocima :
„Nakon 15 godina opstanka u zemlji Srbiji, Danas možemo svi da se slikamo!“
Izvor: Al Jazeera