Ugroženost kao izgovor za netoleranciju

Što je najbolje biti u BiH – Srbin, Hrvat, Bošnjak, Sejdić ili Finci? (radiosarajevo.ba)
Što je najbolje biti u BiH – Srbin, Hrvat, Bošnjak, Sejdić ili Finci? (radiosarajevo.ba)

Piše: Goran Milić

Manje-više svi znamo, bez potrebe za istraživanjem jezičnog korijena te riječi –  što je tolerancija. Uvažavanje drugoga, različitoga, poštivanje drugih vrijednosti i etičkih principa, uvjerenja i vjeroispovijesti. Ali uz riječ „tolerancija“ navodi se i ovo:

„Tolerancija je odustajanje od primjene državne, političke, građanske ili pojedinačne prinude i sile protiv iskazanog mišljenja pojedinca ili skupine. To odustajanje od prinude vrijedi samo za one koji su jači, bilo kao sila, bilo kao većina. Manjina i slabiji ne smiju dopasti  u položaj da  njihov stupanj tolerancije ocjenjuje nadmoćna većina…“

Pa i nije tako komplicirano, zar ne? Nisu njemački, poljski, mađarski, balkanski i drugi Židovi bili u poziciji da se mjeri njihova tolerancija prema nacizmu, nego je naci-fašizam, kao nadmoćna sila u to vrijeme, pokazao svu krvožednost svoje netolerancije prema slabijima.

Ko kuje urote

Ali da ne bi u vlastitim redovima proizveli sumnje ili sućut prema žrtvama, Hitler i nacistički propagandni aparat godinama su prije holokausta objašnjavali kakve sve „urote kuju ti pokvareni Židovi, koji žele propast njemačke kulture i civilizacije“.

U „Mein Kampfu“ Hitler tvrdi kako je, dok je on bio u rovu i branio Njemačku u Prvom svjetskom ratu,  „židovski  kontrolirana štampa smišljeno sijala priče o ratnim profiterima, o uzaludnosti borbe protiv neprijatelja, o pijanim vojnicima na fronti“, a sve zato da bi „bacila na koljena ponosni njemački narod“.

Hitler i nacisti su, dakle, smišljeno govorili o „uroti“, o „obespravljenim Nijemcima“, o „uništenoj Njemačkoj“, o „poniženoj njemačkoj kulturi“, e da bi opravdali strašno zlo koje će kasnije nanijeti.

Kakve to ima veze s nama u regiji, na Balkanu, pomislit će samo naivni. Pa i u povijesti ovog prostora, narodi i skupine stalno se nadmeću u dokazivanju da su „ugroženi“, „obespravljeni“, „eksploatirani“, a da su oni drugi „privilegirani“, „nemoralni“, „netolerantni“, te svoje ciljeve uvijek ostvaruju „silom ili prevarom“.

Nas Albance, na Kosovu i u Makedoniji, uvijek su gazili. Ismijavali nas, prezirali naš jezik, zvali nas „ljeb i marmeljad“, hapsili na desetine tisuća, premlaćivali, otimali nam zemlju…

Mi smo, Srbi, samo ostaci zaklanog naroda. Svi su nas klali. Turci, Bugari, Mađari, Hrvati, Austrijanci, Nemci, Bošnjaci, Albanci, čak nas je i celi NATO napao. Mi smo uvek bili miroljubivi, velikodušni, previše tolerantni.

Mi, Hrvati, od stoljeća sedmog želimo svoju državu. I svi su protiv. Kada dođemo blizu našega sna, ili nas pobiju ili nas nasilu ubacuju u neke integracije, Austrougarsku, Jugoslaviju, sada u Europsku Uniju. A u međuvremenu nas sustavno, podlo, iseljavaju od Kanade do Australije.

Mi, Makedonci, ugroženi smo sa svih strana. Lijepo smo prihvatili Albance, a oni hoće da nam otmu državu. Bugari uopšte ne misle da smo država, jer su, po njima, Makedonci – Bugari.  Grci kažu da smo Grčka. A Srbija bi sve Jakovlevske preimenovala u Jakovljeviće i zabranila našu pravoslavnu crkvu.

Mi, Bošnjaci, najviše smo stradali i najviše nam je oduzeto. Jedini smo većinski narod koji u svojoj državi ne može ništa odlučiti. Zovu nas Turcima, vehabijama, balijama, muslićima, mudžahedinima, fundamentalistima, džamijašima, svi nam, udruženi, priželjkuju nestanak.

A mi, Crnogorci, ima li nekoga ko je gore prošao od nas. Od velikog naroda ostao je mali, na malom prostoru, manjinski u vlastitoj zemlji. Nema nas šaka jada, samo se čeka kad će nas potpuno nestati. 

Svi ugroženi 

I tako, svi u ovoj retorici izgledaju nesretni, poniženi, ugroženi od većih, jačih, koji su se još okružili i moćnim saveznicima, jednako grozomornim i netolerantnim.

Zaključak je jasan, ako ne možeš biti netolerantan kao jači, prikaži se jadnijim i slabijim, pa onda udri po komšiji, bez grižnje savjesti. Pa slabiji si, imaš pravo, David je uvijek u pravu protiv Golijata…

Ali kada bih sada bilo koga iz naše regije upitao da izabere jednu od naših balkanskih nacionalnosti za svoga sina (osim slovenske), u uvjerenju da će kao pripadnik tog naroda najbolje proći u životu, baš se pitam što bih dobio kao odgovor.

Ili, da suzim moguće odgovore, što je najbolje biti u BiH – Srbin, Hrvat, Bošnjak, Sejdić ili Finci?

Izvor: Al Jazeera
 



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO